Mladen Bašić (dirigent)

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o hrvatskom pijanistu i dirigentu. Za druge osobe istoga imena i prezimena pogledajte Mladen Bašić.
Mladen Bašić
Rođen/a1. kolovoza 1917.
Zagreb, Hrvatska
Umro/umrla21. studenoga 2012.
Zagreb, Hrvatska
Žanr/oviozbiljna glazba
Zanimanjepijanist i dirigent
Instrumentglasovir
Djelatno razdoblje1940. – 1998.
AngažmanOpera HNK u Zagrebu
Opera Landestheatera u Salzburgu
Orkestar Mozarteum (Salzburg)
Gran Teatre del Liceu u Barceloni
Opera u Frankfurtu
Opera HNK u Splitu
Zagrebačka filharmonija
GMD grada Mainza
Nagrade
Nagrada Vladimir Nazor
Nagrada Tito Strozzi
Nagrada Lovro pl. Matačić

Mladen Bašić (Zagreb, 1. kolovoza 1917. – Zagreb, 21. studenoga 2012.), hrvatski pijanist i dirigent.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Mladen Bašić je studirao klavir, dirigiranje i kompoziciju na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Umjetničku karijeru započeo je 1940. kao korepetitor, a od 1945. i kao dirigent Opere HNK u Zagrebu. U razdoblju od 1955. do 1958. u tom je našem najpoznatijem nacionalnom kazalištu obnašao i dužnost ravnatelja Opere. Godine 1959. bio je imenovan direktorom Opere Landestheater-a u Salzburgu, gdje je godinu dana kasnije bio angažiran i kao šef-dirigent orkestra Mozarteum. Od 1962. do 1972. bio je stalni gost-dirigent znamenitoga Gran Teatre del Liceu u Barceloni. U sezoni 1967. i 1968. djelovao je kao prvi dirigent Opere u Frankfurtu, od 1968. do 1970. bio je direktor Splitskog ljeta i Opere HNK u Splitu. Od 1970. do 1978. bio je stalni dirigent i šef programa Zagrebačke filharmonije, ali i bliski suradnik Lovre von Matačića. Od 1978. pa sve do 1990. bio je Generalni glazbeni direktor grada Mainza, obnašajući dužnosti direktora Opere i šefa-dirigenta Filharmonijskog orkestra.

Mladen Bašić je, kao operni i koncertni dirigent, gostovao u mnogim europskim glazbenim prijestolnicama. Znalački je iščitavao skladateljske partiture i pomno pripremao sve svoje izvedbe te su upravo zbog toga njegove interpretacije uvijek plijenile stilskom dotjeranošću i sadržajnošću. U Splitu je 1970. godine ravnao praizvedbom svečanoga scenskog prikazanja Marulova pisan Borisa Papandopula, a bio je osobito zaslužan i za brojne praizvedbe djela drugih hrvatskih skladatelja. Hrvatskoj koncertnoj i opernoj publici prvi je predstavio i djela mnogih suvremenih svjetskih skladatelja: opere Peter Grimes i Nasilje nad Lukrecijom Benjamina Brittena, Španjolski sat Mauricea Ravela, Život razvratnika Igora Stravinskog, operu Vjenčanje u samostanu i balet Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva te balete La Tragédie de Salomé Florenta Schmitta i Čudesni mandarin Béle Bartóka.

Bio je suprug poznate hrvatske glazbene pedagoginje i pijanistice Elly Bašić.[1][2] Posljednja dva desetljeća života proveo je na zagrebačkom Pantovčaku, uz drugu suprugu, balerinu i redateljicu Zlaticu Stepan Bašić, s kojom je bio nerazdvojan otkako su se 1949. u zagrebačkom HNK-u susreli na zajedničkoj produkciji baleta Romeo i Julija Sergeja Prokofjeva.[3]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ožegović, Nina. Relja Bašić - svjetski glumac sa zagrebačkim štihom. Nacional. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. srpnja 2012. Pristupljeno 23. srpnja 2013. (hrv.)
  2. Snješka Knežević, 2011, str. 106
  3. MATICA / Vijenac – Jana Haluza: »Maestro bez samodopadnosti«, pristupljeno 24. srpnja 2013.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  1. Knežević, Snješka / Laslo, Aleksander: Židovski Zagreb, Zagreb: AGM, Židovska općina Zagreb, 2011. ISBN 978-953-174-393-8
  2. Kovačević, Krešimir: »BAŠIĆ, Mladen«, u: Kovačević, K. (ur.), Muzička enciklopedija, Zagreb: JLZ, 1971., sv. 1, str. 149.
  3. Požgaj, Višnja: »KARIJERA OSTVARENIH ŽELJA«, u: Šeput, L. & Jelača, M. (ur.), VIJENAC, Zagreb: Matica hrvatska, broj 312, 16. veljače 2006.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]