Nacrt:Bitka kod Marenga

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori. Zadnja izmjena: Medvedek Uhec (razgovor | doprinosi) prije 27 dana. (osvježi)

Bitka kod Marenga

Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć)

Bitka kod Marenga
sukob: Battle of Marengo
Vrijeme Mjesto Ishod
Zapovjednici
Predložak:Flagicon Michael von Melas Predložak:Flagicon Peter Ott	Predložak:Flagicon Napoleon Bonaparte Predložak:Flagicon Louis Desaix Predložak:KIA Predložak:Flagicon Louis-Alexandre Berthier Predložak:Flagicon Jean Lannes Predložak:Flagicon François Kellermann

Bitka kod Marenga vođena je 14. lipnja 1800. godine između Francuske vojske Pod vodstvom prvog konzula Napoleona Bonapartea i vojske Habsburške Monarhije nedaleko grada Alessandrije u Pijemontu u Italiji. Potkraj dana Francuzi su odbili iznenadni napad generala Michaela von Melasa, istijerali Austrijance iz Italije i učvrstili Napoleonov položaj prvog konzula Francuske nakon njegovog puča u studenom prethodne godine.

Iznenađen napredovanjem Austrijanaca prema Genovi sredinom travnja 1800. godine Napoleon je žurno poveo svoju vojsku preko Alpa sredinom svibnja i stigao u Milano 2i lipnja. Nakon što je presijekao Melasove komunikacijske linije prešavši rijeku Pad i porazivšipodmaršala Karla Otta von Batorkeza kod Montebella 9 lipnja Francuzi su se približili Austrijskoj vojsci koja se okupila u Alessandriji. Nakon što ga je prevario tamošnji dvostruki agent, Napoleon je poslao velike snage na sjever i jug ali su Austrijanci iznenada napali glavninu francuske vojske kojom je zapovijedao general Louis Alexandre Berthier.

U početku bitke nijhova dva juriša preko riječiice Fontannone blizu Marenga bila su odbijena a generalJean Lannes pojačao je francusk desni bok. Napoleon je shvatiio njihov stvarni položaj te izdao zapovijed u 11 sati da se postrojba stavi pod zapobijedništvo divizijskog generala Louisa Desaixa dok on kreće s pričuvom prema naprijed. Na lijevom boku Austrijanaca, Ottova kolona zauzela je Castel Ceriolo a njegova prethodnica krenula je na jug kako bi napala Lanesov bok. Melas je ponovno pokrenuo glavni napad, i Austrijanci su razbili francuski središmji položaj. do 14 sati i 30 mnutai Francuzi su se povlačili a Austrijski Draguni zauzeli su farmu Marengo. Napoleon je već stigao s prčuvom ali su se Berthainove postrojbe počele povlačiti prema vinogradskim cestama. Svijestan Desaixevog približavanja Napoleon se pribojavao Ottovih vojnika koji su nastupali sa sjevera i poslao je svoju konzulsku gardu da ih zadrži. Francuzi su se polako povlačili prema San Giuliano Vechhiu a Austrijanci su formirali kolonu koja ih je slijedila . Dotad je Ott također napredovao u sjevernom sektoru.

Dolazak Desaixa oko 17 i 30 stabilizirao je Francuske položaje jer je deveta laka piiješačka pukovnija usporila napredovanje Austrijanaca niz glavnu cestu dok se ostatak vojske pregrupirao sjeverno od Cascina Grossa. Kad su Austrijanci stigli progoneći neprijatelja, kombinacija puščane i topničke paljbe prikrila je iznenandni napad Konjice brigadniog generalaFrancoisa Etienna de Kelllermana koji je Austrijsku potjeru pretvorio u panični bijeg natrag u Alessandriju, Što je dovelo do gubitaka od oko 14, 000 poginulih, ranjenih ili zarobljenih.gubitci Francuza su bili znatno manji ali je među njima bio i Desaix. Čitava Francuska linija progonila je Austrijance kako bi se osigurala politička pobjeda kojom bi Napoleon učvrstio svoju vlast nakon puča. Nakon toga je uslijedila promidžbena kampanja kojom se htijelo preinačiti priču o bitci u tri navrata tijekom Napoleonove vladavine.

