Miroslav Tuđman

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Miroslav Tuđman
Rođenje 25. svibnja 1946.
Polje Informacijske i komunikacijske znanosti
Institucija Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Alma mater Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Miroslav Tuđman (Beograd, 25. svibnja 1946.), hrvatski je znanstvenik i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Miroslav Tuđman sin je prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana i Ankice Tuđman (rođ. Žumbar) a rodio se u Beogradu 1946. godine, točno na obljetnicu vjenčanja svojih roditelja.[1] Ime Miroslav je dobio po hrvatskom romanopiscu Miroslavu Krleži kojeg je njegov otac u to doba obožavao.[1] U Beogradu je polazio i završio osnovnu školu a 1961. s obitelji seli iz Beograda u Zagreb.[2] Gimnaziju je pohađao i završio u Zagrebu (1961.-1965.).

Godine 1968. bio je urednik Studentskog lista a potom je bio zamjenik urednika Tjednog lista omladine da bi 1971. godine bio i glavni urednik časopisa Pitanja.[2] Miroslav Tuđman završio je Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1970. godine, studij filozofije i sociologije, magistrirao je 1975. godine na temi Spoznajno-logistički elementi činjenice i obavijesti i doktorirao 1985. godine iz područja informacijskih znanosti obranom disertacije Paradigma informacijske znanosti.

Znanstveno-nastavni rad[uredi VE | uredi]

Radio je u Referalnom centru Sveučilišta u Zagrebu (1972.1977.) te Zavodu za kulturu Hrvatske (1977.-1988.). Od 1988. godine šef je Katedre za dokumentalistiku na Odsjeku za informacijske znanosti Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Godine 2004. postavljen je za predstojnika Katedre za organizaciju znanja na istomu Odsjeku. Predaje teoriju informacijske znanosti, organizaciju znanja, izvještajne sustave i službe. Izabran je 1988. godine za docenta, 1991. godine za izvanrednog profesora a 1998. godine za redovitog profesora za znanstveno područje informacijskih znanosti.

Utemeljitelj je i prvi voditelj Zavoda za informacijske studije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1989.-1990.). Bio je prodekan Filozofskog fakulteta (1990.-1991.). Godine 2000. pokreće međunarodni časopis National Security and the Future, kojemu je glavni i odgovorni urednik.

Organizator je većeg broja znanstvenih i stručnih skupova iz područja informacijske znanosti i nacionalne sigurnosti. Aktivni je istraživač na području informacijskih znanosti te na području nacionalne sigurnosti i izvještajne djelatnosti. Održao je niz predavanja u SAD-u, Njemačkoj, Bugarskoj, Velikoj Britaniji, Češkoj i Mađarskoj.

Sigurnosno-obavještajni rad[uredi VE | uredi]

Sudionik je Domovinskoga rata od 1991. Voditelj je Centra za strategijska istraživanja (1992.-1993.). Bio je zamjenik predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost te utemeljitelj i ravnatelj Hrvatske izvještajne službe (HIS) u dva navrata 1993. do 1998. godine i 1999. do 2000. godine. Vodio je kolegije iz nacionalne sigurnost na Diplomatskoj akademiji, Ratnoj školi, te na Obavještajnoj akademiji.

Političko djelovanje[uredi VE | uredi]

Tuđman je bio član Savjeta Hrvatske socijaldemokratske stranke od 1991. godine, te jedan od njezinih utemeljitelja (1989.).

Godine 2000. ponovno se politički aktivirao zbog, kako je govorio, najave detuđmanizacije, odnosno dehrvatizacije Hrvatske i kriminalizacije Domovinskoga rata. Osniva Udrugu Hrvatski istinski preporod (UHIP). Na lokalnim izborima 2001. kao nositelj nezavisne liste za Skupštinu grada Zagreba osvaja 7,6% glasova i dobiva pet gradskih zastupnika.[2] Iste godine osniva stranku pod istim nazivom Hrvatski istinski preporod (HIP), te postaje njenim predsjednikom.[2] Godine 2002. nakon pobjede Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a i raspuštanja niz županijskih i gradskih organizacija, troje zastupnika Ante Beljo, Đuro Njavro i Dario Vukić prelaze u HIP, te njegova stranka u četvrtom sazivu Hrvatskog sabora postaje parlamentarna stranka. Klubu se pridružuje i neovisna zastupnica Ljerka Mintas-Hodak.

