Mirko Markov Mikas
Ovaj članak predložen je za brisanje. Naveden je sljedeći razlog za brisanje: Do riječi prepisano iz izvora
Rasprava o brisanju dostupna je ovdje. |
Mirko Markov Mikas (Daruvar, 20. kolovoza 1943. – Caracas, 22. lipnja 2016.), bio je hrvatski kontraadmiral u venezuelanskoj ratnoj mornarici i pomorski zapovjednik.[1]
Rođen je u Daruvaru 1943., nakon što se otac Špiro Markov 1941. preselio iz Murtera, tada pod talijanskom okupacijom. Iz Daruvara obitelj Markov vraća se nakon rata 1945. u Šibenik, no zbog neslaganja s komunističkim režimom odlazi u Venezuelu 1955. godine.[1]
Mikas u Venezueli pohađa srednju tehničku školu i 1961. kreće na Pomorsku akademiju na nagovor bivšeg hrvatskog domobranskog glavnostožernog pukovnika Ivana Babića. Nakon kružnog krstarenja Pacifikom na razaraču Zulia 1965. dobiva licencijat iz pomorskih znanosti i čin zastavnika/poručnika korvete.[1]
Od tada je služio kao operativni časnik u floti razarača, ophodnih brodova, transportnih brodova i remorkera te dvije godine kao zapovjednik prvoga kadetskog odjela na Pomorskoj akademiji. Godine 1976. postaje zapovjednik ophodnog broda Constitución (P-11).[1]
Prošaviš niz tečajeva u Sjedinjenim Američkim Državama, 1981. stječe naslov magistera u operativnim istraživanjima na Pomorskome poslijediplomskom učilištu pri Sveučilištu Monterey u Kaliforniji.[1]
Godine 1983. vraća se u flotu kao kapetan dozapovjednik na fregati Admiral García (F-26). Sljedeće godine unaprjeđen je u čin kapetana bojnog broda te postaje tijekom sljedećih dviju godina njezin zapovjednik.[1]
Godine 1987. postaje zapovjednik eskadre fregata.[1]
Sljedeće godine postaje doravnatelj Pomorske akademije Venezuele, a 1989. unaprjeđen je u čin kontraadmirala. S admiralskim činom postaje šef glavnog stožera mornarice, ravnatelj u ministarstvu obrane te je 1995. nakon 34 godine službe umirovljen.[1]
Godine 1996. prihvaća ponuđeno mjesto ravnatelja sektora vodoprometa u venezuelanskome ministarstvu prometa i veza, no već 1997. odlazi u mirovinu.[1]
Umro je u Caracasu 22. lipnja 2016., ostavivši za sobom suprugu i dva odrasla sina.[1]