Nacionalni arheološki muzej u Napulju
Nacionalni arheološki muzej u Napulju | |
---|---|
![]() | |
Osnovan | 22. veljače 1816. |
Smještaj | Piazza Museo, Napulj, Italija |
Vrsta | Arheološki muzej |
Broj posjetitelja | 452.038 (2016.)[1] |
Ravnatelj | Paolo Giulierini |
Pristup javnim prijevozom | Fermata Museo (Metropolitana linea 1) i Fermata Piazza Cavour (Metropolitana linea 2) |
Službena stranica | museoarcheologiconapoli.it |
Nacionalni arheološki muzej u Napulju (talijanski: Museo Archeologico Nazionale di Napoli, MANN), bivši Kraljevski Burbonski muzej (Real Museo Borbonico) je muzej u talijanskom gradu Napulju koji se smatra za jedan od najvažnijih arheoloških muzeja na svijetu. U njemu se nalaze neka od najkvalitetnijih starogrčkih, starorimskih i renesansnih djela, od kojih je najvažnija kolekcija artefakata iz obližnjih Pompeja, Stabija, Herkulaneja i Oplontisa.
Povijest[uredi | uredi kôd]

Smješten je na sjeverozapadnom dijelu nekadašnjeg zida koji je okruživao starogrčku koloniju Neapolis, u zgradi koja je izgrađena kao vojarna za konjicu Burbonskih kraljeva Napulja 1585. god. Od 1616. do 1777. godine u njoj je bilo smješteno Sveučilište u Napulju. Karlo III., španjolski kralj, dao je 1735. proširiti zgradu i pretvoriti ju u palaču koja je 1777. godine ponovno proširena i pretvorena u kraljevski muzej. Ujedinjenje Italije dovelo je do osnivanja Nacionalnog muzeja 1866. godine, prilikom čega je muzej proširen na današnjih 12.650 m² izložbenog prostora. Od 1958. godine slike iz muzeja su prenesene u Kraljevsku palaču Capodimontea i od tada postaje isključivo arheološki muzej.
Kolekcija[uredi | uredi kôd]

Kolekcija se uglavnom sastoji od donacija cijelih privatnih zbirki obitelji Farnese, Burbon, Borgia, Spinelli i dr.
Na ulazu u muzej iz podzemne postaje Neapolis može se slobodno pristupiti arheološkim nalazima iz šireg napuljskog područja.
U podrumu se nalaze egipatska zbirka i kolekcija epigrafa.
U prizemlju je izložena najslavnija kolekcija Farnese je s primjercima kao što su rezbareni dragulji, herkulanejski papirusi, te brojne starogrčke i rimske, mramorne i brončane skulpture kojima su pridružene i one iz drugih kolekcija:
Farneški bik, 2. st. pr. Kr. Ubojice tiranina, Harmodije i Aristogiton Homerova bista
Na polukatu muzeja, u galerijama i dvoranama širom zapadnog dvorišta, izloženi su pompejanski mozaici i freske.
Aleksandrov mozaik iz oko 100. pr. Kr. Ahilej predaje Briseidu Agamemnonu, freska
U „tajnom kabinetu” (Gabinetto Segreto), na polukatu muzeja u dvoranama 62 i 65, izloženi su samo eksponati erotske i seksualne prirode.
U galerijama i dvoranama diljem istočnog dvorišta i Kartografske dvorane izloženi su pompejanske freske, keramika, staklo, srebro, slonovača, numizmatička zbirka i artefakti iz Izidinog hrama u Pompejima.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Podatci o posjetiteljima talijanskih muzeja 2016., beniculturali.it (PDF) (tal.) Pristupljeno 2. kolovoza 2017.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službene stranice (engl.)
- Muzejski vodič grada Napulja Inačica izvorne stranice arhivirana 5. lipnja 2010. (engl.)
- Archeonapoli: il MANN Inačica izvorne stranice arhivirana 28. travnja 2007.
- Il museo nel sito del Ministero Inačica izvorne stranice arhivirana 16. svibnja 2006. (tal.)