Mods (životni stil)

Izvor: Wikipedija
Vespa kultni predmet modsa

Mods (izvorno se govorilo modernist, kasnije se skratilo na mod) je pojava supkulturnog pokreta koji se prvo pojavio u Londonu, Engleska kasnih 1950-ih i od tamo proširio i po ostalim europskim zemljama, pa i do Zagreba i Hrvatske[1][2][3]

Značajni elementi mods supkulture bili su: modno odijevanje (najčešće se to odnosilo na odijelo šiveno po mjeri kod krojača), pop glazbu, a to je uključivalo: Afro-američku soul glazbu, jamajčansku ska glazbu, i britansku beat i R&B glazbu, te talijanske skutere. U to vrijeme počele su se proizvoditi i uzimati sintetske droge poput amfetamina da bi se moglo plesati cijelu noć[4] Od sredine 1960-ih u medijima se riječ mods u širem smislu počela upotrebljavati da opiše bilo koju pojavu za koju se držalo da je popularna ili moderna ili se pak mislilo da pripada modernom vremenu.

Kasnih 1970-ih pojavio se pokret reobnove mods kulture, počelo je kao i 1960-ih iz Ujedinjenog kraljevstva da bi se kasnije proširilo do Sjevernoj Americi ranih 1980-ih, naročito po Južnoj Kaliforniji.[5][6]

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Termin mods proizašao je iz riječi modernist, riječi koja je bila osobito popularna 1950-ih naročito u svijetu jazz glazbenika i njihovih obožavatelja.[7]

U vrlo popularnoj noveli iz 1959. Absolute Beginners, Colin MacInnes opisuje modsa kao mladog ljubitelja jazz-a odjevenog po posljednjoj talijanskoj modi onoga vremena.

Povijest pokreta[uredi | uredi kôd]

Po Dick Hebdigeu prapočetci mods supkulture bili su u okviru britanske radničke klase, u onom njezinom dijelu kome se dopadala talijanska moda i način života. [8]

Mary Anne Long se s time ne slaže, po njoj su se modsi iznjedrili u židovskim višim slojevima i srednjem sloju Istočnog Londona[9]

Po sociologu Simonu Frithu modsi imaju dublje korijene, još tamo u 1950-ih i pokretu beatnika i caffe bar kulturom u kojoj su sudjelovali polaznici umjetničkih škola i tako širili boemsku londonsku scenu.[10]

U vrijeme modsa postali su popularni caffe barovi kao mjesta okupljanja mladih umjesto tradicionalnih britanskih pubova, koji su se uobičajeno zatvarali u 23 sata, nasuprot tome novootvoreni caffe barovi radili bi po cijelu noć. U njima su dominirali jukebox, u kojima su školarci slušali ispočetka jazz, blues i R&B glazbu, a kasnije beat.

Modsi su bili ljubitelji francuskih (novovalnih) i talijanskih (neorealističkih) umjetničkih filmova. Pravi mods rado je čitao talijanske magazine za kulturu stanivanja i odijevanja poput Domusa i Vogue.

Kraj pokreta[uredi | uredi kôd]

Od ljeta 1966. mods scena počela se ubrzano rastakati. 1970-ih su se počele širiti nove mode poput Psihodeličnog rocka i Hippy pokreta, i jednostavno izgurale modse sa scene. Dotadašnji čvrsti mods sastavi poput The Who i The Small Faces promijenili su svoje glazbene stilove i nisu se više deklarirali kao modsi.

Puno snažniji čimbenik za nestanak modsa s društvene scene bila je činjenica da je generacija iz 1960-ih odrasla i dobila djecu, te se više nisu mogli baviti - modiranjem i poziranjem po kultnim mjestima.

Moda[uredi | uredi kôd]

Jobling i Crowley britanski novinari nazvali su mods supkulturu modom opsjednuti hedonistički kult mladih ljudi iz metropolitanskog Londona, koji su živjeli u novoizgrađenim predgrađima na jugu.

To je bila prva posljeratna generacija mladih britanaca iz 1960-ih koja nije morala potrošiti sve svoje novce (koje je zaradila studentskim poslovima) da pomogne svojim obiteljima, oni su ih mogli trošiti za vlastite prohtjeve. Tad su počeli nicati butici s modnom odjećom po Londonskim ulicama; Carnaby Street i Kings Road.[11] Pojavili su se prvi modni dizajneri poput Mary Quant (kreatorica prve mini suknje), i Johna Stephena koji je oblačio članove sastava The Small Faces.[12]

Moda Modsa nastala je i kao reakcija na drugu značajnu supkulturalnu grupu rockerse. Rockersi su se odjevali u motorističke kožne jakne i naginjali američkom greaser (radničkom) izgledu, njihova kultura je bila kultura malih gradova i predgrađa.

