Mladen Čuvalo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Mladen Čuvalo (Proboj, 21. travnja 1939. - Chicago, 7. rujna 1991.), hrvatski katolički svećenik i kulturno-društveni djelatnik [1] Njegov stric je misionar i pisac fra Ljubo Čuvalo. Brat hrvatskog domoljuba i dugogodišnjeg organizatora zavičajnog života Hercegovaca u Hrvatskoj Kamila Čuvala, povjesničara i publicista Ante. Stric Ravena Josipa Čuvala.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u seljačkoj obitelji u Proboju u Hercegovini. Iz obitelji koja je dala mnogo svećenika. Osnovnu je završio u Vitini, a srednju je pohađao u Splitu, Sinju i Visokom. U franjevački je red stupio 14. srpnja 1959. u Humcu. Završio je filozofski i teološki studij u Visokom i Sarajevu. Zaredio se za svećenika 10. srpnja 1966. godine. U SAD je došao 1967. godine. Završivši studij engleskog u Washingtonu, imenovan je za pomoćnog župnika u župi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku te župnika te iste župe od 1972. godine. U tom razdoblju župa je preseljena u novu i adekvatniju zgrad i kupljen je Croatian Highland u New Jerseyu. Župnikom je ostao do 1979. godine. Boravio je i u Beaver Fallsu, Norvalu, Clevelandu, Ohiju i Fronhletainu u Austriji.[1] Jedini je hrvatski svećenik koji je sjednicu američkog Kongresa otvorio molitvom. Bilo je to 8. veljače 1979. godine. [3]

Mnogo je radio na podizanju svijesti o stanju ljudskih prava Hrvata u domovini. Radeći se često susretao s teškoćama, sa svjetovne i crkvene strane. [1]

U Norvalu, gradiću 50-ak km od Toronta, Hrvati, većimom Hercegovci, 1970-ih su osnovali svoju župu pod dušebrižništvom hrvatskih redovnika - franjevaca, za to prikupili novac i 1977. godine u blizini Norvala kupili su zemljište i upustili se u veliki projekt, Hrvatski društveni i kulturni centar. Premda je bliže Torontu nego Hamiltonu, spada pod Hamiltonsku biskupiju. Prvi fratar koji je došao na Centar bio je fra Leon Galić 1977. godine. Na ovaj Hrvatski centar odmah su se okomili hrvatski svjetovni svećenici, prije same Udbe. Glavni ali ne jedini motiv bio je novac. Hercegovački Hrvati više su vjerovali franjevcima nego svjetovnom svećenstvu. Ovim velikim centrom gubili su tisuće vjernika i veliki novac. Na urgiranje trojice hrvatskih svjetovnih svećenika hamiltonski biskup Paul Reding nije Galiću niti ikojem fratru dopustio obavljati svećeničke obrede na ovom novom Hrvatskom Centru. Galić je povučen 1979. godine. Zbog pritiska crkvenih vlasti i Udbe, ni hercegovačka franjevačka Provincija, a ni hrvatska franjevačka kustodija u Chicagu nisu smjele na Centar poslati novog fratra. Saznavši za makinacije oko “Projekta Centar”, a znajući da mu crkvene vlasti neće dozvoliti da se preseli na Centar, fra Berto Dragičević i fra Mladen Čuvalo su bez njihove dozvole samoinicijativno došli i preuzeli dužnost dušebrižnika. Po njihovom dolazku na Centru počinju veliki građevni zahvati. Hamiltonski biskup Paul Reding otvoreno je na strani svjetovnih “hrvatskih” svećenika koji radi gubitka novca ne mogu Centar smisliti. Poslije njegove smrti, u prosincu 1983., za šefa hamiltonske biskupije je postavljen je biskup Anthony Tonos. Tonos je bio puno umjereniji od Redinga, ali i on je bio okupiran tužbama ne samo gore spomenutih svećenika, nego i jugoslavenske Udbe, svakako ne direktno nego kroz njezine agente kojih je uvijek bilo među laicima, a ponekad i među samim fratrima. Radi njegove nepovredive prošlosti suradnici Udbe protiv fra Berte se ne usuđuju ništa poduzimati, pa svom žestinom rade na kompromitaciji fra Mladena.[4] Nije slušao nadređene u Crkvi. Kao svećenik bio je na glasu kao dobar čovjek, bio je s narodom, vrlo strastven i žestok. Don Damir Stojić je u razgovoru za novine jednom rekao da kada je još kao mladić poželio biti svećenikom, htio je, zapravo, biti isti kao on.[5] Mladen Čuvalo je jedan od osnivača Hrvatskog društvenog i kulturnog centra (Croatian Social and Cultural Centre). Centar je navodno bio i pokriće za Otpor. Bio je blizak Zvonku Bušiću, a slučaj otmice zrakoplova. Vatikan mu je oduzeo nadležnost za New York. Nisu mu ništa mogli nalijepiti, a neki su išli dotle da su ga smatrali znanim konfidentom Bušića i mogućeg "mozga" te otmice. Kad je oteti zrakoplov sletio u Pariz, Bušić se prvo javio Čuvalu u New York.[6] Takva optužba djelo je Udbe, kojoj je bio u nemilosti. Čuvalo je bio uzoran svećenik i hrvatski domoljub i protiv Titove države koja je bila tamnica Hrvatima, služio se svim zakonski dopuštenim sredstvima, kao i svi drugi politički aktivni hrvatski emigranti.Budući da je UDBA bila u dosluhu i bliskim odnosima s američkim tajnim i javnim sigurnosnim službama, Mladen je kad je bila afera oko otmice američkog zrakoplova 1976. godine (organizirali ju Zvonko Bušić, Petar Matanić, Frane Pešut i dr.), bio optužen da je u crkvi iza oltara skrivao oružje.[4]

Mladen Čuvalo se teško razbolio i umro je 7. rujna 1991. u Chicagu. Do danas je ostao vrlo omiljena osoba među hrvatskim iseljenicima u SAD, koje je uvijek zdušno podupirao. [1] Pokopan je na groblju Holy Sepulchre u Chicagu, u skupini grobova hrvatskih franjevaca dušobrižnika Hrvata u Americi i Kanadi, koja se nalazi blizu ulaza s lijeve strane.[3]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Find A Grave Memorial Rev Mladen Čuvalo (1939-1991) (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
  2. Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća Ivo Lučić: U Zagrebu pokopan Kamilo Čuvalo], 9. listopada 2010. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
  3. 3,0 3,1 Moja Hrvatska Jozo Grbeš: Počiva li na ovom groblju Hrvat koji je imao kartu za Titanic?, 1. ožujka 2018. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
  4. 4,0 4,1 Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: ,Norvalska skupina' , 13. siječnja 2017. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  5. Globus Darko Hudelist: Intervju za Globus studentskog kapelana don Damira Stojića. Objavljeno 24. prosinca 2013. (pristupljeno 11. kolovoza 2018.)
  6. Google Knjige Paul Hockenos: Homeland Calling: Exile Patriotism and the Balkan Wars , Cornell University Press, 5. srp 2018. , str. 76-77, ISBN: 9781501725654

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Cuvalo.net Fra Mladen Čuvalo – Život i djelo: Izbor iz zbirke dokumenata, Prigodom 20. obljetnice smrti 1991. – 2011., Ljubuški – New York, 2011.