Muzej Ludwig

Koordinate: 50°56′27″N 6°57′37″E / 50.94083°N 6.96028°E / 50.94083; 6.96028
Izvor: Wikipedija
Muzej Ludwig
Osnovan 1976.
Smještaj Köln
Vrsta Muzej moderne umjetnosti
Službena stranica Stranica muzeja
Muzej Ludwig i Kölnska katedrala noću

Museuj Ludwig, u Kölnu, sadrži zbirke moderne umjetnosti. Tu su uključeni radovi pop arta, apstraktne umjetnosti i surealizma kao i jedna od najvećih zbirki Picassa u Europi. Veliki broj radova Andya Warhola i Roya Lichensteina je izložen u muzeju. Kasper König je trenutni direktor muzeja.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Muzej je osnovan 1976. kao nezavisna institucija Wallraf-Richartz Muzeja. Te godine je čokoladni magnat Peter Ludwig darovao 350 modernih djela gradu Kölnu, tada vrijednih 45 mil. dolara,[1]—a za uzvrat grad Köln se obvezao napraviti "Museuj Ludwig" u kojem bi bili izloženi radovi nastali poslije 1900. godine. Sadašnju zgradu muzeja su projektirali arhitekti Peter Busmann i Godfrid Haberer a koja je inaugurirana 1986. Nova zgrada služila je kao dom i Muzeju Ludwig kao i Wallraf-Richartz Muzeju sve do 1994. kada su ove dvije institucije razdvojene a u zgradi je ostao samo Muzej Ludwig. Ova zgrada je i dom kölnskoj filharmoniji locirana u neposrednoj blizini kölnske katedrale.

Zbirke[uredi | uredi kôd]

Muzej sadrži Zbirku Haubrich, zbirku odvjetnika Josefa Haubricha u kojoj su umjetnička djela nastala između 1914. i 1939. a darovanu gradu Kölnu 2. svibnja 1946. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u svibnju 1946. Haubrich predstavlja gradu Kölnu svoju ekspresionističku zbirku u kojoj se mogu naći umjetnici: Erich Heckel, Karl Schmidt-Rottluff, Ernst Ludwig Kirchner, August Macke, Otto Mueller ali i radovi drugih umjetnika klasičnog modernizma: Marca Chagalla i Otta Dixa. Drugi dio muzeja čini 'Zbirka Haubrich, zbirka koja sadrži djela Picassa, ruske avangarde i američkog Pop arta. S oko 900 Picassovih djela, ovaj muzej sadrži treću po brojnosti kolekciju umjetnina ovog autora, poslije Picassovih muzeja u Barceloni iParizu. Kasnije Peter Ludwig i njegova supruga Irene daruju muzeju oko 600 radova ruske avangarde iz perioda od 1905. do 1935. s umjetničkim djelima Kazimira Maljeviča, Ljubov Popove, Natalije Gončarove, Mihaila Larionova i Aleksandra Rodčenka. Danas muzej posjeduje najopsežniju zbirku ranih radova ruske avangarde izvan Rusije.[2]

Radovi[uredi | uredi kôd]

Izabrani radovi[uredi | uredi kôd]

