Mladen Lorković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mladen Lorković
Mladen Lorković
2. Ministar vanjskih poslova NDH
trajanje službe
9. lipnja 1941. – 23. travnja 1943.
Prethodnik Ante Pavelić
Nasljednik Mile Budak
5. Ministar vanjskih poslova NDH
trajanje službe
28. travnja 1944. – 5. svibnja 1944.
Prethodnik  Stijepo Perić
Nasljednik Mehmed Alajbegović
4. Ministar unutarnjih poslova NDH
trajanje službe
29. travnja 1943. – 11. listopada 1943.
Prethodnik  Andrija Artuković
Nasljednik Mato Frković
Rođenje 1. ožujka 1909.
Smrt travanj 1945.
Politička stranka UHRO
Zanimanje pravnik

Mladen Lorković (Zagreb, 1. ožujka 1909.Lepoglava?[1], kraj travnja 1945.), bio je hrvatski političar, u doba NDH ministar ministar vanjskih, od 1944. godine unutarnjih poslova i jedan od organizatora urote Lorković-Vokić.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladen Lorković rođen je u Zagrebu 1909. godine u obitelji političara i pravnika Ivana Lorkovića. Brat je Blaža, diplomata NDH, Radoslav, inženjer i Zdravka, svjetski uglednog entomologa.[2] Već kao gimnazijalac aktivni je pristaša Hrvatske stranke prava. Studira pravo u Zagrebu. Zbog političkog djelovanja nakon uvođenja šestosiječanjska diktature prijeti mu uhićenje, pa 15. studenog 1929. godine odlazi u emigraciju. Nastavlja studij prava u Innsbrucku te u Berlinu gdje postiže doktorat. Postaje bliski suradnik Ante Pavelića i predstavnik ustaškog pokreta za Njemačku, a zatim i za sve europske zemlje osim Italije. Ustašku prisegu položio je 1934. godine. Nakon atentata na kralja Aleksandra kraće vrijeme u Njemačkoj je zatvoren. Pušten je sredinom veljače 1935. godine odlukom suda koji odbija njegovo izručenje Jugoslaviji. Godine 1937. biva u Njemačkoj ponovno uhićen i saslušavan te nakon što je pušten privremeno se sklanja u Mađarsku.

Godine 1939. vraća se u Jugoslaviju. Uz Milu Budaka najistaknutiji povratnik. Suradnik je glasila Hrvatski narod i urednik ilegalnog glasila Hrvatska pošta. Godine 1940. po odredbi vlasti Banovine Hrvatske zatvoren je u Lepoglavi, a zatim u logoru za političke zatvorenike Krušćica kraj Travnika. Godine 1941. bježi iz logora. U Zagrebu sudjeluje u pripremama za proglašenje NDH.

NDH[uredi VE | uredi]

Jedan je od petorice potpisnika izjave od 30. ožujka 1941. (potpisana 5. svibnja 1941.), koja sadrži proglašenje NDH i poziv Njemačkoj da tu državu prizna i pruži joj zaštitu.[3] Nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, Pavelić ga, 9. lipnja 1941., imenuje za ministra vanjskih poslova. (U početku je Pavelić sam nosio tu funkciju, da osigura potpisivanje Rimskih ugovora.)

U govoru 27. lipnja 1941. sažeo je nakane vodstva NDH prema nacionalnim manjinama u granicama NDH (1,8 milijuna Srba i oko 40,000 Židova):

Hrvatski se narod mora očistiti od svih elemenata, koji su za taj narod nesreća, koji su tome narodu tuđi i strani, koji u tom narodu rastvaraju njegove zdrave snage, koji su taj narod kroz desetljeća i stoljeća gurali iz jednog zla u drugo. To su naši Srbi i naši Židovi.
— M. Lorković, 1941.[4][5]

Kao ministar vanjskih poslova, vodi pronjemačku politiku, nastojeći suzbiti talijanske pretenzije prema teritoriju NDH (reokupacija Druge i Treće zone u kolovozu i rujnu 1941.). U studenom 1941. prilikom posjeta Njemačkoj, Adolf Hitler ga je odlikovao Velikim križem njemačkog orla s lentom.[6] Priprema "Spomenicu" o talijanskoj suradnji sa četnicima, koju predaje talijanskom ministru vanjskih poslova grofu Cianu 26. siječnja 1943. godine.

