Miko Tripalo

Izvor: Wikipedija
Miko Tripalo
Miko Tripalo

Miko Tripalo

Rođenje 16. studenog 1926. Sinj, Kraljevina SHS
Smrt 11. prosinca 1995. Zagreb, Hrvatska

Ante Miko Tripalo (Sinj, 16. studenog 1926.Zagreb, 11. prosinca 1995.), hrvatski političar i autor.

Završio je Pravni fakultet. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu. Dužnosnik je Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Tajnik je Gradskoga komiteta SKH Zagreba (1962. – 1966.), Izvršnoga komiteta CK SKH (1966. – 1969.).[1]

Od 1969. bio je član Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ i Predsjedništva SFRJ. Jedan je od vođa Hrvatskog proljeća, zagovornik demokratizacije, te veće samostalnosti i ravnopravnosti republika.[1] Nakon sjednice predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1971. uklonjen je s položaja,[1] isključen iz političkog života i umirovljen. Godine 1990. je jedan od vođa Koalicije narodnog sporazuma, te jedan od osnivača HNS-a. Od 1993. je saborski zastupnik, a jedan je od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava[2] i predsjednik zaklade Otvoreno društvo - Hrvatska. Bio je jednim od značajnih članova stranke Akcije socijaldemokrata Hrvatske.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo s Josipom Brozom Titom 1968. godine
Miko Tripalo u Drnišu, 25. srpnja 1971.

Miko Tripalo rodio se 16. studenog 1926. godine u uglednoj sinjskoj  obitelji. Kao gimnazijalac Tripalo je postao član SKOJ-a (1941.), a iste se godine i priključio antifašističkom pokretu. Kraj Drugog svjetskog rata dočekao je kao komesar u jednoj od postrojbi VIII dalmatinskog korpusa.[3]

Studij prava započeo  je na Pravnom fakultetu u Zagrebu, a završio u Beogradu 1961 godine.

Političko djelovanje[uredi | uredi kôd]

Nakon rata bio je predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske i CK Narodne omladine Jugoslavije te poslanik u Saveznom vijeću Narodne skupštine. Od 1962. bio je sekretar Gradskoga komiteta SKH Zagreba i član Izvršnoga komiteta CK SK Hrvatske, a zatim njegov sekretar od 1966. Od 1969. bio je član Izvršnoga biroa Predsjedništva SKJ, a 1970. imenovan je u komisiju za promjenu Ustava SFRJ.[4]

Za predavača Ustavnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu izabran je u svibnju 1971. Sabor SRH imenovao ga je u srpnju 1971. hrvatskim članom novouspostavljenoga Predsjedništva SFRJ. Isticao je važnost uspostave i očuvanja ravnopravnosti nacija, upozoravao na opasnosti reakcionarnoga djelovanja unutar komunističke nomenklature te je poticao demokratizaciju politike. Kao jedan od vođa Hrvatskoga proljeća, nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971. morao je podnijeti ostavke na sve državne i partijske funkcije. Iz Saveza komunista bio je isključen 1972. te umirovljen.[4]

Iznova se politički aktivirao početkom 1990. kada je, kao nestranačka osoba, ušao u Koaliciju narodnoga sporazuma smatrajući ju nastavljačem ideja Hrvatskoga proljeća. U listopadu 1990. sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne stranke (HNS) i postao je član njezina Predsjedništva. Podržao je formiranje Vlade nacionalnoga jedinstva 1991. predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), no tijekom kasnijih godina bio je snažan kritičar HDZ-ova načina vladavine.[4]

Zauzimao se za uspostavu demokratske, socijalne i pravne države, te slobodu misli i javne riječi. Bio je zastupnik u Zastupničkom domu Sabora 1992. – 1995., jedan od suosnivača Hrvatskoga helsinškog odbora 1993., a iste godine postao je i predsjednik zaklade Otvoreno društvo Hrvatska.