Pozadina i uzroci

Napoleon Crossing the Alps by Jacques-Louis David

Bitka kod Marenga bila je pobjeda koja je zapečatila uspjeh Napoleonovog pohoda na Italiju inajbolje se može raazumijeti kao dio tog pohoda. Odvažnim prelaskom Alpa s pričuvnim sastavom vojske kojim je službeno zapovijedao Louis Alexandre Berthier, sredinom svibnja 1800 godine kad su prolazi gotovo neprohodni, Napoleon kioji ih je prešao jašući na mazgi je ugrozio Melasove linije opskrbe u sjevernoj Italiji. Francuska vojska zauzela je Milano 2 lipnja a zatim i Paviu, Piacenzu a zatim Stradellu u Lombardiji,presijekavši tako glavnu Austrijsku opskrbnu rutu uz južnu obalu rijeke Pad Napoleon se nadao da će Melasova zaoukupljenost opsadom Genove, koju je držao general Andre Massena spiriječiti Austrijance da odgovore na njegovu ofenzivu. Međutim Genova se predala 4 liipnja, čime velike Austrijska snage ostaju slobodne za vojne operacije protiv Francuza.

9, lipnja general Jean Lannes porazio je podmaršala Petera Otta u bitci kod Montebella. Zbog toga je Napoleon postao pretjerano samouvjerem. Bio je uvjeren da Melas neće napasti čak štoviše da će se Austrijanci povući. Dok su se ostale Francuske postrojbe približavale sa zapada i juga, Austrijski zapovijednik je povukao većinu svojih postrojbi s položaja blizu Nice i Genove u Alessandriju na glavnoj cesti Torino Mantova.

Planovi Austrijanaca i uvodni potezi Francuza

Austrijanci su se kanili probiti na istok boreći ali koristeći usluge lokalnog dvostrukog. agenta Poznatog pod pseudonimom Francois Toll pokušali su zavarati Napoleona da pomisli kako će Austrijanci pokušati nastupati na sjever, prijeći rijeku Pad, i krenuti prema Milanu gdje bi se spojili s ostalim postrojbama pristiglim iz Genove. Špijun je savjetovao Napoleona da krene u smjeru Sale na sjevernoj stranom ravnice, što bi omogućilo lijevom krlu Austrijske vojske da ga napadne dok bi u međuvremenu glavnina Austrijske vojske prošla kroz Marengo u središtu, krenula na sjever i napala lijevi bok Francuza. Ott je stigao 13 lipnja iz Montebella na zasjedanje ratnog vijeća. Viši generali Austrijske vojske složno su podupirali taj plan Jer je jedina alternativa bila da se vojska povuče preko obale rijeke Pad i prepusti Pijemont neprijatelju bez borbe. U svakom slučaju naupustivši ravnicu San Giuliano, u kojoj je mogao ostvariti prednost zbog nadmoći Austrijske konjice Melas je vjerojatno ozbiljno pogriješio

Napoleon je znao da Ott nema izlaza iz Alesandrije , ali nije znao gdje je Melas. Nakon sastanka s špijunom i pribojavajući se da bi Austrijski general mogoao pokušati pobjeći, Napoleon je svoje postriojbe rasporedio kao široku mrežu poslavš Louisa Desaixa s divizijom divizijskog generala Jeana Boudeta)6, 000 ljud( južno prema Novi Ligure a divizijskog generala Jean Francoisa de La Poypa)3,500 vojnika) na sjever na drugu obalu rijeke Pad. Sjevernije na potezu od Vercelija do Jezera Maggiore bile su raspoređene divizije pod zapovijedbištvom Antoinea de Bethencourta i Josepha Chabrana a dalje na začelju, sjeverno od Piacenze nalazila se divizija pod zapovijedništvom Jean Thomasa Guilaumea Lorgea. Napoleonovo mišljenje je potvrđeno kad je general Claude Victor- Perrin uz pomoć konjice divizijskog generala Joachima Murata brzo izbacio Austrijsku brigadu kojom je zapovijedao podmaršal Andreas O Relly von Ballinlough iz Marenga tog popodneva. Victor je zatim rasporedio divizije kojima su zapovijedali divizijski generali Gaspard Amedee Gardanne i Jacques Antoine de Chan Barlhac de Laubespin uz obalu riječice Fortanone. Austrijski stožer je raspravljao o mogućnosti gradnje mosta sjevernije kako bi mogli Francuze napasti s boka, ali zbog premalo vremena i nedostatka pontonskih mostova Austrijanci su bili primorani prijeći rijeku Bormidu i zatim krenuti u napad preko mosta Fortanone.

Uvod

Bojno polje

Torre Garofoli, Napoleonov stožer prije bitke

Bitka je vođena istočno od Alessandrije na ravnici kojom teku zavoji rijeke Bormide preko koje su Austrijanci napravili mostobran . Na ravnici su bili rasprostranjeni mnogi zaseoci i imanja koji su predstavljali streteške točke. trii glavne lokacije bitke sačinjavale su trokut, To su bili Marengo na zapadu Castel Ceriolo na sjeveru i San Giuliano Vecchio na istoku, Malena riječica Fontanone prolazila je između Marenga i Bromide prvi konzul je uspostavio stožer u Tore Garofol, koja se nalazila istočnije. Taj stožer se i u današnje vrijeme može posjetiti, i nalazi se u ulici Strada Comunale Cerca

Sukobljene vojske

Austrijskoj sili od 30, 000 vojnika i 100 topova u početnoj fazi se suprostavilo 22, 000 francuskih vojnika s 15 topova. U međuvrenenu je stigao Desaix i pojačao Napoleonovu vojsku s dodatnih 6, 000 vojnika.

