Nacionalni muzej palače

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
ROC National Palace Museum Logo.svg
{{{opis slike}}}
Nacionalni muzej palače 2007. god.
Osnovan 10. listopada 1925. (Peking)
12. studenoga 1965. (Taipei)
Lokacija Shilin, Taipei, Tajvan
Tip Umjetnički muzej, Povijesni muzej
Izlošci 697.490 predmeta (2018.)[1]
Broj posjetitelja 4.436.118 (2017.)[2]
3.832.393 (2019.)[3]
Ravnatelj Wu Mi-cha
Službena stranica www.npm.gov.tw

Nacionalni muzej palače (kin. 國立故宮博物院) nalazi se u Taipeiju i Taibau u okrugu Chiayi, Tajvan, te posjeduje stalnu kolekciju od skoro 700.000 drevnih kineskih carskih artefakata i umjetničkih djela, što ga čini jednim od najvećih muzeja tog tipa na svijetu. Zbirka obuhvaća 8.000 godina povijesti kineske umjetnosti od neolitika do suvremene umjetnosti[1]. Veći dio kolekcije čine visoko-kvalitetni komadi koje su sakupili kineski carevi. Nacionalni muzej palače ima zajedničke korijene s Muzejom palače u Zabranjenom gradu, čija je obimna kolekcija umjetničkih dela i artefakata izgrađena na temelju carske kolekcije dinastija Ming i Qing[4]

Južni ogranak Nacionalnog muzeja palače u gradu Taibou na jugozapadu Tajvana.

Povijest[uredi VE | uredi]

Nacionalni muzej palače izvorno je osnovan kao Muzej palače u Zabranjenom gradu 10. listopada 1925. godine, ubrzo nakon proterivanja Pu Yia, posljednjeg kineskog cara. Predmeti u muzeju sastojali su se od dragocijenosti negdašnje carske obitelji[5].

Blago Muzeja palače u bijegu od japanske okupacije 1930. god.
Nacionalni muzej palače 1970-ih.
Slavoluk (Paifang) Sjevernog ogranka Nacionalnog muzeja palače.

God. 1931., ubrzo nakon Incidenta u Mukdenu, Nacionalistička vlada generalisimusa Čang Kaj Šeka naredila je muzeju da izvrši pripreme za evakuaciju njegovih najdragocijenijih djela iz grada kako bi se spriječilo da padnu u ruke carske japanske vojske. Kao rezultat toga, od 6. veljače do 15. svibnja 1933. godine 13.491 sanduka Muzeja palače i 6.066 sanduka predmeta iz Izložbenog ureda za antičke umjetnine, Ljetne palače i Carske akademije Hanlin (Chang'an) preseljeni su u pet grupa u Šangaj. Godine 1936., zbirka je preseljena u Nanjing nakon završetka izgradnje skladišta u taoističkom samostanu Chaotian palače[5]. Kako je carska japanska vojska napredovala dalje u unutrašnjost tijekom Drugog kinesko-japanskog rata, koji se nastavio u veći sukob, Drugi svjetski rat, kolekcija je tri puta premještana zapadnije, na nekoliko mjesta, uključujući Anshun i Leshan do predaje Japanu 1945. godine. Godine 1947., vraćen je u skladište u Nanjingu[6]. Kineski građanski rat nastavio se nakon predaje Japanaca, što je na kraju dovelo do odluke generalisimusa Čang Kaj Šeka da evakuira umjetničke predmete na Tajvan, koji je bio pod kontrolom Kine 1945. god. Kada su se 1948. godine pogoršale borbe između komunističke i nacionalističke vojske, Muzej palače u Pekingu i drugih pet institucija donijeli su odluku da neke od najvrednijih predmeta pošalju na Tajvan. Han Lih-wu, kasniji ravnatelj muzeja, nadgledao je transport nekih zbirki od Nanjinga do luke u Keelungu na Tajvanu, od prosinca 1948. do veljače 1949. god. Do trenutka kada su predmeti stigli u Tajvan, komunistička vojska je već preuzela kontrolu nad kolekcijom Muzeja palače u Pekingu, tako da nije cijela zbirka mogla biti poslana na Tajvan. Ukupno 2.972 sanduka s artefaktima iz Zabranjenog grada preseljenih na Tajvan činili su samo 22% sanduka koji su prvobitno prebačeni na jug; ali su ti predmeti bili neki od najboljih iz kolekcije.

Kolekcija je bila uskladištena u zabačenom mjestu Beigou dok nije dovršena mala izložbena dvorana u proljeće 1956. godine. Izložbena dvorana, otvorena u ožujku 1957., bila je podijeljena u četiri galerije u kojima je bilo moguće izložiti više od 200 predmeta. Zahvaljujući donaciji SAD-a 1960. god., Republika Kina je pristupila izgradnji muzeja u predgrađu Taipeija, Waishuanxiju, koji je dovršen u kolovozu 1965. god.[5]

Glavna dvorana Sjevernog ogranka Nacionalnog muzeja palače.
Južni ogranak Nacionalnog muzeja palače u Taibaou.