U ljeto 1994. pokrenuo je  inicijativu za ujedinjenje socijaldemokratskih stranaka i skupina, iz koje je nastala Akcija socijaldemokrata Hrvatske.[4]

Grob Mike Tripala na Mirogoju.


Naslijeđe[uredi | uredi kôd]

Kao jedan od vođa Hrvatskog proljeća Tripalo je, nakon sjednice u Karađorđevu 1971., uklonjen sa svih položaja, isključen iz političkog života i prisiljen na dugogodišnju šutnju. U vrijeme dugogodišnjega policijskog nadzora i zastrašivanja njegovo je ime postalo simbol otpora, a njegove ideje nadahnućem slobodoumnih ljudi.

2. srpnja 2003. godine u Zagrebu istaknuti hrvatski znanstvenici, članovi akademske zajednice i javni djelatnici utemeljili su Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Osnivači Centra Miko Tripalo smatrali su život i djelo Mike Tripala utjelovljenjem ideala demokracije, slobode, jednakosti i odgovornog sudjelovanja u upravljanju, kao i izrazom svojih vrijednosti i vizija Hrvatske. Centar Miko Tripalo je osnovan radi promicanja demokratskih ideja i  vrijednosti u Hrvatskoj, ostvarivanja vladavine prava, poticanja europeizacije hrvatskog društva i politike te pružanja potpore procesu ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Cilj Centra i njegovih članova je potaknuti dijalog, podići svijest te predložiti i potaknuti promjene o važnim pitanjima.[5]

Hrvatski Helsinški Odbor godišnje dodjeljuje nagradu "Miko Tripalo" za doprinos u zaštiti i promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj, koje nadilazi profesionalne obveze i uobičajene standarde,

Zoran Milanović je 2007. godine izjavio da je "... moj politički uzor Miko Tripalo, u tom je čovjeku utjelovljeno sve pozitivno i racionalno što je hrvatska politika dala."[6]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • "Učešće narodne omladine u izvršenju petogodišnjeg plana u poljoprivredi", Zagreb, Beograd: Novo pokoljenje, 1948.
  • "Na tradicijama SKOJA", Zagreb: Mladost, 1953.
  • "Narodna omladina danas", Beograd: Omladina, 1955.
  • "Uloga i zadaci Saveza komunista u provođenju ekonomske politike i razvijanju socijalističkih društvenih odnosa", Zagreb: [s. n.], 1965.
  • "Bez kompromisa u ostvarivanju samoupravnog socijalizma", Zagreb: Naprijed, 1969.
  • Aktualna pitanja razvoja sistema samoupravljanja, Zagreb: Narodno sveučilište Medveščak, Centar za aktualni politički studij, 1970.
  • "S poprišta", Zagreb: Centar za aktualni politički studij, 1971.
  • "Hrvatsko proljeće", Zagreb: Globus, 1990.; Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 2001.
  • Hrvatska kakvu želim : socijaldemokratska alternativa, Rijeka: Rim-Utei i Vilaz, 1995.
  • "Otvoreno društvo" (2017) - Knjiga je nastala iz rukopisa Tripalove ostavštine iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kao bilješka na Popperovu knjigu Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji. Tripalo je radio bilješke i komentare oko Popperovih viđenja otvorenog društva i kako se ono mora graditi nasuprot zatvorenom društvu.[7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Opća i nacionalna enciklopedija - Miko Tripalo
  2. Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava
  3. [11.12.] Preminuo hrvatski političar Miko Tripalo, sudionik „hrvatskog proljeća". mirovina.hr. 10. prosinca 2017. Pristupljeno 5. ožujka 2020.
  4. a b c d Hrvatska enciklopedija - Ante Miko Tripalo
  5. O Centru – Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo. Pristupljeno 5. ožujka 2020.
  6. Zoran Milanović: Miko Tripalo moj je politički uzor - Jutarnji List. Jutarnji list. 5. svibnja 2007. Pristupljeno 5. ožujka 2020.
  7. Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. Pristupljeno 5. ožujka 2020. journal zahtijeva |journal= (pomoć)

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]