Mohačko šokačko narječje

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovaj je članak dio niza o
štokavskom narječju hrvatskoga jezika

Osobine

Štokavski dijalekti:

Zapadnoštokavski dijalekti:

Prijelazni dijalekti:

Mohačko šokačko narječje je jedan od hrvatskih narječja, koje govore u gradu Mohač.

Mohački šokački govor je štokavsko narječje. Mohački dijalekt prava je ikavica: umijesto -ije, -je i -e kažu -i. Naprimjer: misec, vitar, lip, cina. Dijalekt se gubi -i na kraju glagola: radit, spavat, doć; gubi se i sufiks -nuti: kleknit, dignit.

Nije poznata riječ četvrt, nego fertaj: fertaj tri (četvrt tri). Također nije poznata tisuća, nego hijada. Umjesto što kažu šta: Šta radiš? Umjesto blizu govore blizo: blizo šume, blizo tebe.[1]

Mohački Šokci kažu otaj, ota i s otim umjesto s tim: S otim čojekom idem kući. S otom ženom sam bijo.

NIkada ne govore kamo, poznaju samo kuda ili kud: Kud ideš? Kud žuriš?

Ispadanje samoglasnika i: kolko je sati? Al dost je bilo. Il idi il ne.[1]

Prijedlog bez je brez: brez tebe (bez tebe), brez novaca (bez novaca). Umjesto prijedlog zbog kažu brog: brog tebe (zbog tebe), brog mame (zbog mame). Umjesto iznad, nad nalazimo oblik vrš, koji je u vezi s imenicom vrh: vrš nas (iznad nas), vrš glave (iznad glave)[2]

Riječ rada ima više značenja. Zanimljivo je da se rabi umjesto (želi, hoće) u muškom i u ženskom rodu podjednako. Osim toga i kao prijedlog je poznat u obliku zarad: Nisam rada (ne želim), Nisam rad tebe uvridit (Ne želim tebe ubrijediti), Išli smo u šumu zarad drva (Išli smo u šumi za drva).[2]

Unutar glagola samoglasnik u se mijenja u i: utrnit (utrnuti). U nekim glagolima mijenja e u i: rizat (rezati), pritvorit se (pretvoriti se).[2]

Glasovne promjene[uredi VE | uredi]

U ovom narječju nema sibilarizacije, dakle Šokci kažu: na ruki, na nogi.

Ima riječi u kojima se gube neki suglasnici: oma (odmah), čela (pčela), Sisvete (Svi sveti).

Mohačko šokačko narječje ne poznaje glas h. Nema ni na početku, na kraju riječi, a rijetko i usred riječi: gra (grah), rana (hrana), ajd (hajde), straota (strahota). U riječima stoji umjesto glasa "h" "v": duvan (duhan), uvo (uho), kruv (kruh), kuvat (kuhati). Umjesto glasa h stoji j ili k: snaja (snaha), smij (smijeh), kujna (kuhinja), siromak (siromah), parokija (parohija). Na mjestu hv stoji samo v ili f: uvatijo (uhvatio), otranit (odgojiti), fala (hvala), falit (hvaliti). Zmanjena fonema h fonemom ć: drćat (drhtati).[3]

U 1. licu jednine pomoćnoga glagola mohački Šokci kažu bez glasa ha: ja bi' došo, ja bi' imo.

Zvonačnik l na kraju sloga nem u svim kategorijama istu sudbinu. Kod nekih imenica ostaje nepromijenjen: anđel (anđeo), pepel (pepeo), polnoć (ponoć). Fonema l se ne vokalizira: kisel, debel, cil. Kod ovih glagola l se mijenja u j i u n.: trunit (truliti), solit (sojiti), pajit (paliti).[3]

Na kraju riječi nem fonema ao: posov (posao), hizov, koršov.

U nekim riječima mn mijenja ml: mlogo (mnogo).

Glas m isped t prelazi u n: pantit (pamtiti). I glas s takve prelazi ispred nj u š: š njom (s njom), š njim (s njim), š njima (s njima).[4]

Gubi se p ispred glasa t i ć u nekim riječima: tica (ptica), tičica (ptičica), čela (pčela). I n mijenja nj: slinja (slina), naslonjit (nasloniti)

Konsonantnu grupu gdi nalazimo samo u obliku di: Di si bio? (Gdje si bio?)

Na mjestu kv stoji samo k: kaki (kakvi), taki (takvi). I u skupini tk ispada t kod zamjenica tko: Ko je tamo, Niko nije.

Na mjestu lj stoji samo j: judi (ljudi), pajenje (paljenje), vojit (voljeti).[4]

Deklinacija imenica[uredi VE | uredi]

Kod imenica muškoga roda u nominativu jednine u ovom narječju gubi se sufiks -in u vlastitim imenicama: Cigan, čoban, varošan. U vokativu jednine imenica muškoga roda kaže svitu, a iza palatalnih suglasnika često primjećujemo nastavak -e umjesto -u: pretelje!

Gubi se -a i -i u dativu i instrumentalu množine imenica svih roda: Konjma (konjima), pilićma (pilićima), kokošma (kokošima), Mlogo divaniš s tim ljudma.

Množinski oblici imenica srednjega roda oči i uši upotrebljavaju se u obliku oče i uše: Ta cura ima lipe oče, Magarac ima velike uše. Imenica orah nem množinu: orom tisto (orasima tijesto).[4]

Konjugacija glagola[uredi VE | uredi]

Glagol peći u prezentu trećeg lica jednine glasi peču (peku u književnom jeziku): Danas peču kruv pekari.[1]

Početi, začeti konujugiraju se ovako: ja počmem, ti počmeš..., ja začmem, ti začmeš...

Na kraju glagola je umjesto fonem -ao samo -o: došo (došao), ošo (otišao), vuko (vukao).

Ispadanje i sažimanje je kod skupine -će u naglašenom i u nenaglašenom obliku prezenta pomoćnoga glagola htjeti: hoćeš?> Ćeš?> Oš?

Glagoli u prezentu u trećem licu množine ne dobiju nastavak -e nego -u: Oni uču. Oni vidu. Oni voju.[1]

Futur 1. gubi se infinitivni završetak -t(i) i -ć(i): iću (ići ću), doćeš (doći ćeš), ićemo (ići ćemo).

Glagol otići u perfektu muškoga roda glasi očo je. Umjesto oblika kada će mohački Šokci kažu kaće: Kaće doć kući?

Umjesto imperativa nemoj čuje se u Mohaču: Neka to radit! Nek ne ide tamo! Neka se bojat![1]

Komparacija pridjeva[uredi VE | uredi]

Pridjev lijep ima komparativ, srednji stupanj, oblik lipči, superlativ je najlipči: Marica je liča neg Anka. Kata je najlipča cura.[1]

Zbog ikavice čuje se u Mohaču umjesto "ije" samo "i": lip (lijep), nim (nijem), cil (cijel).

Kod nekih pridjeva unutar riječi suglasnik ž mijenja se u š: bolešjiv (boležljiv).

Specifična je tvorba komparativa s jotom (na -ji): višji (visok), bližji (blizak), nižji (nizak).[1]

Reference[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Hrvatski kalendar 2014, 63. str
  2. 2,0 2,1 2,2 Hrvatski kalendar 2014, 64. str
  3. 3,0 3,1 Hrvatski kalendar, 61. str.
  4. 4,0 4,1 4,2 Hrvatski kalendar, 62. str.

Izvor[uredi VE | uredi]

  • Hrvatski kalendar 2014. ISSN 0866-5249