Nürnberški proces

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Suđenje u Nürnbergu" preusmjerava ovamo. Za film, vidi Suđenje u Nürnbergu (1961).

Nürnberški proces, naziv za suđenje njemačkim nacionasocijalistima koje su organizirali Saveznici na kraju rata.

Bilo je osam sudaca (četiri glavna i jedan zamjenik za svakog suca iz zemalja Anante). Većina najmoćnijih nacističkih oligarha sudjelovalo je na njemu. Ukupno je optuženo 24 zločinca. Postojale su 4 točke optužnice: ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, poticanje agresije, i poticanje ili sudjelovanje u zločinima protiv mira.

Oslobođena su samo četvorica (Von Papen, Ley, Gustav von Krupp i Hans Fritzsche). Ostali su ili pobijeni ili poslani u zatvor na 10, 15, 20 godina ili na doživotnu robiju. Ta kazna robije, dodijeljena je Rudolfu Hessu i Erichu Raederu.

Fritzscheu se sudilo umjesto Goebbelsu, ali je oslobođen optužbe. Na suđenju nisu bili Hitler, Goebbels, i Himmler, ali i ovako je „ulov” bio bogat.

Optuženici Nürnberškog procesa:
1. red (od gore prema dolje): Hermann Göring, Rudolf Heß, Joachim von Ribbentrop i Wilhelm Keitel
2. red (od gore prema dolje): Karl Dönitz, Erich Raeder, Baldur von Schirach i Fritz Sauckel.

Na klupi za optužene sjedili su: Karl Dönitz, nasljednik Hitlera, Alfred Jodl, potpisivač bezuvjetne kapitulacije, Wilhelm Keitel, vođa OKW, tj. načelnik glavnog stožera Oružanih snaga Njemačke, Joachim von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova, Alfred Rosenberg, glavni nacistički filozof, Albert Speer, nacistički ministar naoružanja i Hitlerov omiljeni arhitekt, Franz von Papen, bivši njemački kancelar, Baldur von Schirach, vođa Hitlerove mladeži, Ernst Kaltenbrunner, najviši preživjeli zapovjednik SS-a, Walter Funk, nacistički ministar gospodarstva, Konstantin von Neurath, prethodnik Ribentropa, kasnije moćnik u Poljskoj, Hermann Göring, otac Gestapa i zapovjednik Luftwaffea, Erich Raeder, bivši zapovjednik nacističke Mornarice, Hans Frank, vođa Generalne vlade u okupiranoj Poljskoj Hjalmar Schacht, predratni predsjednik Reichsbanke, Fritz Sauckel, opunomoćenik nacističkog programa robovske radne snage,Julius Streicher, urednik tjednika Der Stürmer, sijao mržnju prema Židovima,Martin Bormann, Hessov nasljednik u stranci, Arthur Syss Inquart, instrumentalist Anschlussa, Wilhelm Frick, ministar unutarnjih poslova, tvorac rasnih zakona.

Suđenje je počelo u studenome 1945., a završilo 15. listopada 1946. Idući dan izvršene su presude. Zatvor Spandau „ugostio” je sedam optuženika: Ericha Raedera, Karla Dönitza, Rudolfa Hessa, Alberta Speera, Baldura von Schiracha, Waltera Funka i Konstantina Neuratha.

No, Speer, Schirach, Hess i Dönitz su jedini izdržali kaznu do kraja. Nakon tog procesa još dva nacista su osuđena nakon 2. svjetskog rata. To su Adolf Eichmann (obješen 1962. godine) i Klaus Barbie (umro 1991. godine).

Glavno suđenje

Glavno međunarodno vojno suđenje otvoreno je 18. listopada 1945., u Zgradi Glavnog suda u Berlinu. Prva sesiju predvodio je sovjetski sudac Nikitčenko. Optužena su bila 24 ratna zločina i 6 kriminalnih ratnih organizacija - vodstvo NSDAP-a, SS, SA, SD, Gestapo i OKW.

Optuženi su u sljedeće 4 točke:

  1. Sudjelovanje u običnom planu ili urotiza izvršenje protumirovnih zločina
  2. Planiranje, iniciranje i provođenje ratne agresije i drugih protumirovnih zločina
  3. Ratni zločini
  4. Zločini protiv čovječnosti

24 optuženika su:

"I" optužen i oslobođen krivnje      "G" optužen i proglašen krivim      "O" Nije osuđen