Pohod 1799 godine iscrpio je Austrujsku vojsku u Italiji, Borbeni gubitci i bolesti sveli su brojno stanje nekih pukovnija na 300 vojnika. Najveći dio vojske bio je u Pijemontu i susjednoj dolini rijeke Pad samo nekoliko postrojbi bilo je u zimskom taboru u bolje opskrbljenim područjima. Velika udakjenost od matičnih baza iz kojih su pukovnije dobivale pojačanja značila je da su postrojbe morale trpjeti grozne uvjete prijevoza zbog kojeg je samo 15 posto vojnika stizalo na bojište. Austrijska vojska u ožujku 1800 bila je neznatno veća od one na kraju pohoda1799 godine.Oprema i odore su blile poboljšane i modernizirane. Iako su u upotrebu bilie uvedene nove odore koje su bile jednostavnije za nošenje, s kožnom kacigom i muškete manjeg kalbra vrlo malo te opreme je stiglo do vojske na bojištu do 1800 godine.Učinjeni su koraci da se ujednači vojna oprema ali su mnoge postrojbe koristile različite titpove pušaka i sablji. Melas je podijelio vojsku u tri korpusa, okrenut prema rijeci Bormidi, ispred Alessandrije , Na sjeveru jeOtt zapovijedao prethodnicom Friedricha Heinricha von Gottesheima uz divizije Josepha von Schallnberga i Ludviga von Vogelsganga.Na jugu je bila razmještena divizija podmaršala Andreasa O Rellya von Ballinlougha a Ott je osobno zapovijedao središnjicom u kojoj su bile divizije Karla Josepha Hadik von Futaka, Konrada Valentina von Kalma, Ferdinanda Johana von Morzina i Antona von Elsnitza.

1799 godine 36 , 000 Francuskih vojnika u Italiji bilo je u očajnom stanju nalik na stanje kakvo je bilo krajem. 1795 . Zalihe svih vrsta roba bile su nedostatne, stega je popuštala, dezerterstvo je bilo u porastu a u nekoliko navrata čitave postrojbe su pobjegle u pozadinu u potrazi za hranom. Borbena sposobnost preživjelih bila je vrlo ograničena.Nakon osnutka pirčuvnog sastava vojske u Fancuskoj Prvi Napoleonov potez bila je reorganizacija sustava opskrbe kako bi se vojnici redovno hranili i dobili bolje odore. U nedostatku velike nadmoći u pješaštvu i topniištvu i koju su imali tijekom mnogih pohoda Republike j glavninu Napolenove pričuve činilo je 30, 000 vojnika od kojih većina iz Batavijske republike koji su pod zapovijedništvom Guillaumea Marie Anne Brune ugušili pobunu u Vendéeu. Dodatne veteranske postrojbe dolazile su iz vojske za pohod na Englesku. Novom vojnom doktrinom naglašena je napadna pokretljivost i uporaba bajuneta umjesto linijske vatrene moći. Ispred Austrijske vojske u Marengu i južnije od tog mjesta bio je raspoređen korpus pod zapovijedništvom Victora Jacquesa Antoinea de Chambarllhaca de Laubespina i dvizije pod zapovijedništvom Gasparda Amedeea Gardanna koje je na ljevom boku pojačala konjica pod zapovijedništvom Francoisa Ettienea de Kellermana a dalje na sjeveroistoku uz Lannesov korpus, divizija Francoisa Watrina, Mannonijeva brigada zajedno s još dvije konjaničke brigade Istočno od Castel Ceriola smjestila se divizija Jean Charlesa Moniniera pojačana Konzulovom Gardom koja se nalazila u pričuvi Victor je pretrpio najveći teret Auatrijskog napada.

Tijek bitke

Napad Austrijanaca

Austrijske su postrojbe napredovale iz Alessandrije prema istoku preko rijeke Bormide prešavši dva miosta i izbivš na uskom zavoju rijeke jer. se rijeku nje moglo lako prijeći nigdje drugdje Loš rad časničkog kadra Austrijske vojske spriječio je brzi razvoj njihovog napada a čitava je vojska morala proći kroz uski mostobran, Pokreti postrojbi počeli su oko 6 sati ujutro prvi hitci ispaljeni su u 8 sati ujutro a napad je počeo u 9 sati ujutro.

Austrijskaa prethodnica s 1,200 vojnika pod zapovijedništvom Pukovnika Maria Phillipa Frimonta i divizija s 3,300 vojnika pod zapovijedništvom podmaršala O Reilya potisle su Francusku predstražu i razvile snage koje su tako postale Austrijsko desno krilo i istjerale neprijatelja s imanja Pedrabonna zatim krenule na jug da bi napale Francuze na imanju La Stortiglone. Austrijska središnjica pod zapovijedništvom Melasa )snage približno 18, 000 vojnika napredovala je prema Marengu ali su napredovamje zaustavile Francuske pješačke postrojbe pod zapovijedanjem Divizijskog Generala Gardanna raspoređeno uz riječicu Fontannone. Na Austrijskom lijevom boku 7.500 vojnika pod zapovijedništvom podmaršala Otta čekalo je da cesta poatanel prohodna a zatim su krenuli prema selu Castel Ceriolo sjevernije od francuskih položaja. Taj je potez značio prijetnju obuhvatom desnog boka Francuza, ili daljnnjim napredovanjem prema Milanu čime bi presjekle francuske linije komunikacije.

Ganrdannovi su se vojnici dobro borili i zadržali Austrijske snage. koje su izgubile mnogo vremena. Kad je Gardannova divizija bila potpuno iscrpljena Victor ju je povukao iza Fontannonea i rasporedio drugu diviziju pod zapovijedništvom divizijskog generala Chambarlhaca)taj je časnik kasnije izgubio hrabrost i pobjegao) Francuz su držali selo Marengo i crtu uz riječicu Fontannone do podneva, s oba boka razvijena Prvo je Melas oko 8 sati ujutro bacio u bitku diviziju podmaršala Karla Josepha Hadika von Futaka snage približno četiri bojne) na Victorovu obranu koju je podržavala topnička bitnica Frimontove prethodnice raspoređena uz riječicu. Nagrnuli s u uzak prostor poput lijevka zbog neprohodnog tla s jedne i riječice s druge strane Hadikove postrojbe su bile izložene paljb s dvije strane nijihov napad niije uspio, a Hadik je poginuo. Austrijski zapovijednik tada šalje diviziju podmaršala Konrada Valentina von Kaima ali je taj napad odbijen do 11 sati Naposlijetku kad je Francuski položaj već bio ojačan konjicom Francoisea Ettienea de Kellermana a postrojba Jeana Lannesa već bila krenula, elitna grenadirska divizija podmaršala Ferdnanda Johanna von Morzina poslana je u napad na selo Marengo Melas je također počinio i ozbiljnu taktičku. pogrešku poslavši brigadu general bojnika Nimpscha od 2.300 husara i dvije topničke bitnice natrag preko mosta na rijeci Bormidi da zapriječe prilaz korpusu generala Louisa Gabriela Sucheta jer je pogrešno obaviješten oko 9 sati iz Acqui Terme da je dotični uočen i da prilazi Allessandriji s juga. Osim što je tim potezom usporen prelazaak Austrijskog lijevog krila to je također značilo da Nimpscheva brigada udaljena 30 lilometara neće sudjelovati u bitci.

Pat pozicija u središtu oko Marenga

François Étienne de Kellermann igrao je važnu ulogu tijekom bitke.

Napoleonu je trebalo vremena do 10 sati ujutro ) jer je bio udaljen 5 kilometara od Marenga ) da prepozna da Austrijski napad nije diverzija kojom se prikriva iščekivano Melasovo povlaćenje. Njegovi podređeni doveli su svoje postrojbe kako bi pojačali Victorov korpus. Lannesov korpus bio je raspoređen na klijučnom desnom boku. Dio Kaimove divizije pod zapovijedništvom general bojnika Josepha Antona von Bellegarda prešao je Fontanone sjeverno od Marenga i zauzeo imanje La Barbotta. LKannes je uputio Watrnovo piješaštvo kako bi potisnuo Bellegarda natrag. Nakratko su prešli Fontanone prije nego što je Austrijsko prčuvno topništvo potislo natrag Francuze. Kellermanova brigada teške konjice zajedno s 8 Dragunskom brigadom zauzela je zaštitni položaj na lijevoj obali i spriječila pokušaj general bojnka Giovannija Pilattija da prijeđe strme obale Fontanonea na južnoj strani obuhvati bok Victorovih postrojbi. Na desnoj strani poginuo je brigadni general Pierre Champeaux pri pokušaju da zaustavi napredovanje Ottove kolone. Manji dio šeste lake piješačke pukovnije zauzeo je Castel Ceriolo na sjeveru, ali su ga uskoro zauzele Ottove jedinice oko 11 sati i 30 minuta i počele pritiskati desni bok Francuza. Ott nije vidio ni traga očekivane Francuske glavnine iz Sale )koje se nalazi sjeveroistočno) pa je poslao pojačanu prethodnicu pod zapovijedništvom general bojnika Friedricha Henricha von Gottesheima da s boka zaobiđe Lannesa sjeverno od Marenga. U 11 sati ujutro Napoleon je bio na bojištu. Hitno je pozvao natrag sve nedavno poslane postrojbe i okupio svoju poslilijednju pričuvu Odmah po dolasku. raspoređena je konzulska garda i divizija pod zapovijedništvom diviziijskog generala Jean Charlesaa Monniera kako bi ojačale desni bok Francuza , umjesto da pokušaju zadržati Marengp u lojem je Victorovim vojnicima ponestajalo streljiva.

