Moidam
| Moidami, grobni humci dinastije Ahom | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Indija |
| Godina uvrštenja | 2024. (46. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, iv |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1711 |
| Koordinate | 26°56′28.229″N 94°52′34.86″E / 26.94117472°N 94.8763500°E |
  Moidami Lokacija moidama u Indiji | |
Moidam (ahom: Phrang-Mai-Dam, „Ukop za duh”) sveto je tradicionalno grobno mjesto (tipa tumula) tajske religije naroda Ahom u podnožju lanca Patkai u istočnom Assamu, Indija.[1]
Kraljevski moidami Charaidea su upisani na popis mjesta svjetske baštine u Aziji na 46. zasjedanju komiteta UNESCO-a 2024. godine[2] Lokalitet sadrži devedeset moidama, šupljih svodova izgrađenih od opeke, kamena ili zemlje različitih veličina. Dok se moidami nalaze i u drugim područjima unutar doline Brahmaputre, oni pronađeni u Charaideu smatraju se iznimnim obilježjima višestoljetne pogrebne tradicije.[1]
Pripadnici religije Ahoma, predvođeni princom Siu-kha-pha (Sukaphaa), migrirali su u današnji Assam u 13. stoljeću iz provincije Mong Mao Ling (današnja autonomna prefektura Dehong Dai i Jingpo, zapadni Yunnan) u jugozapadnoj Kini. Odabrali su Charaideo kao svoju prvu prijestolnicu Kraljevstva Ahom (1228. – 1826.) i lokaciju za kraljevsku nekropolu. Tijekom slijedećih 600 godina nastala su grobna mjesta moidami rađeni u skladu s prirodnim karakteristikama brda, šuma i vode.[3] Sadili su banjane i drveće korišteno za lijesove i rukopise od kore, a stvarali su i vodene površine.[1]
Grobni humak se obično sastoji od masivnog podzemnog svoda izgrađenog kamenom, opekom ili zemljom, s jednom ili više komora koje imaju kupolastu nadgradnju i pokrivenu gomilom zemljane humke poluloptastog oblika. Na vrhu humka nalazi se mala otvorena prostorija kao svetište. Humak je zatvoren osmoukutnim malim zidom. Povijesni izvori navode kako su zajedno s preminulim kraljevima pokopavani žene, pratnja, konji i slonovi, kućni ljubimci i ogromne količine dragocjenosti.[3]
Tai-Ahomi rituali Me-Dam-Me-Phi i Tarpan prakticiraju se u nekropoli Charaideo.[1] Pokop je dominantni pogrebni obred naroda naroda Ahom, što je suprotno hinduističkom običaju kremacije. Nakon što su Ahomski kraljevi prihvatili hinduizam, u grobne humke je zakopavan pepeo nakon kremacije.
Kraljevstvo Ahom je oslabilo u 18. st., a potom je palo pod ponovljenim burmanskim invazijama na Assam (1817. – 1826.). Porazom Burmanaca nakon Prvog anglo-burmanskog rata i Sporazumom iz Yandaba 1826. godine, kontrola nad kraljevstvom prešla je u ruke Istočnoindijske kompanije.
Unutar nekropole Charaideo nalazi se devedeset moidama, smještenih na uzvišenom zemljištu. Ovaj oblik grobnog mjesta simbolizira Tai univerzum. Svetište na vrhu je Mungklang, simbol zlatnih ljestvi koje uspostavljaju vezu neba i zemlje. Svodovi sadrže pokopane ili kremirane posmrtne ostatke kraljeva i drugih kraljevskih pojedinaca, zajedno s grobnim prilozima kao što su hrana, konji i slonovi, a ponekad i kraljice i sluge.[1]
U potrazi za dragocjenostima, maidame su više puta pljačkali pripadnici naroda Mughala, Britanci pa i lokalno stanovništvo. Najraniju skicu maidama napravio je 1848. godine narednik C. Clayton koji je upravljao iskopavanjem maidama 1840-ih. Od 2000. do 2002. godine, Arheološko društvo Indije, Guwahati krug, iskopalo je maidam br. 2. Na krovu je bila rupa što ukazuje da je ranije opljačkan. Pronađeno je nekoliko artefakata uključujući ostatke skeleta pet osoba, ukrasne komade od slonovače, nekoliko komada drvenih predmeta, ploču od slonovače koja prikazuje kraljevske oznake Ahoma, rezbarije slonova, pauna, cvjetne motive i dr. Procjenjuje se da je iz prve polovice 18. stoljeća.
Moidami Charaidea
Ulaz u kraljevski moidam u Charaideu
Moidam br. 1 promjera 265 m
Moidam br. 2, iskopan 2000.-2002. god.
