Milena Benini

Izvor: Wikipedija
Milena Benini na SFeraKonu 2009. godine

Milena Benini (Zagreb, 24. studenoga 1966.Zagreb, 4. lipnja 2020.), hrvatska književnica, prevoditeljica.

Obrazovala se u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, slušala je francuski i komparativnu književnost te novinarstvo na Zagrebačkom sveučilištu, a diplomirala komparativnu književnost na sveučilištu St. George u Oxfordu. Piše romane, novele i kratke priče.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Pisati je počela još u osnovnoj školi, a prvu priču objavila je u Siriusu kad joj je bilo 14 godina. Nastavila je objavljivati kratke priče i članke u časopisima Siriusu, Vijencu, Op.A., Zarezu, Ubiqu i dr. Također je objavljivala radove i na engleskom, u časopisima Neverworlds, Eternity, 69 Flavor of Paranoia, itd. Godine 1999. bila je među finalistima izbora za najbolju priču objavljenu na internetu (Best of the Rest) s pričom Without the Middle (Priča bez sredine, kasnije objavljena na hrvatskom u zbirci Jednorog i djevica).

Koautorica je knjiga The Complete Guide to Writing Fantasy vol. 1 (ur. Darin Park i Tom Dullemond, Dragon Moon Press, Calgary, 2003), sad već u drugom izdanju, gdje je napisala poglavlje Fantasy Without Clichés-Writing Effectively, te The Complete Guide to Writing Science Fiction vol. 1: First Contact (ur. Dave E. Law, Dragon Moon Press, Calgary, 2007), s poglavljima Attack of the Monster Plot: Ideas, Settings and Plots te I Don’t Know That Bug-Eyed Monster from Adam: Clichés in SF. Ova je knjiga inače dobila i nagradu Eppie kao najbolja elektronička knjiga godine.

Dobitnica je i više domaćih nagrada, uključujući i najukusniju hrvatsku nagradu, pršut, za pripovijetku Prva koluna Margulje Krsnice na Istrakonu 2009., te SFERU za romane Kaos, objavljen u nastavcima u Futuri 1998. godine (izdan u formi knjige 2017. godine pod imenom Djeca vječnosti i kaosa) i Prodavač snova 2016. godine. Tradiciju objavljivanja romana u nastavcima nastavila je i na svom blogu Milerama, gdje je 2008. godine besplatno objavila prvi tom fantastičnog romana Svećenica Mjeseca, kojeg je kasnije kao knjigu izdala Zagrebačka naklada 2014. godine. Na blogu također objavljuje i svoja razmišljanja o žanru, ženama i politici, a piše i za portale NOSF i Cunterview.

Kad ne piše, najčešće prevodi (kad god može, također na području spekulativne fikcije), te je tako prevela Vodič kroz galaksiju Douglasa Adamsa kao i mnoge druge ZF-autore i autorice, a radi i na mnogim stripovima. Za relaksaciju, održava i web-stranice Centra za ženske studije u Zagrebu i prelama bilten Hrvatskog jazz kluba.

Preminula je 4. lipnja 2020. godine u Zagrebu nakon kratke i teške bolesti u 54. godini života.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

  • Kaos, nagrada SFERA za najbolji roman, 1999.
  • McGuffin Link, nagrada SFERA za najbolju novelu, 2006.
  • Prva koluna Margulje Krsnice, istarska nagrada za priču prijavljenu na istrakonov natječaj, 2009.
  • Plesati zajedno pod polariziranim nebom, nagrada SFERA za najbolju za kratku priču, 2010.
  • Divide et morere, nagrada SFERA za najbolji esej, 2012.
  • Prodavač snova, nagrada SFERA za najbolji roman, 2016.
  • Prodavač snova, nagrada Artefakt za najbolji roman, 2016.
  • Samo običan putujući apotekar: teatralnost, androginija i folklorni elementi kao faktori drugosti u središnjem liku serije MoNoNoKe, nagrada SFERA za najbolji teorijski rad, 2017.
  • Zmajska zora, nagrada Artefakt za najbolji roman, 2017.
  • Mletački sokol, nagrada Artefakt za najbolji roman, 2019.[1]
  • Grossmann Fantasy, SciFi and Comics Festival, nagrada Hudi Maček za izvanredan doprinos u žanru znanstvene fantastike in fantasyja, 2019.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Kaos (1998.), roman
  • Jednorog i djevica (2005.), zbirka priča
  • Djelomična pomrčina (2012.), roman
  • Svećenica mjeseca (2014.), roman
  • Da en (2015.), roman
  • Prodavač snova (2015.), roman
  • Zmajska zora (2016.), roman
  • Kvadrila (2017.), roman
  • Djeca vječnosti i kaosa (2017.), roman
  • Mletački sokol (2019.), roman
  • Nokturno za krpelja (2019.), roman
  • brojne priče koje su izašle u časopisima Sirius, Homo Volans, NOSF magazinu, Parseku, Monolithu, Ubiqu te u više godišnjih zbirki, Istrakonovih i SFeraKonskih

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Rikon, Dobitnici nagrade Artefakt 2019.Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. listopada 2019. (Wayback Machine), objavljeno 1. listopada 2019., pristupljeno 15. listopada 2019.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Milena Benini

Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica SFere ili SFeraKona. Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku.