Montevideo Wanderers F.C.
| Montevideo Wanderers F.C. | ||||
|---|---|---|---|---|
| Puno ime | Montevideo Wanderers Fútbol Club | |||
| Nadimak | Bohemios, Vagabundos | |||
| Osnovan | 15. kolovoza 1902. | |||
| Igralište | Stadion Parque Alfredo Víctor Viera | |||
| Kapacitet | 15.000 | |||
| Trener | Gastón Machado | |||
| Liga | Prva urugvajska nogometna liga | |||
| 2014./15. | 11. | |||
| ||||
Montevideo Wanderers F.C., često nazivan jednostavno Wanderers, urugvajski je nogometni klub sa sjedištem u Montevideu i četverostruki urugvajski prvak. Osnovan je 15. kolovoza 1902., što ga čini jednim od najstarijih urugvajskih nogometnih klubova. Trenutačno se natječe u Prvoj urugvajskoj nogometnoj ligi. Klub svoje domaće utakmice igra na Stadionu "Parque Alfredo Víctor Viera" s kapacitetom od 15.000 sjedećih mjesta.
Osim nogometnog, pod istim imenom u Montevideu djeluju i košarkaški, odbojkaški, atletski, malonogmetni klub te klub pola i pelote.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Klub je službeno osnovala grupa studenata i mlađih igrača nogometnog kluba Albion F.C. 15. kolovoza 1092. u Montevideu. Najzaslužniji za osnivanje kluba bila su braća Sardeson, koja su iz Montevidea putovala u Englesku tijekom 1890-ih kako bi vidjela roditelje. U to vrijeme engleski nogometni klub Wolverhampton Wanderers F.C. je više puta osvojio FA kup,[1] najstarije nogometno natjecanje na svijetu.[2] Budući da su se braća počela zanimati za igru, na povratku u Urugvaj osnovali su nogometni klub, čije ime dolazi upravo od engleskih Wanderersa. U svojim početcima klub nije imao vlastito igralište, pa su se treninzi održavali ili na gradskim livadama ili na drugim igralištima.
Klub je prvi puta u Primeri División zaigrao 1903., a 1906. i 1909. ju je i osvojio.[3] Klub je 1908. godine osvojio Copa de Honor Cousenier, nogometni kup koji se igrao između argentinskih i urugvajskih nogometnih klubova.[4]
1923. godine klub je bio jedan od osnivača Prve urugvajske nogometne lige zajedno s Urugvajskim nogometnim savezom. Wanderersi su osvojili prvo izdanje lige, a godinu poslije (1924.) i Kup Río de la Plate, pobijedivši u završnici argentinski Club Atlético Independiente iz grada Avellanede u aglomeraciji Buenos Airesa.
Tijekom 1930-ih klub se uspješno natjecao po regionalnim nogometnim natjecanjima i gostovanjima u Brazilu, Argentini, Peruu i Čileu. Također, odigrao je nekoliko prijateljskih utakmica protiv europskih nogometnih klubova, od kojih se ističe ona protiv londonske Chelsije. 1931. godine klub je osvojio Urugvajsko amatersko nogometno prvenstvo, a 1937. državni kup Torneo de Honor.
1940-ih klub je raspolagao s vrlo malo novaca te je grcao u dugovima i živo na rubu egzistencije. Zbog toga je morao prodavati svoje najbolje igrače, među kojima su se našli i Obdulio Varela (zvan Crnim šefom)[5] i José María Medina.
Postignuća[uredi | uredi kôd]
Domaća natjecanja[uredi | uredi kôd]
- Prva urugvajska nogometna liga
- Prvaci (4): 1906., 1909., 1923., 1931.
- Copa de Competencia
- Prvaci (5): 1906., 1908., 1911., 1917., 1918.
- Copa de Honor
- Prvaci (2): 1908., 1910.
- Torneo Competencia
- Prvaci (2): 1987., 1990.
- Torneo de Honor
- Prvaci (1): 1937.
- Copa Montevideo
- Prvaci (1): 1981.
- Liguilla Pre-Libertadores de América
- PRvaci (2): 1987., 2001.
- Druga urugvajska nogometna liga
- Prvaci (4): 1952., 1962., 1972., 2000.
Međunarodna natjecanja[uredi | uredi kôd]
- Copa de Honor Cousenier
- Prvaci (1): 1906.
- Kup Tie
- Prvaci (3): 1911., 1917., 1918.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (engl.) Pobjednici FA kupa od 1871. do danas s finalistima i rezultatima, Football Association Challenge Cup, pristupljeno 17. travnja 2016.
- ↑ (engl.) The oldest cup competion in the world is at the fourth round stage, while Manchester United are in Premier League action., Wayback Machine, objavljeno 22. siječnja 2010., pristupljeno 17. travnja 2016. (pismohrana)
- ↑ (engl.) Popis pobjednika Prve urugvajske nogometne lige s plasmanima klubova i završnim ljestvicama, rsssf.com, pristupljeno 17. travnja 2016.
- ↑ (engl.) Copa de Honor Cousenier - pobjednici i finala, rsssf.com, pristupljeno 17. travnja 016.
- ↑ (engl.) Fernando Duarte, Gilberto Silva, Shocking Brazil: Seven Games That Shook the World Cup, Birlinn, 2014., ISBN 978-1-909715-28-8., eBook ISBN 978-0-85790-854-4.