Proboj Austrijanaca preko Fontanonea

Kad se bližilo 12 sati i 30 minuta Lannes je poslao preostale postrojbe ususret Gottesheimu rasporedivši postrojbe u obliku kuke, a Kaim je opet napao ali ovaj put Victorova krila.Preko Fontanonea je postavljen Laufbrucke )mali most) i grenadiri general bojnika Christopha vom Lattermana prešli su u napad na dvije polubrigade pod zapovijedništvom Oliviera Macouxa Rivauda de la Raffiniera koje su branile selo Marengo , dok su Bellegardeova i Frimomtova četiri konjanička eskadrona odsjekla Watrina. Iako je Rivaux ponovno zauzeo selo, O Reily je zauzeo Stortiglone do 14 00 sati a na sjeveru se Ott spremao poslati kolonu pod zapovijedništvom podmaršala Josepha von Schellenberga kao pojačanje Gottesheimu. nakon zauzimanja mosta na Fontanoneu Piilatijeva konjca je prešla na drugu stranu ali je ponovno poražena nakon Kellermanovog juriša. Međutim Victor nije mogao zadržati položaj te se povukao jugoistočno od vinogorja vinovesk loze) zabačenog između dudovog drveća ) Lanes je učinio isti potez. Garnizon na imanju Marengo je bio napušten i u 14 i 30 sati Melas je poveo dva eskadrona konjice s namjerom da ga zauzme.

U 14 00 sati Francuzi su napali Castel Ceriolo i usporilli napredovanje Schellenbergove kolone napadom na začelje. Ott je porazio Monniera uz Frimontovu pomoći i primorao dvije trećine njegovih postrojbi na povlačenje prema sjeveroistoku. Istovremeno Marengo je pao u ruke Austrijanaca, a Napoleonova vojska je počela opće povlačenje. Dok su Austrijske postrojbe prelazile Fontanone njihovo topništvo tuklo je po Francuskom pješaštvu koje se nalazilo u vinogradima. U pokušaju da zadrži Schellenbergovo napredovanje Napoleon je poslao glavnu bojnu svoje Garde s pripadajućim topništvom kako bi prišlii s boka koloni. Nakon što su otjerali Austrijske dragune uz pomoć preostale konjice brigadnog generala Champeauxa ) kojom je zapovijedao Joachim Murat) napali čelo kolone. Nakon 15 minutnog okršaja oko 16 00 sati Gardu je iznenadila i uništila Frimontova konjica.

Francuzi su se povukli 3 kilometra dalje i pokušali su se pregrupirati kako bi zadržali kontrolu nad selom San Giuliano. Francuzi su bili brojčano slabiji i potisnuti s najboljeg obrambenog položaja pa se bitka za Austrijance činila gotovo dobivenom. Melas koji je bio lakše ranjen, i star 71 godinu predao je zapovijedništvo svom načelniku stožera generalu Antonu von Zachu, i Kaimu Austrijsko središte pretvorilo se u golemu potjernu kolonu kako bi se Francuze otjeralo s bojišta, prethodnicom je zapovijedao general bojnik Franz Xavier Saint Julien.. Kolona je formirana kod Spinette jugoistočno od Marenga napredovala niz Novu Cestu. Međutim zastoji na bokovima doveli su do toga da Austrijske snage imaju na terenu oblik polumjeseca s vrlo tankom i raširenom središnjicom. Na lijevom krilu Austrijanaca O Reily je izgubio na vremenu progoneći Francusku postrojbu koje je brojala 300 ljudi a predvodio j u je Achile Dampierre koji je naposlijetku zarobljen) i krenuo na jugoistok to je njegove snage udaljilo od glavnine snaga kojima nije mogao pomoći. Na lijevom boku Austrijanaca oklijevao pritisnuti Francuze zbog konjaničke brigade brigadnog generala Jeana Rivauxa koja je vrebala na sjeveru.