Moidam kralja Purandara Singha-Rajamaidama u Jorhatu
.jpg)
_of_the_last_Ahom_King_Purandar_Singha-_Rajamaidam,_Jorhat.JPG)
- 1 2 3 4 5 Moidams – the Mound-Burial System of the Ahom Dynasty na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 22. rujna 2025.
- ↑ Indija, spomenici upisani na listu svjetske baštine. UNESCO: Svjetska baština. Pristupljeno 22. rujna 2025.
- 1 2 Moidamska grupa Cheraideo. Arheološki pregled Indije, Vlada Indije, 2002. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. travnja 2009. Pristupljeno 22. rujna 2025.eng. {{{1}}}
 |
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Četiri Moidama |
- Moidami u distriktu Dibrugarh, Assam Arhivirana inačica izvorne stranice od 8. ožujka 2016. (Wayback Machine) (engl.)
- Multi-crore rupee project to give facelift to Ahom maidams, The Telegraph, 4. kolovoza 2006. (engl.)
| Kulturna baština (36) | Utvrda Agra (1983.) • Povijesni grad Ahmedabad (2017.) • Špiljski hramovi u Ajanti (1983.) • Skloništa u stijenama Bhimbetke (2003.) • Crvena utvrda u Delhiju (2007.) • Arheološki park Champaner-Pavagadh (2004.) • Chhatrapati Shivaji Terminus, povijesni željeznički kolodvor u Mumbaiju (2004.) • Veliki hramovi dinastije Chola (Brihadeeswarar, Gangaikondacholisvaram i Airavatesvara) (1987.) • Harapanski grad Dholavira (2021.) • Špilje Elephante (1987.) • Špiljski hramovi Ellore (1983.) • Mogulski grad Fatehpur Sikri (1986.) • Crkve i konvikti starog grada Goa (1986.) • Spomenici Hampija (1986.) • Svetišta kraljevstva Hoysala (Chennakeshava hram u Beluru, Hoysaleswara i Chennakeshava hram u Somanathapuri) (2023.) • Humajunova grobnica u Delhiju (1993.) • Jantar Mantar u Jaipuru (2010.) • Arhitektonska djela Le Corbusiera, izniman doprinos modernom pokretu3) (2016.) • Skupina spomenika grada Khajurahoa (1986.) • Hram sunca u Konarku (1984.) • Kutab minaret s pripadajućim spomenicima u Delhiju (1993.) • Spomenici Mahabalipurama (1984.) • Mahabodhi (2002.) • Maratski vojni krajolik Indije (2025.) • Moidami, grobni humci dinastije Ahom (2024.) • Nalanda Mahavihara (Sveučilište Nalanda) u Biharu (2016.) • Spomenici Pattadakala (1987.) • Indijske planinske pruge (1999.) • Rajasthanske brdske utvrde (2013.) • Kakatiyanski hram Ramappa (Rudreshwara), Telangana (2021.) • Rani-ki-Vav (2014.) • Budistički spomenici Sanchija (1989.) • Santiniketan (2023.) • Taj Mahal (1983.) • Viktorijanski i art deco Mumbai (2018.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna baština (7) | Nacionalni park Kaziranga (1985.) • Nacionalni park Keoladeo (1985.) • Nacionalni park Manas (1985.) • Nacionalni parkovi Nanda Devi i Dolina cvijeća (1988.) • Nacionalni park Sundarbans1) (1987.) • Nacionalni park Velikih Himalaja (2014.) • Zapadni Gati (2012.) | ||
| Mješovita baština (1) | Nacionalni park Khangchendzonga (2016.) | ||
| Nematerijalna svjetska baština (14) | Tradicionalni napjev Veda (2008.) • Ples Chhau (2010.) • Kalbelia, narodne pjesme i plesovi Radžastana (2010.) • Kutiyattam, sanskrtsko kazalište (2008.) • Ladakh, budističko naricanje - recitacija svetih budističkih tekstova u himalajskim područjima Indije, Jammuu i Kašmiru (2012.) • Mudiyettu, ritualno kazalište i plesna drama Kerale (2010.) • Novruz, proslava iranske Nove godine2) (2009.) • Ramlila, tradicionalna izvedba Ramajane (2008.) • Ramman, vjerski festival i kazalište u Garhwal Himalajama (2009.) • Sankirtana, obredno pjevanje, bubnjanje i ples iz Manipura (2012.) • Tradicionalna umješnost izrade pomagala od kositra i bakra zajednice Thathera u Jandiala Guruu, Punjab (2014.) • Joga (2016.) • Kumbhamela (2017.) • Durga Puja (2021.) | ||
|
1) Zajednička svjetska baština Indije i Bangladeša. 2) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. 3) Nematerijalna svjetska baština više zemalja | |||