Tijekom 1960-ih i 1970-ih, Kuomintang je, naglašavajući kineski nacionalizam, koristio Nacionalni muzej palače kako bi naglasio svoj stav kako je Republika Kina jedini čuvar tradicionalne kineske kulture usred društvenih promjena i Kulturne revolucije u kontinentalnoj Kini i stoga jedina legitimna vlada cijele Kine.

S druge strane, Vlada Narodne Republike Kine je tvrdila kako je zbirka ukradena i da legitimno pripada Kini, iako je Tajvan svoju kolekciju branio kao neophodan čin zaštite od uništenja, osobito tijekom Kulturne revolucije. Međutim, odnosi u vezi s ovim blagom poboljšali su se posljednjih godina, a muzej u Pekingu pristao je pozajmiti neke relikvije Nacionalnom muzeju palače za izložbu 2009. godine. Kustos Muzeja palače je izjavio kako su artefakti u muzejima na kopnu i na Tajvanu „kineska kulturna baština u zajedničkom vlasništvu ljudi širom tajvanskog tjesnaca”[7]

Zgrade muzeja[uredi VE | uredi]

Sjeverni ogranak[uredi VE | uredi]

Glavnu zgradu Nacionalnog muzeja palače dizajnirao je Huang Baoyu, a građena je od ožujka 1964. do kolovoza 1965. god. Zbog nedovoljnog izložbenog prostora za više od 600.000 umjetnina, muzej je proširen 1967., 1970., 1984. i 1996. god. God. 2002., muzej je imao veliku obnovu koja je koštala 21 milijun američkih dolara, kako bi se muzej učinio prostranijim i modernijim. Službeno je ponovno otvoren u veljači 2007. god.

Stalne izložbe slika i kaligrafija mijenjaju se svaka tri mjeseca. Oko 3.000 komada iz muzejske zbirke može se pogledati u svakom trenutku. Iako kratke, ove izložbe su izuzetno popularne. God. 2014., muzej je organizirao tri najbolje posjećene izložbe širom svijeta, uključujući slike i kaligrafske radove Tang Yina, kao i portrete cara Qianlonga iz dinastije Qing, koje su reinterpretirali suvremeni umjetnici.

Južni ogranak[uredi VE | uredi]

Južni ogranak Muzeja Nacionalne palače nalazi se u Taibaou, u okrugu Chiayi, i smješten je na 70 ha uz jezero i azijski vrt. Planiranje južnog ogranka počelo je 2000. godine, a zgradu je trebao projektirati arhitekt Antoine Predock. Međutim, zbog ozbiljnih kašnjenja u izgradnji i sporova između izvođača i muzeja, u kolovozu 2010. godine odabrana je nova tvrtka Artech Inc. i arhitekt Kris Yao. Zgrada je koštala 268 milijuna $ i prostire se na 9.000 kvadratnih metara, te je otporna na zemljotrese i poplave[8].

Kolekcija[uredi VE | uredi]

Kolekcija (siječanj 2018.)[1]
Odjeli broj predmeta
Bronca 6.225
Keramika 25.555
Žad 13.478
Lakirane posde 767
Emajlirane posude 2.520
Gravure 663
Oprema za pisanje 2.379
Kovanice 6.953
Ostali predmeti
(vjerski prilozi,
kostimi i nakit)
12.978
Tekstil 1.571
Slike 6.580
Kineska kaligrafija 3.,707
Kaligrafske knjige 495
Tapiserija i vez 308
Lepeze 1.880
Rijetke knjige 212.169
Dokumenti dinastrije Qing 386.863
Dokumenti naroda Manchu,
Mongolaca i Tibetanaca
11.501
Preslici s kamenja 898
Ukupno 697.490

Muzej je prikupio skoro 700.000 umjetnina značajne povijesne ili umjetničke vrijednosti. S kolekcijom ove veličine, samo 1% zbirke je izloženo u bilo kom trenutku. Ostatak kolekcije čuva se u trezorima pod kontroliranom temperaturom[9].

Giuseppe Castiglione, Stotinu konja, 1728.
Magnify-clip.png
Giuseppe Castiglione, Stotinu konja, 1728.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Nacionalni muzej palače.
  1. 1,0 1,1 1,2 Popis kolekcije Nacionalnog muzeja palače, siječanj 2018. (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  2. 國立故宮博物院: 106年度參觀人數統計, National Palace Museum (kin.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  3. The Art Newspaper List of most visited art museums, The Art Newspaper, 9. travnja 2020. (engl.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  4. Peter Enav, National art collection evokes hard history, The China Post, 12. svibnja 2009. (engl.) Pristupljeno 25. lipnja 2020.
  5. 5,0 5,1 5,2 Povijest muzeja na službenim stranicama (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  6. Povijest muzeja na službenim stranicama (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  7. China archaeology and art digest, Volume 3, Issue 4., Art Text 9 (HK) Ltd. 2000. str. 354. (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  8. Yomiuri Shimbun, Taiwan's National Palace Museum opens new branch after 15-year wait, Straits Times. Agence France Presse. 28. prosinca 2015. (engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.
  9. Caroline Gluck, Taiwan's museum of treasures, BBC News, 7. veljače 2007.(engl.) Pristupljeno 26. lipnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 25°06′07″N 121°32′55″E / 25.10194°N 121.54861°E / 25.10194; 121.54861