Protunapad Francuza

Međutim Desaix koji je zapovijedao postrojbama koje je Napoleon poslao na jug, brzo je napredovao i stigao do malog raskršća sjeverno od Cascina Grossa ) 3 kolimetra zapadno od San Giuliana) Malo prije 17 00 izvijestio je osobno Napoleona rekavši mu da njegove postrojbe (6,000 vojnika i 9 topova iz Boudetove divizije) nije daleko.. Kad ga je Napoleon upitao što misli o sutuaciji Desaiix je odgovorio. Ova bitka je izgubljena međutim imamo vremena pobijediti u drugoj bitci

Francuzi su vrlo brzo rasporedili svježe snage ispred San Giuliana a Austrijanci su sporo počeli napad, Boudet i deveta laka pješačka pukovnija su brzo premješteni na izlaze iz vinograda gdje su iznenada napali čelo Saint Julienove kolone. Dok se Austrijsko pješaštvo raspoređivalo na južnoj strani ceste, deveta laka pukovnija se polako povlačila 30 minuta prema Desaixovom položaju. Tamo je on rasporedio brigadu brigadnog generala Louisa Charlesa de Guenanda dok se većina preostale Francuske vojske (Monnier i Lannes okupljala sjevernije od te točke. Austrijanci su rasporedili tri topničke bitnice na sjevernoj strani ceste uz podršku dragunske pukovnije. brigadni general Auguste Marmont skupio je sve preostale topove kako bi se suprostavio napadu Austrijanaca koji su napredovali.Boudetova divzija napredovala je s brgadama raspoređenim u liniji u napad na čelo Austrijske kolone porazivši Saint Julienovu čelnu Austrijsku brigadu. Zach je na čelo doveo grenadirsku brigadu pod zapovijedništvom general bojnika Lattermana i počeo novi napad. Suočen s krizom Napoleon je opet poslao naprijed Desaixa, I naredio juriš konjice koji je tražio Desaix. deveta laka pukovnija je stala kako bi se suočila s glavninom Austrijske navale a Marmontovi topovi punjeni sačmom raznosili su Austrijance iz neposredne blizine U pozadini su eksplodirala Austrijska kola za streljivo. Dok je metež bio na vrhuncu Kellerman je teškom konjicom napao lijevi bok Lattermanove formacije s otprilike 400 vojnika i raspršio ju. U odlučujućem trenutku bitke Desaix je ustrjeljen i pao je s konja. Zach je zarobljen zajedno s još barem 2,000 svojih vojnika.

Murat i Kellerman su smjesta napali Liecchtebstenove dragune koji su djelovali vrlo sporo te su ih otjerali.Austrijski konjanici u bijegu su se sudarilili s redovima Pilatijevog prestrašenog pješaštva i pregazili ga. Dok je skupina prestrašenih konjanika jurila pored njih glavnina Austrijskih pješaka izgubila je hrabrost i počela bježati u pozadinu. Topničke posade dale su se u bijeg progonjene Francuskim konjaništvom, Dok je čitava pješačka linija napredovala prema zapadu, Druga grenadirska brigada pod zapovijedništvom general bojnika Karla Philipia von Weidenfeld uz pomoć nekolicine pribranih konjanika usporila je Boudeteovo napredovanje do povratka O Reilyeve konjice, i zajedno s Frimontom organizirala posljednju obranu oko sela Marenga dok je padala noć, omogućivši Austrijskom centru da stigne na sigurno iza rijeke Bormide Ott s Austrijskim lijevim krilom nije uspio intervenirati i njegovo povlačenje kroz Castel Ceriolo blokirale su Francuske snage koje su napredovale na sjeveroistok iz središta, ali se uspio probiti natrag do mostobrana kod Bormide.

Austrijanci su se povukli u Alessandriju izgubivši polovicu raspoloživih snaga U 12 satnoj bitci Austrijanci su imali velike gubitke, 15 zastava. 40 topova gotovo 8,000 zarobljenih vojnika i 6,500 mrtvih i ranjenih. Gubitci Francuza (poginuli i ranjeni iznosili su približno 4.700 i 900 nestalih illi zarobljenih ali su zadržali kontrolu nad bojnim poljem i stratešku inicijativu. Desaixee tijelo nađeno je među poginulima.

Poslijedice

)Napoleon je morao hitno otputovati u Pariz i slijedećeg je jutra poslao Berthiera u iznenandni posjet Austrijskom stožeru. 24 sata nakon bitke Melas je poćeo pregovore(Alessandrijska Konvencija) koji su doveli do evakuacije Austrijanaca iz sjeverozapadne Italije zapadno od rijeke Ticino i prekida vojnih operacija u Italiji.

