Miko Tripalo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Miko Tripalo
Miko Tripalo

Miko Tripalo

Rođenje 16. studenog 1926
Smrt 11. prosinca 1995

Ante Miko Tripalo (Sinj, 16. studenog 1926. - Zagreb, 11. prosinca 1995.), hrvatski političar.

Završio je Pravni fakultet. Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu. Dužnosnik je Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ). Tajnik je Gradskoga komiteta SKH Zagreba (1962.–1966.), Izvršnoga komiteta CK SKH (1966.–1969.).[1]

Od 1969. bio je član Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ i Predsjedništva SFRJ. Jedan je od vođa Hrvatskog proljeća, zagovornik demokratizacije, te veće samostalnosti i ravnopravnosti republika.[1] Nakon sjednice predsjedništva SKJ u Karađorđevu 1971. uklonjen je s položaja,[1] isključen iz političkog života i umirovljen. Godine 1990. je jedan od vođa Koalicije narodnog sporazuma, te jedan od osnivača HNS-a. Od 1993. je saborski zastupnik, a jedan je od osnivača Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava[2] i predsjednik zaklade Otvoreno društvo - Hrvatska.

Bio je jednim od prvih značajnih članova stranke Akcije socijaldemokrata Hrvatske.

Životopis[uredi VE | uredi]

Savka Dabčević-Kučar i Miko Tripalo s Josipom Brozom Titom 1968. godine
Miko Tripalo u Drnišu, 25. srpnja 1971.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu 1961. U gimnazijskim danima postao je član SKOJ-a (1941.) te je bio sudionik antifašističke borbe. Nakon rata bio je predsjednik CK Narodne omladine Hrvatske i CK Narodne omladine Jugoslavije te poslanik u Saveznom vijeću Narodne skupštine. Od 1962. bio je sekretar Gradskoga komiteta SKH Zagreba i član Izvršnoga komiteta CK SK Hrvatske, a zatim njegov sekretar od 1966. Od 1969. bio je član Izvršnoga biroa Predsjedništva SKJ, a 1970. imenovan je u komisiju za promjenu Ustava SFRJ.[3]

Za predavača Ustavnoga prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu izabran je u svibnju 1971. Sabor SRH imenovao ga je u srpnju 1971. hrvatskim članom novouspostavljenoga Predsjedništva SFRJ. Isticao je važnost uspostave i očuvanja ravnopravnosti nacija, upozoravao na opasnosti reakcionarnoga djelovanja unutar komunističke nomenklature te je poticao demokratizaciju politike. Kao jedan od vođa Hrvatskoga proljeća, nakon sjednice Predsjedništva SKJ u Karađorđevu u prosincu 1971. morao je podnijeti ostavke na sve državne i partijske funkcije. Iz Saveza komunista bio je isključen 1972. te umirovljen.[3]

Iznova se politički aktivirao početkom 1990. kada je, kao nestranačka osoba, ušao u Koaliciju narodnoga sporazuma smatrajući ju nastavljačem ideja Hrvatskoga proljeća. U listopadu 1990. sudjelovao je u osnivanju Hrvatske narodne stranke (HNS) i postao je član njezina Predsjedništva. Podržao je formiranje Vlade nacionalnoga jedinstva 1991. predvođene Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ), no tijekom kasnijih godina bio je snažan kritičar HDZ-ova načina vladavine.[3]

Zauzimao se za uspostavu demokratske, socijalne i pravne države, te slobodu misli i javne riječi. Bio je zastupnik u Zastupničkom domu Sabora 1992.–1995., jedan od suosnivača Hrvatskoga helsinškog odbora 1993., a iste godine postao je i predsjednik zaklade Otvoreno društvo Hrvatska. Potkraj života napustio je HNS te je osnovao Akciju socijaldemokrata Hrvatske.[3]

Grob Mike Tripala na Mirogoju.

Djela[uredi VE | uredi]

  • "Bez kompromisa" (1969.),
  • "S poprišta" (1971.),
  • "Hrvatsko proljeće" (1989.).

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]