Nasuprot njima modsi su nosili sofisticirana talijanska odijela (često bijela) s uskim reverima, odjeću od moher vune, tanke kravate, otkopčane okovratnike košulja, vunene (kašmir) veste na v izrez, kožnate špic cipele zvane winklepickers (kod nas su se zvale špičoke), kao Chelsea ili Beatle čizme, Clarksove pustinjske čizme, i frizure na francuski način, poput Jean-Paul Belmondo.[13] Modsi su za vožnju odabrali skutere (vespa je bila hit) jer se s njima moglo odjenuti odijelo i kravata.

Ženske modsice odjevale su se muškobanjasto, šišale na kratko, nosile hlače i muške košulje, niske cipele bez potpetica, upotrebljavale vrlo malo makeupa[14] Svake godine su nosile sve kraće suknje (od sredine 1960-ih), i tako izazivale bijes svojih majki. Vremenom se ženski mods stil komercijalizirao a manekenka Twiggy počela služiti kao primjer dobrog mods izgleda. Britanska televizijska emisija Ready Steady Go!, voditeljice Cathy McGowan, pomogla je širenju mods kulture i glazbe do širokog auditorija.

Klubovi, glazba, ples[uredi | uredi kôd]

Izvorni londonski modsi izlazili su u klubove koji su radili po cijelu noć kao što su bili; The Roaring Twenties, The Scene, La Discotheque, The Flamingo i The Marquee da čuju najnovije hitove, pokažu svoju najnoviju odjeću i isplešu se. Kako su se modsi širili po Britaniji rastao je i broj klubova u koji su mogli ići.

Skuteri[uredi | uredi kôd]

Glavno prijevozno sredstvo jednog pravog modsa bio je skuter, najčešće je to bila talijanska Vespa ili Lambretta. Skuteri iz 1960-ih bili dovoljno jeftini a istovremeno su pružali dobar i ekonomičan način prijevoza za ono vrijeme.

Sukobi između Modsa i Rockersa[uredi | uredi kôd]

Većina je na modse gledala kao na pomalo ženskaste tipove iz srednje klase koji se ponašaju snobovski, žele ostaviti dojam pameti a foliraju. Nasuprot njima na rockerse se gledalo kao na magupe i beznadno naivne tipove, opakog izgleda poput Marlon Brando iz filma Divljak s crnom kožnom i snažnim motorom.[15]

I danas postoji polemika među sociolozima koliko su bili učestali sukobi tih dviju supkulturalnih grupa. Po britanskom istraživaču masovne kulture Dicku Hebdigeu, modsi i rockersi imali su vrlo malo dodira jer su dolazili iz dva različita svijeta, jedni iz Londona a drugi iz seoskih sredina, a birali su i sasvim različita mjesta za izlaske, jer imali su potpuno različite afinitete. Ali je svejedno bilo mjesta gdje su se te dvije grupe susretale poput nogometnih utakmica, tako tvrdi britanski etnograf Mark Gilman[16]

Novine su sukobe modsa i rockersa prenaglašavale i davale im katastrofične dimenzije.

Modsi u našim krajevima[uredi | uredi kôd]

Iako to nije javno isticano, i u našim većim gradovima; Zagreb, Rijeka, Split, Osijek pojavile su se grupe koje su ličile na modse odnosno rockerse. Pojavila se i podjela (iako ne tako oštra) oko između izbora mjesta gdje se odlazi, što se nosi i što se sluša.

Zagrebački modsi išli su u Studentski Centar na ples, a rockersi u Tucman ili Vinko Jeđut. Modsi su se danju okupljali u Gajevoj kod hotela Dubrovnik ranih 1960-ih, da bi se sredinom 1960-ih prebacili u caffe bar Operu (u tadašnjoj zgradi Željpoh na Trgu Maršala Tita). Zagrebački modsi nosili su hlače s uskim nogavicama, a rockersi sa širokim, čak i s cvekima poput meksikanaca.