U travnju 1943. godine umiješan je u aferu oko krijumčarenja zlata, zbog koje je šef njegovog kabineta Ivo Kolak osuđen na smrt i pogubljen. 23. travnja 1943. godine razriješen je dužnosti ministra vanjskih poslova.[3] Imenovan je državnim ministrom (ministar bez resora) u predsjedništvu vlade, zaduženim za poslove s njemačkom vojskom. U toj je funkciji u stalnom kontaktu sa njemačkim vojnim predstavnikom, generalom Glaiseom von Horstenauom, koji je vrlo kritičan prema ustaškom režimu.

Tijekom ljeta i do kraja rujna 1943. godine kao predstavnik ustaškog režima vodi pregovore o mogućoj koalicijskoj vladi s potpredsjednikom HSS-a Augustom Košutićem, ali pregovori bivaju prekinuti bez rezultata. 3. rujna 1943. godine šalje pismo Paveliću u kojem ga poziva na izmjenu državne politike u svrhu stabilizacije cjelokupnog stanja u NDH.[7]

Imenovan je za ministra unutarnjih poslova 11. listopada 1943. godine.

Urota Lorković-Vokić[uredi VE | uredi]

U svibnju 1944. godine, zajedno s Antom Vokićem, ministrom oružanih snaga, održava tajni sastanak s predstavnicima HSS-a Augustom Košutićem i Ivankom Farolfijem. To je početak tzv. "puča Lorković-Vokić". Razrađivani su planovi da se, uz pomoć domobranstva kao regularne hrvatske vojske, NDH okrene protiv Njemačke i prijeđe na stranu Saveznika.

Nije se radilo o pravom puču, jer zavjerenici su o svojim planovima obavijestili Pavelića, koji im je neko vrijeme pružao podršku. Međutim, 21. kolovoza 1944. Pavelić je o djelatnosti ove grupe obavijestio generala Siegfrieda Kaschea, njemačkog poslanika u Hrvatskoj. Na sjednici vlade održanoj noću 30. kolovoza 1944., Pavelić razotkriva urotu i naređuje uhićenje njenih sudionika. Jedino je August Košutić uspio prebjeći na oslobođeni teritorij k partizanima (gdje će ga ovi ubrzo zatvoriti).

Posljedicu Mladenova pada osjetila je i obitelj: supruzi njegova brata Radoslava Meliti ustaše su već 1944. izrekli zabranu javnih nastupa, a strukovni revolucionarni “sud časti” nakon završetka rata samo ju je potvrdio.[2]

Smrt[uredi VE | uredi]

Zavjerenici su zatvoreni u Lepoglavu. Pretpostavlja se da je Lorković u zatvoru ubijen krajem travnja 1945. godine, pred bijeg ustaša iz zemlje, kao i Ante Vokić i HSS-ovci Ivanko Farolfi i Ljudevit Tomašić. Ostali zavjerenici su tada bili pušteni.

Jedna ulica u zapadnom Mostaru danas nosi ime "Ulica Vokića i Lorkovića".[8]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Postanak Države SHS, Doktorska dizertacija na Sveučilištu u Berlinu
  • Narod i zemlja Hrvata., (Zagreb, 1939., 2. izd. Zagreb, 1996., pretisak izdanja iz 1939., Split, 2005.)
  • Međunarodni politički položaj Hrvatske, (1942.)
  • Spomenica, (1942.)
  • Odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, (1943.)
  • Pod jednom kapom, (1944.)
  • Hrvatska u borbi protiv boljševizma, (1944., objavljena iste godine i u njem. prijevodu Kroatiens Kampf gegen den Bolschewismus)

Literatura[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Proleksis enciklopedija: Lorković, Mladen, preuzeto 26. veljače 2012.
  2. 2,0 2,1 Večernji list Branimir Pofuk: Lorkovićevo lječilište za čitave nacije, 23. rujna 2012. (pristupljeno 24. listopada 2015.)
  3. 3,0 3,1 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9., str. 238.
  4. Hrvatski narod, 28. VI 1941.
  5. Yeomans, str. 16.
  6. Ivan Košutić, Rađanje, život i umiranje jedne države: 49 mjeseci NDH, Stručna i poslovna knjiga d.o.o., Zagreb, 1997., str. 219.
  7. Nikica Barić: Nada Kisić-Kolanović: Mladen Lorković - Ministar urotnik, Ocjene i prikazi, Fontes: izvori za hrvatsku povijest, br. 3, rujan 1997., str. 346., preuzeto 26. veljače 2012.
  8. Ulica Vokića i Lorkovića, Mostar

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikicitata
Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Mladen Lorković