Ime
Presuda
Kazna
Bilješke
 
1
2
3
4
Bundesarchiv Bild 183-R14128A, Martin Bormann.jpg
I O G G Smrt Hessov nasljednik na mjestu Tajnika stranke. Osuđen na smrt in absentia. Ostatci pronađeni u Berlinu 1972., a datiraju iz 1945.[1]
Martin Bormann
Karl Dönitz.jpg
I G G O 10 godina Vrhovni zapovjednik Kriegsmarinea od 1943., kada je naslijedio Raedera. Inicijator U-boot kampanje. Postao Njemački predsjednik i vođa Flensburške vlade nakon Hitlerovog suicida.[2] Tijekom dokaznog postupka na Dönitzovom suđenju o njegovim naredbama da podmornice prekrše Londonski pravilnik, admiral Chester Nimitz je rekao da su SAD izvodile neograničeno podmorničko ratovanje na Pacifiku od prvog dana njihovog ulaska u rat. Dönitz je optužen za kršenje Drugog londonskog sporazuma iz 1936., no kazna mu nije dodijeljena na temelju kršenja međunarodnih zakona o podmorničkom ratovanju.[3] Branitelj: Otto Kranzbühler
Karl Dönitz
Bundesarchiv Bild 146-1989-011-13, Hans Frank.jpg
I O G G Smrt Vođa Reichovih zakona od 1933. do 1945. i generalni guverner u okupiranoj Poljskoj od 1939. do 1945. Izrazio kajanje.[4]
Hans Frank
Wilhelm Frick 72-919.jpg
I G G G Smrt Hitlerov Ministar unurtarnjih poslova od 1933. do 1943. i Protektor Češke i Moravske od 1943. do 1945. Autor Nürnberških zakona.[5]
Wilhelm Frick
Hans Fritzsche12.jpg
I I I O Oslobođen Popularni radijski komentator; šef novinskog ureda Ministarstva propagande. Suđeno mu na mjestu Josepha Goebbelsa.[6]
Hans Fritzsche
Bundesarchiv Bild 183-B21019, Walter Funk.jpg
I G G G Doživotni zatvor Hitlerov Ministar gospodarstva; naslijedio Schachta kao predsjednik Reichsbanka. Pušten zbog lošeg zdravlja 16. svibnja 1957.[7] Umro 31. svibnja 1960.
Walther Funk
Bundesarchiv Bild 102-13805, Hermann Göring.jpg
G G G G Smrt Reichsmarschall, Vrhovnih zapovjednik Luftwaffea od 1935. do 1945., Šef četverogodišnjeg plana od 1936. do 1945. i inicijalni šef Gestapa prije nego ga je u travnju 1934. predao SS-u. Inicijalni Hitlerov nasljednik i drugi čovjek u državi.[8] Do 1942., kako mu je moć slabila, izgubio je simpatije kod Hitlera te ga je zamijenio Heinrich Himmler. Popio otvor noć prije izvrđenja smrtne kazne.[9]
Hermann Göring
Bundesarchiv Bild 146II-849, Rudolf Heß.jpg
G G I I Doživotni zatvor Hitlerov zamjenik do svog neslavnog leta nad Škotskom 1941. kojim je pokušao nagoditi mir s Britanijom. Nakon suđenja odveden u zatvor Spandau; umro 1987.[10]
Rudolf Hess
Jodl Alfred.jpg
G G G G Smrt Wehrmacht Generaloberst, Keitelov podređeni i šef OKW-ovih operativnih divizija od 1938. do 1945. Njemački sud ga je oslobodio krivnje 1953.. Ista odluka je poslije poništena, ponajviše zbog pritiska američkih službenika.[11]
Alfred Jodl
Ernst-Kaltenbrunner-72-916.jpg
I O G G Smrt Najviše rangirani član SS-a koji je preživio rat. Šef RSHA-a od 1943. do 1945., središnje sigurnosne službe. Također imao potpuno zapovjedištvo nad Einsatzgruppen i nekolicinom sabirnih logora.[12]
Ernst Kaltenbrunner
Bundesarchiv Bild 183-H30220, Wilhelm Keitel.jpg
G G G G Smrt Šef OKW-a od 1938. do 1945.[13]
Wilhelm Keitel
Bundesarchiv Bild 102-12331, Gustav Krupp von Bohlen und Halbach.jpg
  I I I ---- Krupni nacistički industrijalac. Šef Krupp A.G od 1912. do 1945. Medicinski nesposoban za suđenje (umro 16. siječnja 1950.). Tužitelji su pokušali zamijeniti njegovog sina Alfrieda (koji je upravljao tvrtkom tijekom rata, umjesto svog oca) u optužnici, no suci su odbili zahtjev. Alfriedu je suđeno na drugom procesu zbog korištenja robovskog rada, čime je izbjegao status ozloglašenika i moguću smrtnu kaznu.
Gustav Krupp von Bohlen und Halbach
