Mirko Berlaković

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Mirko Berlaković
Rođenje 13. travnja 1941.
Zanimanje prosvjetni djelatnik
Portal: Životopis

Mirko Berlaković (Veliki Borištof, njem. Großwarasdorf, 13. travnja 1941.), prosvjetni i kulturni djelatnik.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mirko Berlaković rođen je u Velikom Borištofu 13. travnja 1941. godine. Osnovnu školu pohađa u svom naselju i Gornjoj Pulji (Oberpullendorf) te Učiteljsku školu u Beču i postaje učitelj za osmogodišnje škole. Nakon toga postupno polaže diplomski ispit za nastavnika hrvatskog jezika, glazbenog odgoja i geografije.

Radi u raznim školama u austrijskom djelu Gradišća. Od 1990. godine pa sve do mirovine 2001. ravnatalj je Glavne škole u Velikom Borištofu. Za vrijeme Domovinskog rata u Hrvatskoj 1991./92. pružio je u svojoj školi smještaj i vodio skrb o 77 izbjegloj djeci iz ratom zahvaćenih krajeva Hrvatske.

Suator je školskih udžbenika za hrvatski jezik od 5. do 8. razreda (1987.-1990.), napisao je početnicu Zdravo (1992.) te sastavio prvu standariziranu gramatiku gradišćanskohrvatskog i hrvatskog jezika koju je izdao pod imenom Hrvatska gramatika kao usporedna gramatika gradišćanskohrvatskog i hrvatskog jezika. Objavio je pučke pjesme pod naslovom Jačke. Godine 2001. je umirovljen, a od tog vremena djeluje kao kulturni djelatnik u Kisegu (mađ. Kőszeg) i u susjednim hrvatskim naseljima gdje vodi pjevačke zborove i obavlja dužnosti kantora (orguljaš i pjevač) u crkvi.

Ranije je kao kantor u Velikom Borištofu izdao zbirke duhovnih pjesama Slavite Gospodina (1982.) i Svete vičernje za nedilje i svetke kroz crkveno ljeto. U svom rodnom naselju vodio je kroz 25 godina muški pjevački zbor Harmonija i utemeljio tamburaško društvo Slavuj, od srednjoškolaca sastavio muški pjevački zbor Đačko kolo. Uvježbavao igrokaze (drame i komedije) u Velikom Borištofu, ukupno 17 komada, kao i mlade tamburaše, naraštaje za folklorna društva Harmonija, Graničari i Hajdenjaki u Dolnjoj Pulji (1966.-2001.).

Izdao je pjesmaricu Pjevajte nove pjesme (1986.) koja sadrži ritmičke duhovne pjesme na gradišćanskohrvatskom jeziku. Spojio je bečko plesačko društvo Kolo i tamburaško društvo Slavuj i tako osnovao folklorni ansambl Kolo-Slavuj. U razdoblju između 1966.-2006. njegova folklorna društva u austrijskom Gardišću razvijaju plodonosnu suradnju s raznim folklornim društvima u Hrvatskoj (Zagreb/Vlahović, Zagreb/Čučerje, Jastrebarsko, Zadar, Varaždin i drugima).

U hrvatskoj crkvi sv. Emerika u Kisegu od 2000. obavlja dužnosti kantora te utemeljuje i rukodvodi Crkveni zbor sv. Emerika kojim izvodi razne skladbe i mise na hrvatskom i staroslavenskom jeziku. Osnovao je pjevački zbor Zora u Kisegu. Godine 2003. izdaje Zbirku narodnih i popularnih pjesama aranžiranu za tamburaške zborove, a naredne godine pjesmaricu pučkih pjesama Borištofske jačke. Uzastopno svake godine izdaje nove pjesmarice: Prisika je lipom Mjesti i Pjevajte Gospodinu. Utemeljuje mješoviti pjevački zbor u Prisiki, kao sekciju KUD-a Zviranjak. Urednik, lektor i korektor je više gradišćanskohrvatskih izdanja.

Pobornik i aktivni sudionik je hrvatske manjinske politike u Austriji. Savjetnik je za kulturu kod Zemaljske vlade Gradišća, član Narodnosnoga savjeta za gradišćanske Hrvate u Kancelarstvu u Beču, gdje se kao stručnjak za školska pitanja uspješno zalagao da Manjinski školski zakon predvidi dvojezičnu nastavu i poslije osnovne škole.

Za vrijeme svoga dvadesetogodišnjeg djelovanja u Hrvatskom štamparskom društvu postiže vidljive rezultate, jednako tako i u proširenju opsega Hrvatskih novina sa 8 stranica na 28.

U pripremi su mu zbirke mudrih izreka velikih mislioca i narodnih mudrosti.

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Odličja: Časni znak za zasluge Zemlje Burgenland, Časni prsten Općine Veliki Borištof/Grosswarasdorf i Školski nadsavjetnik (odlikovanje za posebne zasluge na školskom sektoru).

Izvori[uredi VE | uredi]