Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Republike Hrvatske

Izvor: Wikipedija

Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti bilo je središnje tijelo državne uprave u Republici Hrvatskoj koje je u razdoblju između 2003. do 2011. obavljalo upravne i stručne poslove koji se odnose na:

  • pravni položaj, rješavanje pravnog položaja i drugih pitanja hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata i mirnodopskih vojnih invalida, razvojačenih branitelja i članova njihovih obitelji, te obitelji poginuloga, umrloga, zatočenog ili nestaloga hrvatskog branitelja, osim onih poslova koji ulaze u djelokrug drugih ministarstava.
  • pitanja posmrtne dodjele i promicanja, odnosno dodjele i promicanje u činove oružanih snaga Republike Hrvatske poginulih, umrlih, zatočenih ili nestalih hrvatskih branitelja, odnosno hrvatskih ratnih vojnih invalida iz Domovinskog rata, sukladno posebnim propisima.
  • zbrinjavanje i pomoć prognanicima, izbjeglicama i povratnicima za njihov povratak.

Ministarstvo obavlja stručne poslove savjetovanja i prevencije koji se odnose na:

  • brak i smanjenje razvoda brakova;
  • smanjenje pobačaja;
  • međusobne odnose roditelja i djece;
  • uzdržavanje i druge okolnosti u obitelji koje traže stručnu potporu i pomoć;
  • odgoj djece;
  • posvojenje;
  • prevenciju svih oblika ovisnosti kod djece i mladeži;
  • probleme s invalidnošću;
  • uključivanje u svakodnevni život nakon duljeg boravka u odgojnoj ustanovi;
  • poticanje odgovornog roditeljstva i skrbi o članovima obitelji;
  • podizanje kvalitete života djece, mladeži i obitelji;
  • organiziranje učenja djeteta; smještaj u predškolske ustanove;
  • poticanje razvoja programa rada u zajednici, volonterskog rada i rada udruga građana koje su potpora roditeljima, obitelji, djeci, mladeži i drugim socijalno osjetljivim skupinama stanovništva;
  • poticanje unapređenja kvalitete obiteljskog života i promicanje obiteljskih vrijednosti; promicanje prava osoba s invaliditetom, podizanje kvalitete obiteljskog života osoba s invaliditetom i razvoja izvaninstitucijskih oblika skrbi za osobe s invaliditetom;
  • praćenje provedbe mjera obiteljske i populacijske politike kao i drugih nacionalnih dokumenata vezanih uz djecu i mladež te osobe s invaliditetom;
  • odlučivanje o osnivanju obiteljskih centara;
  • utvrđivanje mreže obiteljskih centara i usklađivanje njihovog djelovanja;
  • obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora nad radom obiteljskih centara;
  • poticanje i osnivanje savjetovališta za djecu, mladež, obitelj, osobe s invaliditetom i žrtve obiteljskog nasilja te obavljanje stručnog i inspekcijskog nadzora nad njihovim radom;
  • proučavanje i istraživanje suvremenih problema obitelji, djece i mladeži, pružanje preventivno-terapijske pomoći;
  • organiziranje i provedbu edukacije iz djelokruga obitelji i odnosa unutar obitelji;
  • obavljanje poslova promidžbe i informiranja te tiskanja i distribucije publikacija iz svog djelokruga;
  • nadzor i praćenje primjene propisa o doplatku za djecu, rodiljnim dopustima i naknadama, pomoći za opremu novorođenog djeteta te drugih propisa iz djelokruga obitelji;
  • predlaganje unapređenja i usklađivanja propisa iz svog djelokruga s odgovarajućim nacionalnim i međunarodnim dokumentima i drugim propisima te postupanje po preuzetim međunarodnim konvencijama o zaštiti interesa i prava djece, mladeži, obitelji i osoba s invaliditetom;
  • međunarodnu suradnju, te obavljanje drugih stručnih poslova iz djelokruga obitelji.

Godine 2011. Ministarstvo je podijeljeno na dva zasebna ministarstva[1]:

  • Ministarstvo socijalne politike i mladih,
  • Ministarstvo branitelja.

Izvori[uredi | uredi kôd]

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]