Napoleonov položaj Prvog Konzula bio je ojačan ishodom bitke i prethodnim pohodom. Nakon pobjede Napoleon je mogao odahnuti, Neprijateljski nastrojeni generali uvidjeli su da ga sreća nije napustila. Na taj način je nadmašio Scherera. Jouberta pa čak i i Moreaua jer niti jedan od njih nije uspio zadati odlučni udarac Koaliciji. Moreauova pobjeda kod Hohenlindena koja je zapravo okončala rat bila je umanjena od strane Napoleona koji se otad predstavljao kao spasitelj domovine pa čak i Republike. Odbio je ponude Luja XVIIi koji je Konzulat smatrao pukim prijelaznim oblikom vlasti prije povratka kralja na vlast. Zahvaljujući pobjedi kod Marenga Napoleon se mogao posvetiti reformama u Francuskoj prema vlastitim vizijama.

Propaganda

Rue de Marengo u Parizu nazvana je u znak sjećanja na bitku.

Pobjeda kod Marenga koja je u stvarnosti izvojevana u zadnji čas preuveličana je u vojnom glasilu i krajnje uljepšana u tri Službena izvješća tijekom Napoleonove vladavine. Izokrenute su priče o Gardi i 72 polubrigadi koje su bile pod njegovom kontrolom tijekom bitke.

General François Kellermann istaknuo se kod Marenga. Melas, zarobljen u Alessandriji s razbijenom nadom da će se probiti na istok, poslao je iste večeri u Beč poruku u kojoj je objasnio da je "Kellermannov juriš slomio vojnike i da je ova iznenadna i strašna promjena sudbine završila razbijanjem hrabrosti trupa. Nered konjice koji je dezorganizirao naše pješaštvo ubrzao je njegovo povlačenje.” U isto vrijeme Murat je pisao Berthieru: "Posebno ti moram reći o Kellermannu; snažnim je naletom uspio preokrenuti ravnotežu u našu korist." Međutim, u Bulletin de l'armée izdanom sljedećeg dana, Napoleon je nastojao izjednačiti Kellermannovu optužbu s Jean-Baptiste Bessièresovom : " Cef de brigade Bessières, ispred bezobzirnih gardijskih grenadira, izvršio je napad s kao mnogo aktivnosti kao hrabrosti i probio liniju neprijateljske konjice; to je rezultiralo cijelim porazom vojske."

Još jedno djelo koje je pokušalo opravdati manevar povlačenja i prikazati ga kao vrlo strateški proračun bilo je Berthierovo Relation de la bataille de Marengo, objavljeno 1804. godine. Berthier sugerira da je trebalo dati vremena Desaixovoj i Boudetovoj diviziji da zauzmu svoje položaje: "Neprijateljski general krivo je protumačio ovaj manevar i mislio da je vojska u punom povlačenju, dok je u stvarnosti samo izvodila pokret pretvorbe." No, poznato je da Desaixov dolazak, iako očekivan, nije bio izvjestan prije povlačenja. U biltenu se objašnjava da su Desaixove snage čekale u rezervi s topničkim oružjem, što je u stvarnosti bilo lažno, jer su stigli kasno u bitku. Nekoliko sudionika u borbi otkriva neizvjesno stanje vojske tijekom dana, uključujući Marmonta u svojim Memoarima, kapetana Coigneta: "Povlačili smo se u dobrom redu, ali svi smo bili spremni da krenemo u bijeg na prvi znak opasnosti", kapetan Gervais: " U ovoj borbi smo mnogo puta bili na rubu poraza. Neprijateljska konjica, na terenu pogodnom za ovaj krak, više puta nas je napadala. Često smo bili prisiljeni koncentrirati se pa čak i povlačiti", a general Thévenet: "Nema sumnje da je dio francuske vojske bio odbačen do Scrivije ".

nasljeđe

Muzej Marengo

Muzej Marenga "Museo della Battaglia di Marengo" nalazi se u Via della Barbotta, Spinetta Marengo, Alessandria. Upravo je to mjesto gdje su se vodile najveće borbe između francuske i austrijske vojske. Dio je Ville Delavo, s parkom muzeja koji okružuje selo Marengo. 