Bundesarchiv Bild 183-2008-0922-501, Robert Ley.jpg
I I I I ---- Vođa DAF-a, Njemačke radne fronte. Počinio suicid 25. listopada 1945., prije početka suđenja.
Robert Ley
Bundesarchiv N 1310 Bild-135, Konstantin von Neurath.jpg
G G G G 15 godina Ministar vanjskih poslova od 1932. do 1938., kada ga je naslijedio Ribbentrop. Kasnije, Protektor Češke i Moravske od 1939. do 1943., kada daje ostavku zbog svađe s Hitlerom. Pušten zbog lošeg zdravlja 6. studenog 1954.[14] nakon što je doživio srčani udar. Umro 14. kolovoza 1956.
Konstantin von Neurath
Bundesarchiv Bild 183-1988-0113-500, Franz v. Papen.jpg
I I O O Oslobođen Njemački kancelar 1932. i Hitlerov vicekancelar 1933. i 1934. Veleposlanik u Austriji od 1934. do 1938. i veleposlanik u Turskoj od 1939. do 1944. Iako oslobođen, von Papen je 1947. ponovo osuđen kao ratni zločinac od strane denacifikacijskog suda u Njemačkoj i osuđen na 8 godina teškog rada. Oslobođen nakon usvajanja žalbe nakon što je odslužio 2 godine kazne.[15]
Franz von Papen
Bundesarchiv Bild 102-06631, Erich Raeder.jpg
G G G O Dožitovni zatvor Vrhovni zapovjednik Kriegsmarinea od 1928. do umirovljenja 1943., kada ga je naslijedio Dönitz. Pušten zbog lošeg zdravlja 26. rujna 1955.[16] Umro 6. studenoga 1960.
Erich Raeder
Bundesarchiv Bild 183-H04810, Joachim von Ribbentrop.jpg
G G G G Smrt Opunomoćeni veleposlanik od 1935. do 1936. g.. Veleposlanik u Ujedinjenom Kraljevstvu od 1936. do 1938. Ministar vanjskih poslova od 1938. do 1945.[17]
Joachim von Ribbentrop
Bundesarchiv Bild 183-1985-0723-500, Alfred Rosenberg.jpg
G G G G Smrt Glavni rasni ideolog. Kasnije, Ministar okupiranih istočnih teritorija od 1941. do 1945.[18]
Alfred Rosenberg
Fritz Sauckel.jpg
I I G G Smrt Gauleiter Tiringije od 1927. do 1945. Opunomoćenik nacističkog robovskog programa u periodu 1942. - 1945.[19] Branitelj: Robert Servatius
Fritz Sauckel
Bundesarchiv Bild 102-12733, Hjalmar Schacht.jpg
I I O O Oslobođen Prominentni bankar i ekonomist. Predratni predsjednik Reichsbanka od 1923. do 1930. i 1933. do 1938. te Ministar gospodarstva od 1934. do 1937. Priznao kršenje Versajskog sporazuma.[20]
Hjalmar Schacht
Schirach.jpg
I O O G 20 godina Šef Hitlerjugenda od 1933. do 1940., Gauleiter Beča od 1940. do 1943. Izrazio kajanje.[21]
Baldur von Schirach
Bundesarchiv Bild 119-5243, Wien, Arthur Seyß-Inquart.jpg
I G G G Smrt Ključna osoba Anschlussa i nakratko austrijski kancelar tijekom 1938. Frankov zamjenik u Poljskoj od 1939. do 1940. Kasnije, Reichov gauleiter okupirane Nizozemske 1940. - 1945. Izrazio kajanje.[22]
Arthur Seyss-Inquart
Bundesarchiv Bild 146II-277, Albert Speer.jpg
I I G G 20 godina Hitlerov najdraži arhitekt i bliski prijatelj, ujedno i Ministar naoružanja od 1942. do kraja rata. Kao Ministar, direktno je odgovoran za robovsko iskorištavanje zarobljenika u proizvodnji oružja. Izrazio kajanje.[23]
Albert Speer
Bundesarchiv Bild 146-1997-011-24, Julius Streicher.jpg
I O O G Smrt Gauleiter Frankonije od 1922. do 1940. Izdavač tjednika Der Stürmer.[24]
Julius Streicher

Izvori

Više informacija

  • de Villemarest, Pierre, Untouchable - Who protected Bormann & Gestapo Müller after 1945..., Aquilion, 2005, ISBN 1-904997-02-3

Vanjske poveznice

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Nürnberški proces
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Nürnberški proces

Daljnje infromacije

1 Conquest, Robert The Great Terror A Reassessment London: Oxford University Press page 92.

2 Bauer, Eddy The Marshall Cavendish Illustrated Encyclopedia of World War II Volume 22 New York: Marshall Cavendish Corporation 1972 page 3071.