Mods sastavi[uredi | uredi kôd]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Bacon, Tony. London Live, Balafon (1999), ISBN 1-871547-80-6
  • Baker, Howard. Sawdust Caesar Mainstream (1999), ISBN 1-84018-223-7
  • Baker, Howard. Enlightenment and the Death of Michael Mouse Mainstream (2001), ISBN 1-84018-460-4
  • Barnes, Richard.Mods!, Eel Pie (1979), ISBN 0-85965-173-8
  • Cohen, S. (1972 ). Folk Devils and Moral Panics: The Creation of Mods and Rockers, Oxford: Martin Robertson.
  • Deighton, Len Len Deighton's London Dossier, (1967)
  • Elms, Robert. The Way We Wore,
  • Fletcher, Alan. Mod Crop Series, Chainline (1995), ISBN 9-78095-261050-2
  • Green, Jonathan. Days In The Life,
  • Green, Jonathan. All Dressed Up
  • Hamblett, Charles and Jane Deverson. Generation X (1964)
  • Hewitt, Paolo. My Favourite Shirt: A History of Ben Sherman Style (Paperback). Ben Sherman (2004), ISBN 0954810600
  • Hewitt, Paolo. The Sharper Word; A Mod Anthology Helter Skelter Publishing (2007), ISBN 9-78190-092434-4
  • Colin Macinnes England, Half English (2 izdanje), Penguin (1966, 1961)
  • Colin Macinnes Absolute Beginners
  • Newton, Francis. The Jazz Scene,
  • Rawlings, Terry. Mod: A Very British Phenomenon
  • Scala, Mim. Diary Of A Teddy Boy. Sitric (2000), ISBN 0-7472-7068-6

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Oonagh Jaquest. Svibanj 2003. Jeff Noon on The Modernists. BBC. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  2. ↑ Tony Nightingale. Srpanj 2005. 1960's day - Mods and Rockers. BBC. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  3. ↑ Eddie Piller. Quadrophenia and Meaden. modculture.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. veljače 2009. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  4. ↑ Dr. Andrew Wilson. 2008. 20Mixing%20the%20Medicine.pdf Mixing the Medicine: The unintended consequence of amphetamine control on the Northern Soul Scene Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć) (PDF). Internet Journal of Criminology. Pristupljeno 11. listopada 2008. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  5. ↑ Michael Page. 2006. A rather disjointed narrative of the California mod scene(s) 1980-1983. california-mod-scene.com. Inačica scene.com/ izvorne stranice Provjerite vrijednost parametra |url= (pomoć) arhivirana 20. veljače 2017. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  6. ↑ Mario Artavia. 2006. SoCal Mods. South Bay Scooter Club. Pristupljeno 11. listopada 2008.
  7. ↑ Mods!, Richard Barnes. Eel Pie (1979), ISBN 0-85965-173-8; Absolute Beginners, Colin MacInnes
  8. ↑ Hebdige, Dick. The Meaning of Mod. In Resistance Through Rituals: Youth Subcultures in Post-War Britain. Stuart Hall and Tony Jefferson, eds. London. Routledge, 1993. str 167
  9. ↑ A Cultural History of the Italian Motorscooter. A Senior Thesis Presented To Prof. Anne Cook Saunders on December 17, 1998 by Mary Anne Long. Available online at: www.nh- scooters.com/filemanager/download/11/php1C.pdf
  10. ↑ Simon Frith and Howard Horne. Art into Pop. 1987. Pages 86-87
  11. ↑ Doug Owram. Born at the Right Time: A History of the Baby-Boom Generation. University of Toronto Press. 1996. str 3
  12. ↑ Melissa M. Casburn. A Concise History of the British Mod Movement.
  13. ↑ Melissa M. Casburn. A Concise History of the British Mod Movement.
  14. ↑ Melissa M. Casburn. A Concise History of the British Mod Movement. Page 4.
  15. ↑ Outcasts, Dropouts, and Provocateurs: Nonconformists Prepare the Terrain. www.oup.co.uk/pdf/0-19-927666- 8.pdf
  16. ↑ Mark Gilman. FOOTBALL AND DRUGS TWO CULTURES CLASH. THE INTERNATIONAL JOURNAL OF DRUG POLICY, VOL 5, NO 1, 1994

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

v • r • u
Pop glazba
2 Tone • afrobeat • austropop • bastard pop • britcore • britpop • bubblegum pop • chiptunes • country pop • dark wave • easy listening • electronic body music • electro minimal • electro pop • electro wave • europop • future pop • indie pop • J-pop • K-pop • merseybeat • mod • noughties pop • noughties latino pop • pop metal • pop rock • pop punk • pop rap • power pop • rhythm pop • rockabilly • shoegazing • skiffle • surf • synthpop • synthwave • teen pop • tradicijski pop • techno pop • trip hop
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mods_(životni_stil)&oldid=6285502"