Munakata

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Munakata
宗像市 Munakata-shi
Panorama Munakate
Panorama Munakate
Zastava Munakate
Zastava
Grb Munakate
Grb
Koordinate: 33°48′N 130°32′E / 33.8°N 130.533°E / 33.8; 130.533Koordinate: 33°48′N 130°32′E / 33.8°N 130.533°E / 33.8; 130.533
Država Flag of Japan.svg Japan
Pokrajina Chugoku
Prefektura Fukuoka
Utemeljenje 1954.
Vlast
 - Gradonačelnik Hiromi Tanii
Površina
 - Ukupna 119,66 km2
Stanovništvo (2016.)
 - Grad 96.728
 - Gustoća 810/km2
Vremenska zona Japansko standardno vrijeme (UTC+9)
Poštanski broj 40220-6
UNESCO-va svjetska baština Sveti otok Okinoshima i pripadajuća mjesta u regiji Munataka
Godina uvrštenja 2017.
Vrsta Kulturno dobro
Mjerilo ii, iii
Ugroženost ne
Poveznica UNESCO
Službena stranica [1]
Zemljovid
Lokacija Munakate u prefekturi Fukuoka

Lokacija Munakate u prefekturi Fukuoka
Munakata na karti Japan
Munakata
Munakata

Munakata (広島市, Munakata-shi) je grad prefekture Fukuoka na sjevernoj obali otoka Kyūshūa (Kyūshū, regija). Munakata je osnovana 1. travnja 1954. spajanjem nekoliko malih sela u općini munakata (jap. 宗像町, Munakata-machi), a dobila je status grada 1. travnja 1981. No, ovo područje je još od razdoblje Asuka bilo mjesto svetišta Munakata Taisha, posvećenima trima kćerima božice Amaterasu, a koji su glavni za oko 6.000 Munataka svetišta širom Japana. Od 2017. godine UNESCO je njegova tri glavna svetišta i obližnje tumule Shimbaru-Nuyama, zajedno sa svetim otokom Okinoshimom koji također pripada općini Munakata (ali je 60 km sjevernije), upisao na popis mjesta svjetske baštine u Aziji jer „pružaju dokaze o snažnoj razmjeni između Japanskog otočja, Korejskog poluotoka i Azijskog kontinenta[1].

Obližnji otok Jinoshima s plaže Satsuki-matsubara

Povijest[uredi VE | uredi]

Rijeka Tsurikawa s Kawabatabashi mosta

Zbog svog geografskog položaja, Munakata je bio mjesto drevne trgovine Koreje i Kine s japanskim otočjem. U razdoblju Asuka (538.-710.) Munakata se rasprostirala od Onga na zapadu, južno do Wakamiya i Miyata, te Shingūa na zapadu. Tijekom razdoblja građanskih ratova, klanski vođa (daimyō) bio je vrhovni šinto svećenik svetišta Munakata Taisha, koji je osnovao dvorac Tsutagadake na brdu Jo. Odatle su Munakata, Onga i Kurate odbili invaziju klana Ōtomo, vladara Kyushua.

Dana 1. travnja 2003., Munakati je pripao gradić Genkai, a 28. travnja 2005. i selo Ōshima na istoimenom obližnjem otoku. U potresu 20. travnja 2005. nastala je šteta u različitim dijelovima grada.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Gradska vijećnica Munakate

Akama (赤間) je povijesna četvrt i gradsko središte Munakate. Sastoji se od redova kuća i hotela Akama koji prate ulice prema ruševinama starih dvoraca Hakusan i Tsutagadake. U blizini se nalazi i željeznička postaja Akama koja se nalazi na glavnoj željeznici Kyushua, Kagoshima. U općini se nalaze još dvije željezničke postaje, Kyōikudaimae i Tōgō.

Najveće znamenitosti Munakate su šintoistička svetišta, UNESCO-va svjetska baština:

Slika Ime Posvećen Lokacija Koordinate Odlike
Hetsu-gū
Hetsumiya (辺津宮)
Ichikishima Hime-no-Kami (市杵島姫神) Munakata landmark 33°49′47″N 130°30′51″E / 33.82972°N 130.51417°E / 33.82972; 130.51417 Hram Hetsu-gū je glavni hram (honden) Munakata Taisha svetišta i u njemu se nalazi glavna dvorana za molitve (haiden) iz 1578. U riznici svetišta, Shinpō-kanu (神寶館), čuva se šest nacionalnih blaga Japana, ali i preko 120.000 artefakata koji su pronađeni na svetom otoku Okinoshimi[2].
Nakatsu-gū
Nakatsumiya (中津宮)
Tagitsu Hime-no-Kami (湍津姫神) Ōshima landmark 33°53′50″N 130°25′54″E / 33.89722°N 130.43167°E / 33.89722; 130.43167 Nacionalni povijesni lokalitet Munakata Taisha svetišta ima Ontakesan ritualne ruševine koje su služile za vjersku službu na otvorenom, a od koje vodi planinska staza do Mitake svetišta na vrhu otoka[3].
Okitsu-miya Yohaisho
Okitsu-miya Yohaisho
Tagori Hime-no-Kami (田心姫神) Ōshima landmark 33°54′32″N 130°25′41″E / 33.90889°N 130.42806°E / 33.90889; 130.42806 Ovaj hram su podigle žene u kasnom razdoblju Edo, kako bi štovali božicu jer je glavni hram božice Tagori na otoku Okinoshimi zabranjen ženama[4].
Svetište Okitsu-gu na Okinoshimi
Okitsu-miya
Tagori Hime-no-Kami (田心姫神) Okinoshima landmark 34°14′33″N 130°6′14″E / 34.2425°N 130.10389°E / 34.2425; 130.10389 Na mjestu rituala koji se nisu mijenjali od 4. do 9. stoljeća, na jugoistoku otoka, polovicom 17. stoljeća podignuto je Okitsu-gū svetište. Svetište je održavano i obnavljano nekoliko puta u izvornom obliku, sve do vladavine cara Hirohita u 20. st. Između 1954. i 1971. godine provedena su velika iskopavanja na 23 mjesta na otoku, prilikom kojih je pronađeno 80.000 artefakata.
Orihata-jinja (Munakata)
Tumuli Shimbaru-Nuyama)
Plemićke grobnice Munakata landmark 33°49′3″N 130°29′10″E / 33.8175°N 130.48611°E / 33.8175; 130.48611

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Eight new sites inscribed on UNESCO’s World Heritage List, UNESCO 9. srpnja 2017. (engl.) Preuzeto 19. rujna 2017.
  2. 宗像神社境内 Munakata Jinja Precinct, Agency for Cultural Affairs (engl.) Preuzeto 19. rujna 2017.
  3. „Sveti otok” Okinoshima i pripadajuća mjesta u regiji Munataka na japanskoj wikipediji (jap.) Preuzeto 20. rujna 2017.
  4. Otok Oshima na japanskoj wikipediji (jap.) Preuzeto 20. rujna 2017.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]