Mitropolija crnogorsko-primorska

Izvor: Wikipedija
Mitropolija crnogorsko-primorska
Cetinjski manastir
Cetinjski manastir
Naslov arhijerejaarhiepiskop cetinjski, mitropolit crnogorsko-primorski, zetsko-brdski i skenderijski i egzarh sveštenog trona pećkog
Osnovana1219.
SjedišteCetinje
DržavaCrna Gora

Mitropolija crnogorsko-primorska je eparhija Srpske pravoslavne Crkve koja djeluje na području Crne Gore. Ujedno je i mitropolija kojoj je podložna eparhija Budimljansko-nikšićka. Sjedište mitropolije je u Cetinju. Trenutačni mitropolit je Joanikije Mićović (od 2021.).[1]

Teritorij i ustrojstvo

Časopis Svetigora, broj 277., 2019.
Prečista Krajinska

Mitropolija crnogorsko-primorska obuhvaća dio prostora Crna Gora. Na primorju prostor od Igala do rijeke Bojane, a u unutrašnjosti Stara Crna Gora (Cetinje i šira okolica), Zetska ravnica s Podgoricom, Bjelopavlićka ravnica s Danilovgradom i manastirom Ostrog, bez Nikšića. U pravcu sjeveroistoka, mitropoliji pripada i Kolašin s manastirom Morača. Mitropolija se dijeli na 7 arhijerejskih namjesništava: cetinjsko, podgoričko-kolašinsko, podgoričko-danilovgradsko, hercegnovsko, bokokotorsko, budvansko i barsko. Namjesništva se dijele na parohije (župe).[2] Mitropolija ima svoju izdavačku kuću, časopis i radio pod imenom Svetigora.

Povijest

Manastir Ostrog
Katedrala svetog Ivana Vladimira u Baru
Hram Kristova uskrsnuća u Podgorici

U društvu Crne Gore postoji prijepor oko crkvenih pitanja, jedna strana smatra da je današnju Mitropoliju crnogorsko-primorsku stvorio Aleksandar I. Karađorđević, nakon srbijanske okupacije Crne Gore 1918. godine i ukidanja samostalne Crnogorske pravoslavne crkve, a druga strana smatra da Mitropolija ima neprekinut kontinuitet sa zetskim vladičanstvom, kojeg je 1219. osnovao Sveti Sava. Ovaj problem je neriješen i danas se postavlja pitanje vlasništva nad imovinom mitropolije, ovisno o strani u prijeporu i osjećaju nacionalne pripadnosti. Obje strane imaju svoje argumente, a povijest će pokazati kako će ovaj prijepor biti riješen.

Popis vladika i mitropolita

Zetske vladike

  • Ilarion (1220. – 1242.)
  • German (drugi po redu)
  • Neofit (1261. – 1270.)
  • Jevstatije (do 1279.), 1279. postao srpski arhiepiskop
  • German II. (1286. – 1292.)
  • Mihajlo (1293.)
  • Andrija (prije 1300.)
  • Jovan (prije 1304.)
  • Mihajlo II. (1305. – 1309.)

Mitropoliti na tlu Zete (Skenderije i Primorja) i kasnije Crne Gore

Manastiri mitropolije crnogorsko-primorske

Manastiri se dijele na ženske ili muške, u zavisnosti da li u njima žive redovnice (monahinje) ili redovnici (monasi). Manastirišta su stari, zapušteni i nenastanjeni nekadašni manastiri, često samo temelji ili ruševine, koji čekaju svoju obnovu.[3][4][5] Manastiri mitropolije crnogorsko-primorske su: Banja, Beška, Bijelići, Bjeloševići, Boan Kadića, Bunovići, Cetinjski manastir, Ćelija Piperska, Ćirilovac, Dajbabe, Dobrska Ćelija, Donji Brčeli, Duga Moračka, Duljevo, Gornji Brčeli, Gostilje, Gradište, Ivanova korita, Kom, Kosmač, Miholjska prevlaka, Morača, Moračnik, Obod, Ograđenica, Orahovo, Ostrog, Pelev Brijeg, Podlastva, Podmaine, Praskvica, Ribnjak, Prečista Krajinska, Reževići, Rečine, Rustovo, Savina, Savina Glavica, Stanjevići, Stara Varoš, Starčeva Gorica, Sv. Sergija Radonježskog, Tophana, Vojnići, Vranjina, Zlatica, Žanjica, Ždrebaonik.

Izvori

  1. Joanikije izabran za mitropolita crnogorsko-primorskog. vijesti.me (srpski). Pristupljeno 29. svibnja 2021.
  2. Архијерејски протопрезвитеријати и парохије Митрополије црногорско-приморске
  3. Женски манастири Митрополије црногорско-приморске
  4. Мушки манастири Митрополије црногорско-приморске
  5. Манастиришта Митрополије црногорско-приморске