Na parlamentarnim izborima 2003. Miroslav Tuđman bio je nositelj liste 1. izborne jedinice, ali koalicija HIP/Hrvatski blok osvaja 1,7% glasova. Na izborima za Hrvatski sabor 2007. HIP nije istaknuo svoju kandidaturu.

Suosnivatelj je pokreta Hrvatski rast, 2010. godine, ali ga napušta i prilazi HDZ-u za izbore 2011. te biva izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Obnaša dužnost zastupnika i u osmom (2015.) te u devetom (2016.) sazivu Hrvatskog sabora.

Kandidatura za predsjednika Republike[uredi VE | uredi]

Miroslav Tuđman objavio je 23. ožujka 2009. godine kandidaturu za predsjednika Republike, kao neovisni kandidat[3], te na izborima od 27. prosinca 2009. osvaja 4,09% glasova.[4]

Djela[uredi VE | uredi]

Tuđman je autor i urednik više knjiga i zbornika. Također, objavio je preko 150 znanstvenih i stručnih radova u tuzemnim i inozemnim časopisima i zbornicima. Važnija djela su mu:

  • Struktura kulturne informacije (1983.) [5][6]
  • Paradigma informacijske znanosti (1985.), doktorska disertacija [7]
  • Teorija informacijske znanosti (1986.) [8]
  • Obavijest i znanje (1990.) [9]
  • Uvod u informacijsku znanost (1992.), srednjoškolski udžbenik [10]
  • Priča o Paddyju Ashdownu i Tuđmanovoj salveti (2003.) [11] (PDF)
  • Krivi za zločin samoodređenja? (2003.) [12]
  • Prikazalište znanja (2003.) [13]
  • Istina o Bosni i Herecegovini (2005.) [14]
  • Vrijeme krivokletnika (2006.) [15]
  • Informacijsko ratište i informacijska znanost (2008.) [16][17]
  • Programiranje istine (2012.) [18][19]
  • Programirane hereze i hrvatski otpori (2013.) [20]
  • Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije (2013.) [21][22]
  • Oslobađajuće presude haškoga Suda Tuđmanovoj Hrvatskoj (2014.) [23] (PDF)
  • Tuđmanov arhiv (2015.) [24][25]
  • Druga strana Rubikona (2017.) [26][27]