Spomen

Kolona u Marengu

Napoleon je nastojao osigurati da se njegova pobjeda ne zaboravi, pa je, osim propagandne kampanje, generalu Chasseloupu povjerio izgradnju piramide na mjestu bitke. 5. svibnja 1805. održana je svečanost na polju Marengo. Napoleon je, odjeven u odoru koju je nosio 14. lipnja 1800., zajedno s caricom Joséphine koja je sjedila na prijestolju pod šatorom, nadgledao vojnu paradu. Zatim je Chasseloup dao Napoleonu kamen temeljac, na kojem je bilo ispisano: "Napoleon, car Francuske i kralj Italije, u čast branitelja domovine koji su poginuli na dan Marenga." Ova je piramida zapravo bila dio vrlo ambicioznog projekta koji je trebao veličati Bonaparteova osvajanja u Italiji. Polje Marengo trebalo je postati mjesto "grada pobjeda" čiji bi se bulevari, nazvani po talijanskim bitkama, spajali s piramidom. Naposljetku, projekt je napušten 1815. godine, a kamenje su povratili seljaci. Stup podignut 1801. također je uklonjen, da bi bio obnovljen 1922.

Napoleon je naredio da se nekoliko brodova francuske mornarice nazove Marengo, uključujući Scepter (1780), Jean-Jacques Rousseau (1795), Ville de Paris (1851) i Marengo (1810) . Godine 1802. departman Marengo nazvan je u čast bitke. Nadalje, Napoleonov konj tijekom cijele bitke zvao se Marengo i nosio je cara u bitci kod Austerlitza, bitci kod Jena-Auerstedta, bitci kod Wagrama i bitci kod Waterlooa .

Nakon Napoleonova pada, okrug Marengo u Alabami, koji su prvo naselile napoleonske izbjeglice sa svojom kolonijom vinove loze i maslina, nazvan je u čast ove bitke. Od tada su brojna naselja u Kanadi i Sjedinjenim Državama dobila ime Marengo (vidi mjesta imena Marengo ).

Trenutno postoji muzej bitke na periferiji Alessandrije. Rekonstrukcije se također organiziraju svake godine u znak sjećanja na taj događaj.

Piletina Marengo

Francusko jelo Chicken Marengo vjerojatno je dobilo ime u čast Napoleonove pobjede. 

• Vojna karijera Napoleona Bonapartea

Reference

• Arnold, James R. 2005. Marengo & Hohenlinden: Napoleon's Rise to Power. Pen & Sword ISBN 1-84415-279-0
• Asprey, Robert. 2001. The Rise of Napoleon Bonaparte. Basic Books ISBN 0-465-04881-1
• Benoît, Jérémie. 2000. Marengo: Une victoire politique (francuski). Réunion des Musées Nationaux ISBN 2-7118-4010-7
• Chandler, David. 1979. Dictionary of the Napoleonic Wars. Macmillan ISBN 0-02-523670-9
• Chandler, David. 1966. Campaigns of Napoleon. Scribner ISBN 0-02-523660-1
• Clausewitz, Carl von (2021). The Coalition Crumbles, Napoleon Returns: The 1799 Campaign in Italy and Switzerland, Volume 2. Trans and ed. Nicholas Murray and Christopher Pringle. Lawrence, Kansas: University Press of Kansas. ISBN 978-0-7006-3034-9
• Hollins, David. 2000. The Battle of Marengo 1800. Osprey Publishing ISBN 1-84176-117-6
• Hollins, David. 2006. "Battle of Marengo" in The Encyclopedia of the French Revolutionary and Napoleonic War. ABC-CLIO ISBN 1-85109-646-9
• Fremont-Barnes, Gregory. 2001. The French Revolutionary Wars. Routledge; New edition ISBN 978-1-57958-365-1
• Procházka Jiří: Mitteleuropa-Frankreich. Jahr 18oo. ISBN 8O-9O3476-2-2. ITEM. Brno 2OO8.5O Pages
• Pigeard, Alain. 2004. Dictionnaire des batailles de Napoléon (francuski). Tallandier, Bibliothèque Napoléonienne ISBN 2-84734-073-4
• Shosenberg, James. Lipanj 2000. To Marengo, Battle of 1800. Military History. 17 (II)

• Karte bitke kod Marenga
• Bitka kod Marenga – Dvjestogodišnji pregled. Pregled bitke, uključujući kratke sažetke za studente početnike i detaljnu analizu za ozbiljnije čitatelje.
• Poraz Bonaparteove garde kod Marenga, 1800.
• Bitka kod Marenga u memoarima kapetana Coigneta
• Gaspar Cugnac, Kampanja rezervne vojske 1800.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 27. kolovoza 2020. (Wayback Machine) Francuski skenovi i OCR dovršeni, engleski prijevod samo za vol. 1, koristite francusku verziju za pravu bitku.
• Alex. Berthier, Odnos bitke kod Marenga  Arhivirana inačica izvorne stranice od 17. veljače 2018. (Wayback Machine)
• (in Italian) Muzej Marengo
• </img>
• </img>