  • Pierre Alechinsky : Coupe sombre (1968.)
  • Josef Albers : Green Scent (1963.)
  • Peter Blake : ABC Minors (1955.), Bo Diddley (1963.)
  • Otto Dix : Bildnis des Dr. Hans Koch (1921.), Vorstadtszene (1922.), Mädchen mit rosa Bluse (1923.), Bildnis Frau Dr. Koch (1923.)
  • Richard Estes : Food Shop / Snack-bar (1967.)
  • Natalia Gontcharova : Nature morte à la peau de tigre (1908), Portrait de Larionov (1913), Vendeuse d'oranges (1916).
  • Duane Hanson : Woman with a Purse / Femme au sac en bandoulière (1974.)
  • Jasper Johns : Untitled (1972.)
  • Allen Jones : Figure Falling / Chute (1964.), Perfect Match / Partenaire idéale (1966. – 1967.)
  • Edward Kienholz : Night of Nights / Nuit des nuits (1961.), The Portable War Memorial / Monuments aux morts portable (1968.)
  • Roy Lichtenstein : Takka-Takka (1962.), Mad Scientist / Le savant fou (1963.), M-Maybe / P-Peut-être (1965.), Explosion n° 1 (1965), Study for Preparedness / Étude pour Disponibilité (1968.)
  • Wolf Vostell : Coca-Cola, Dé-coll/age (1961), Homage to Henry Ford and Jaqueline Kennedy (1967), Miss Amerika (1968).
  • László Moholy-Nagy : Grau-Schwarz-Blau / Gris-Noir-Bleu (1920), Auf weissen Grund / Sur fond blanc (1923).
  • Kenneth Noland : Provence (1960.), Shadow Line / Ligne d'ombre (1967.)
  • Claes Oldenburg : The Street / La rue (1960), Success Plant / Félicitations pour l'avancement (1961), White Shirt with Blue Tie / Chemise blanche et cravate bleue (1961), Green Legs with Shoes / Jambes vertes avec chaussures (1961)
  • Eduardo Paolozzi : The Last of the Idols (1963).
  • Robert Rauschenberg : Odalisque (1955–1958), Allegory / Allégorie (1959–1960), Wall Street (1961), Black Market / Marché noir (1961), Axle / Axe (1964), Bible Bike (Borealis) (1991).
  • James Rosenquist : Rainbow / Arc-en-ciel (1961), Untitled (Joan Crawford says...) / Sans titre (Joan Crawford dit...) (1964), Horse blinders / Œillères pour cheval (1968–1969), Starthief / Voleur d'étoiles (1980).
  • George Segal : Woman washing her Feet in a Sink / Femme se lavant les pieds dans un lavabo (1964–1965), The Restaurant Window I / La fenêtre du restaurant I (1967).
  • Frank Stella : Seven Steps (1959), Ctesiphon III (1968), Bonin Night Heron No. 1 (1976).
  • Andy Warhol : Two Dollars Bills (Front and Rear) / 80 billets de deux dollars (recto et verso) (1962), 129 Die in Jet (Plane Crash) / 129 morts (catastrophe aérienne) (1962), Close Cover before Striking (Pepsi-Cola) / Refermer avant d'allumer (Pepsi Cola) (1962), Do it Yourself (Landscape) / Modèle pour peintres amateurs(paysage) (1962), Two Elvis / Double Elvis (1963), Red Race Riot / Émeute raciale rouge (1963), Boxes / Boîtes (1964), Flowers / Fleurs (1964).
  • Tom Wesselmann : Bathtub 3 / Baignoire 3 (1963), Landscape No.2 / Paysage n° 2 (1964), Great American Nude / Grand nu américain (1967).

Nagrada Wolfgang Hahn[uredi | uredi kôd]

Od 1994. godine Muzej Ludwig svake godine dodjeljuje nagradu ‘Wolfgang-Hahn Prize’ posvećenu Wolfgangu Hahnu (1924. – 1987.), nekadašnjem glavnom konzervatoru i restauratoru muzeja. Novčana nagra iznosi do 100,000 eura per annum a dobitnici nagrade obvezuje se da će pokloniti jedno djelo muzeju. [3] Žiri se sastoji od internacionalnih umjetnika a sljedeći umjetnici su do sada nagrađeni:

  • 1994. - James Lee Byars
  • 1995. - Lawrence Weiner
  • 1996. - Günther Förg
  • 1997. - Cindy Sherman
  • 1998. - Franz West
  • 1999. - Pipilotti Rist
  • 2000. - Hubert Kiecol
  • 2001. - Raymond Pettibon
  • 2002. - Isa Genzken
  • 2003. - Niele Toroni
  • 2004. - Rosemarie Trockel
  • 2005. - Richard Artschwager
  • 2006. - Mike Kelley
  • 2007. - nagrada nije dodijeljena
  • 2008. - Peter Doig
  • 2009. - Christopher Wool
  • 2010. - Peter Fischli i David Weiss
  • 2011. - John Miller
  • 2012. - Henrik Olesen

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Wilson, William. 12. srpnja 1987. A Whiff Of Modernism In Cologne. Los Angeles Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. srpnja 2012. Pristupljeno 22. srpnja 2012.
  2. Jeevan Vasagar (26 October 2001), Cologne museum to get 774 Picassos The Guardian.
  3. Henrik Olesen: Wolfgang Hahn Prize COLOGNE 2012Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. svibnja 2012. (Wayback Machine) Museum Ludwig, Cologne.

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Thiemann, Barbara M. Nonconform: Russian and Soviet Artists 1958-1995, the Ludwig Collection. Prestel Publishing, 2007. ISBN 978-3-7913-3833-0.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima stranicu o temi Muzej Ludwig