Mile Starčević (1904.-1953.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je članak o hrvatskom političaru rođenom 1904. Za članak o hrvatskom političaru rođenom 1862. pogledajte članak Mile Starčević.
Mile Starčević
3. Ministar nastave NDH
trajanje službe
10. listopada 1942. – 11. listopada 1943.
Potpremijer(i)   Džafer-beg Kulenović
Premijer(i) Ante Pavelić (1942.-1943.)
Nikola Mandić (1943.)
Predsjednik Ante Pavelić
Prethodnik Stjepan Ratković
Nasljednik Julije Makanec
Rođenje 15. rujna 1904., Gospić, Hrvatska
Smrt 9. ožujka 1953., Buenos Aires, Argentina
Politička stranka HFSS
UHRO
Zanimanje publicist, političar

Mile Starčević (Gospić, 15. rujna 1904.Buenos Aires, 9. ožujka 1953.), bio je hrvatski, publicist, političar i ministar u vladi NDH.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mile Starčević rođen je u Gospiću 1904. godine. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojemu je postigao i doktorat obranom disertacije "Postanak Hrvatske stranke prava 1861. godine". 1928. godine bio je vlasnikom, nakladnikom i urednikom mjesečnika Hrvatska mladica: omladinski list za sve nacionalne probleme.[1] Kao hrvatski rodoljub bio je uhićen i pritvoren za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a 1930. godine u zatvoru bio izložen surovim postupcima i mučenju, od čega je do kraja života trpio teške posljedice. Tridesetih je godina upravitelj Gradske knjižnice u Zagrebu. Agilni je djelatnik, član uprave a poslije i gospodarski djelatnik Matice hrvatske. Između ostalog, organizirao je pododbore Matice hrvatske, koji su u danima diktature bili kulturno i političko okupljalište. Uređivao je i časopise Nastavni vjesnik i Omladina, te je objavljivao članke kulturnog i političkog sadržaja. 1934. godine uredio je i popratio napomenama pjesničku zbirku deset mladih pjesnika 1, Lirika grude.[2][3] Posebno je vrijedna njegova politička rasprava Dr. Ante Starčević i Srbi (Matica hrvatska, Zagreb, 1936.). Član je Hrvatske federalističke stranke, a zatim pristupa ustaškom pokretu.[4]

Poslije proglašenja NDH bio je tajnik Matice hrvatske, u kolovozu 1941. godine imenovan je za odjelnog pročelnika u Ministarstvu nastave za promicanje prosvjete. Istodobno od veljače 1942. godine privremeni savezničar za Hrvatski savez uljudbenih i prosvjetnih društava. Ministar je narodne prosvjete od listopada 1942. do listopada 1943. godine. Na tu je dužnost podnio ostavku u rujnu 1943. godine zbog neslaganja s Pavelićevom odlukom da predsjednik Vlade bude Nikola Mandić. S Mladenom Lorkovićem u ljeto 1943. godine, (po ovlaštenju Poglavnika) pregovara sa predstavnicima HSS-a o eventualnom njihovom ulasku u Vladu. U jesen 1943. godine, po Pavelićevu zadatku, nastoji nagovoriti Miroslava Krležu da se uključi u kulturni život. Kao ministar prosvjete izvršio je brojne personalne promjene na Sveučilištu: dio profesora prisilno umirovio, dio mladih ljudi imenovao za profesore. U studenome 1943. godine umirovljen. Bio je ravnatelj i urednik tjednika "Seljačko ognjište" (1942.-1945.), te pisao za mjesečnik Suradnja, Zagreb/Berlin, Prosvjetni život i dr. Nakon sloma NDH, povlači se u Austriju i Italiju gdje godinu i pol boravi u izbjegličkim logorima, u veljači 1947. godine zajedno s obitelji odlazi u Argentinu. Tamo sudjeluje u prvim pokušajima i organiziranju hrvatske političke emigracije.[4]

Umro je u Buenos Airesu, 1953. godine.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. 1 To su pjesnici Ivo Balentović, Gabrijel Cvitan, Danilo Čović, Stjepan Hrastovec, Jeronim Korner, Kamilo Križanić, Zvonimir Kuhar, Ivo Lendić, Zlatko Majtin i Vinko Nikolić.[3][5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska mladica : omladinski list za sve nacionalne probleme / vlasnik i urednik Mile Starčević, katalog.kgz.hr, pristupljeno 12. siječnja 2018.
  2. Lirika grude / uredio i popratio napomenama Mile Starčević, katalog.kgz.hr, pristupljeno 12. siječnja 2018.
  3. 3,0 3,1 Cvjetko Milanja, Zaključak, str. 388., u: Hrvatsko pjesništvo 1930–1950. Novostvarnosna stilska paradigma, Matica hrvatska, Zagreb, 2017., ISBN: 978-953-341-093-7, matica.hr, pristupljeno 12. siječnja 2018.
  4. 4,0 4,1 Tko je tko u NDH, Minerva, Zagreb, 1997., str. 365.-366.
  5. Mikulaco, Daniel. O pjesništvu Vinka Kosa (iz nepoznate rukopisne ostavštine) // Bogoslovska smotra, sv. 81., br. 2, (2011.), str. 317. - 350. (Hrčak), str. 326.

Literatura[uredi VE | uredi]