Odlikovanja, priznanja i nagrade[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. 1,0 1,1 James J. Sadkovich, Tuđman, prva politička biografija, Večernji posebni proizvodi d.o.o., Zagreb, 2010., ISBN 978-953-7313-72-2, str. 58.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Tportal.hr: 2010 Predsjednički izbori: Miroslav Tuđman: Sin prvog hrvatskog predsjednika, pristupljeno 25. lipnja 2012.
  3. Slobodna Dalmacija: Miroslav Tuđman službeno potvrdio kandidaturu za predsjednika Republike, 23. ožujka 2009., pristupljeno 24. lipnja 2012.
  4. U Hrvatskom arhivu weba dostupna je njegova stranica za vrijeme njegove predsjedničke kampanje, www.miroslav-tudjman.com
  5. Miroslav Tuđman, Struktura kulturne informacije, Zavod za kulturu Hrvatske, Zagreb, 1983.
  6. Branka Šulc, Miroslav Tuđman, Struktura kulturne informacije, Zagreb, 1983., Informatica museologica 1-2/1984., Hrčak
  7. Miroslav Tuđman, Paradigma informacijske znanosti, Sveučilište u Zagrebu, Zajednički studij informacijskih znanosti, Zagreb, 1985.
  8. Miroslav Tuđman, Teorija informacijske znanosti, Informator, Zagreb, 1986., ISBN 8630100486; 2. izdanje 1990., ISBN 8630102500; 3. dopunjeno izdanje: Hrvatska sveučilišna naklada & Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, 2014., ISBN 9789531692878; poglavlje Božo Težak i razvoj informacijske znanosti dostupno je u digitalnom obliku na: www.researchgate.net)
  9. Miroslav Tuđman, Obavijest i znanje: s rječnikom osnovnih pojmova, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1990., ISBN 8680279374
  10. Miroslav Tuđman, Damir Boras, Zdravko Dovedan, Uvod u informacijsku znanost, Školska knjiga, Zagreb, 1992., ISBN 8603008205, 2. izdanje 1993.; tekst knjige dostupan je na: dzs.ffzg.unizg.hr
  11. Miroslav Tuđman, Priča o Paddyju Ashdownu i "Tuđmanovoj salveti": hoće li Haški sud (opet) sudjelovati u prijevari i obmani?, P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2003., ISBN 953630841X
  12. Miroslav Tuđman, Krivi za zločin samoodređenja: rasprave i pisma o hrvatskim javnim interesima, Udruga sv. Jurja, Zagreb, 2003., ISBN 9539631319
  13. Miroslav Tuđman, Prikazalište znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2003., ISBN 9531690855
  14. Miroslav Tuđman, Istina o Bosni i Hercegovini: dokumenti 1991. - 1995., Slovo M, Zagreb, 2005., ISBN 9536514125
  15. Miroslav Tuđman, Vrijeme krivokletnika, Detecta, Zagreb, 2006., ISBN 9539989981; ulomak iz knjige dostupan je na: www.tudjman.hr
  16. Miroslav Tuđman, Informacijsko ratište i informacijska znanost, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2008., ISBN 9789531691727
  17. Josip Jović, Sukob globalnog i univerzalnog, Vijenac 395/2009., www.matica.hr
  18. Miroslav Tuđman, Programiranje istine: rasprava o preraspodjelama društvenih zaliha znanja, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2012., ISBN 9789531692267
  19. Branimir Lukšić, Prikazivanje knjige "Programiranje istine" prof.Miroslava Tuđmana u Splitu 26.2.2013., HKV, www.hkv.hr
  20. Miroslav Tuđman, Programirane hereze i hrvatski otpori: pripovijest o nepoćudnim knjigama, o nepoželjnim ljudima, o prešućenim događajima i o ustrajnom otporu u doba detuđmanizacije i kriminalizacije Domovinskoga rata, Udruga hrvatski istinski preporod, 2013., ISBN 9789539561763
  21. Miroslav Tuđman (priredio), Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije: korespondencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i dokumenti o Bosni i Hercegovini 1990.-1995., Despot Infinitus, Zagreb, 2013., ISBN 9789537892166
  22. Mate Kovačević, Miroslav Tuđman, Bosna i Hercegovina u raljama zapadne demokracije, HKV,www.hkv.hr, objavljeno 16. prosinca 2013., pristupljeno 7. prosinca 2017.
  23. Ivan Aralica, Ivo Lučić, Ante Nazor, Miroslav Tuđman, Oslobađajuće presude Haškoga suda Tuđmanovoj Hrvatskoj, Udruga za promicanje hrvatskog identiteta i prosperiteta, Zagreb, 2014., ISBN 9789539561787
  24. Miroslav Tuđman (glavni urednik), Tuđmanov arhiv: korespondencija predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana od 1990. do 1999. godine, 6 svezaka, Hrvatska sveučilišna naklada & Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2015., ISBN 9789531693073
  25. Darjan Godić, Miroslav Tuđman, gl. ur., Tuđmanov arhiv..., Časopis za suvremenu povijest 2/2015., Hrčak
  26. Miroslav Tuđman, Druga strana Rubikona: politička strategija Alije Izetbegovića, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2017., ISBN 9789531693745; knjiga je podijeljena na pet dijelova: 1. ishodišta i odrednice unitarne strategije Alije Izetbegovića, 2. preuzimanje središnjih državnih institucija, 3. na drugoj strani Rubikona, 4. rat za teritorije će se nastaviti i 5. državni suverenitet perfidnoga građanstva.
  27. Davorin Rudolf, Druga strana Rubikona: Politička strategija Alije Izetbegovića, www.mvinfo.hr, pristupljeno 7. prosinca 2017.
  28. narodne-novine.nn.hr, pristupljeno 30. lipnja 2009.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta