Nacionalni park Niah
| Nacionalni park Niah Taman Negara Niah | |
|---|---|
Ulaz u špilju Niah u predvečerje. | |
| Koordinate: 3°48′50″N 113°46′53″E / 3.81389°N 113.78139°E | |
| Lokacija | Okrug Miri, Sarawak |
| Država | Malezija |
| Površina | 31,4 km² |
| Najbliži grad | Miri |
| Utemeljen | 23. studenoga 1974. |
| Službena stranica | sarawakforestry.com |
Nacionalni park Niah (malajski jezik: Taman Negara Niah), osnovan 1975. i nazvan je po špilji Niah (malajski: Gua Niah, džavi: ڬوا نياه) u državi Sarawak (Malezija), na sjeveru središnjeg dijela otoka Bornea.[1]
Špilja Niah je zapravo kompleks kolosalnih, međusobno povezanih špilja koje se nalaze oko 90 kilometara ili 1 i pol sata od grada Mirija, a sadrže dokaze o ranom ljudskom životu na ovom području. Bogati arheološki nalazi, prapovijesni crteži na stijenama i ukopi u obliku brodova pronađeni na sjevernom rubu masiva predstavljaju dokaze o najduljoj poznatoj ljudskoj interakciji s prašumom, koja je trajala najmanje 50.000 godina, od pleistocena do srednjeg holocena. Zbog toga je Arheološka baština špiljskog kompleksa Nacionalnog parka Niah upisana na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2024. godine jer „uvelike doprinosi poznavanju ljudskog razvoja, prilagodbe i migracija u jugoistočnoj Aziji, kao i u globalnom kontekstu”.[2]

| Arheološka baština špiljskog kompleksa Nacionalnog parka Niah | |
|---|---|
| Država | |
| Godina uvrštenja | 2024. (46. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | iii, v |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1014 |
| Koordinate | 3°48′50″N 113°46′53″E / 3.81389°N 113.78139°E |
Lokacija NP Niah u Maleziji | |
Nacionalni park Niah prostire se na površini od 3138 hektara vapnenačkih brda i šuma. Proglašen je nacionalnim povijesnim spomenikom 1958. godine, a 23. studenog 1974. godine proglašen je nacionalnim parkom i otvoren za javnost 1. siječnja 1975. godine.
On je ujedno i najmanji nacionalni park u Sarawaku, ali je najvažniji i privlači brojne turiste. To je zato što su u špilji Niah pronađeni ljudski fosili stari 40 tisuća godina, što je čini najranijim mjestom ljudske prisutnosti u jugoistočnoj Aziji. Osim toga, otkriće drevnih ljudskih alata učinilo je špilju Niah jednim od najvažnijih arheoloških nalazišta na svijetu.
Glavna špilja, Velika špilja Niah, leži u vapnenačkoj planini Subis (Gunung Subis) i sastoji se od niza prostranih komora s vrlo visokim stropovima. Duga je otprilike jedan kilometar od sjevera prema jugu i široka oko pola kilometra. Od glavnog kompleksa Gunung Subis odvojena je dolinom širokom otprilike 150 do 200 metara. Cijeli vapnenački kompleks Gunung Subis nalazi se na otprilike od 50 do 394 metra nadmorske visine, te 17 kilometara u unutrašnjosti od Južnog kineskog mora.[3] Otprilike je srcolikog oblika, dug pet kilometara od sjevera prema jugu i četiri kilometra širok. Planina Subis okružena je ravnicom s blago nagnutim brdima, s kojih se vapnenački masiv prilično naglo uzdiže iz džungle. Neke litice visoke su preko 100 metara. Iako ovaj špiljski sustav nije jako velik u usporedbi s drugima u Sarawaku, procjenjuje se da pokriva otprilike 10 hektara i da se krov špilje na nekim mjestima uzdiže 75 metara uvis. Geološki, vapnenac formacije Subis datira otprilike 20 do 16 milijuna godina, iz ranog miocena. Sama špilja Niah nastala je kao koraljni greben u kasnom miocenu prije nego što ju je Zemljino kretanje podiglo i erodiralo u špilju.
Osim glavnog ulaza u špilju Niah, postoji još 5 otvora s prolazima iza njih. Poznati su kao „Velika usta”, „Rupa od kostiju”, „Spaljena rupa”, „Gan Kira” i „Rupa od razasutog gnoja”.
Lokalne zajednice još uvijek poštuju drevnu tradiciju molonga („uzmi samo ono što ti treba”) prilikom žetve guana i vrijednih jestivih ptičjih gnijezda (za „juhu od ptičjeg gnijezda”) iz špilja.[2]


Alfred Russel Wallace istraživao je špilje tijekom svoje ekspedicije na Kalimantan 1855. godine. U pismu Charlesu Darwinu pisao je o špiljama kao potencijalnom mjestu za pronalazak važnih fosila hominina. Britanski arheolozi iskapali su nalazište 1869.-1870., ali nisu uspjeli pronaći nikakve važne nalaze te su napustili nalazište.
Najvažnije istraživanje špilja proveo je Tom Harrisson u suradnji sa suprugom Barbarom 1950-ih i 1960-ih. Od tada lokalna sveučilišta i strani znanstvenici provode kontinuirana istraživanja, a objavljeno je mnogo članaka o špiljama, posebno u časopisu Sarawak Museum Journal. Otkriveni fosili su pokazali da su anatomski moderni ljudi (Homo sapiens) živjeli u Velikoj špilji Niah još u kasnom pleistocenu. Ukupno je otkriveno više od 250 pojedinačnih kostiju i kostiju djelomičnih kostura. Najznačajniji nalaz je ljudska lubanja (poznata kao “Duboka lubanja”), otkrivena 1958. godine i datirana u razdoblje između 45.000 i 39.000 godina. Nalaz se smatra najstarijim dokazom prisutnosti Homo sapiensa na otocima jugoistočne Azije.[4]
Nalazište je ponovno pregledao britansko-malezijski istraživački tim, tz. „Projekt špilje Niah”, od 1999. do 2003. godine, kako bi provjerio točnost rada supružnika Harrison, posebice uporabom novijih metoda datiranja.[5]
Predmeti pronađeni u špiljama Niaha uključuju pleistocenske alate, neolitičke sjekire, glave tesle (bradve), keramiku, ukrase od školjki, lijesove brodove, tkane prostirke, a u novijim slojevima željezne alate, staklo i keramiku iz željeznog doba.
„Oslikana špilja“, smještena u vlastitoj, mnogo manjoj vapnenačkoj litici, sadrži petroglife stare otprilike 1200 godina, te drvene lijesove dizajnirane kao „brodovi smrti“.
- ↑ Informacije o nacionalnom parku Niah od Odjela za šumarstvo Sarawaka (engl.) Pristupljeno 5. listopada 2025.
- 1 2 The Archaeological Heritage of Niah National Park’s Caves Complex na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 5. listopada 2025.
- ↑ Nacionalni park Niah na Geographia.com (engl.) Pristupljeno 5. listopada 2025.
- ↑ Darren Curnoe, Ipoi Datan, Paul SC Taçon, Charles Leh Moi Ung i Mohammad S. Sauffi, Duboka lubanja iz špilje Niah i pleistocensko naseljavanje jugoistočne Azije, iz Granice u ekologiji i evoluciji, svezak 4., 2016., doi:10.3389/fevo.2016.00075
- ↑ Projekt špilje Niah, Bivša web stranica Sveučilišta u Leicesteru, arhivirano iz izvornika 16. lipnja 2008. (engl.) Pristupljeno 5. listopada 2025.
- Mark Stephens, James Rose, DD Gilbertson, Matthew G. Canti, Mikromorfologija špiljskih sedimenata u vlažnim tropima: Špilja Niah, Sarawak, iz Asian Perspectives, svezak 44., br. 1., 2005., str. 42.–55., doi:10.1353/asi.2005.0014
Najslavniji paleoantropološki lokaliteti:
| Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Nacionalni park Niah |
