Prijeđi na sadržaj

Nacrt:Buco Pende

Izvor: Wikipedija

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati.
Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene vjerodostojne izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije.
Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani.


Nacrt je posljednji put izmijenjen prije 17 dana. (osvježi)

Predložak:Infookvir osoba

Buco Pende (Ljubomir Pende; Dubrovnik, 20. studenoga 1948.) hrvatski je glazbenik, kantautor i slikar. Najpoznatiji je po djelovanju u akustičnim duetima Buco i Srđan te Buco i Frano. Tijekom više od pet desetljeća stvaralaštva, istaknuo se kao izvođač šansona, autor glazbe i tekstova, te likovni umjetnik nadahnut motivima rodnog Dubrovnika.[1]

Buco Pende, 2025.
Buco Pende, 2025.

Glazbena karijera

[uredi | uredi kôd]

Pende je započeo karijeru 1970-ih u dubrovačkim sastavima poput Libertas i Sigma. Godine 1972. osnovao je s Srđanom Gjivojem akustični duo Buco i Srđan, poznat po romantičnim šansonama i baladama.[2] Zajedno su nastupili na festivalu u Opatiji 1973. s pjesmom Elegija, a sa skladbom Dugo u noć na Tadijanovićeve stihove odnijeli su pobjedu na Zagrebačkom festivalu.[3] Njihov prvi album Veče je naš prijatelj (1974) sadrži pjesme kao što su "Kad se jednom rastanemo", "Moja Annabel Lee" i "Cvijeta Zuzorić".[4]

Na albumima dua Buco i Srđan surađivali su s nizom uglednih skladatelja i aranžera, poput Đele Jusića i Hrvoja Hegedušića, ali su i sami autorski pridonosili svojim djelima. Buco Pende potpisuje niz vlastitih skladbi, u kojima dolazi do izražaja njegov senzibilitet za tekst i melodiju.

Duo je bio čest gost glazbenih festivala i surađivao je s poznatim imenima hrvatske glazbe. Nakon prestanka suradnje sa Srđanom, Pende je nastavio karijeru u duetu Buco i Frano s Franom Matušićem, s kojim je 1983. snimio album Sanjalica.[5]

Krajem 1990-ih preselio se u Njemačku, gdje je snimio dva autorska albuma na engleskom jeziku: The Breath and Sounds of Dubrovnik i The Dreamer. Po povratku u Dubrovnik, otvorio je vlastitu galeriju Bokar, u kojoj izlaže svoje likovne radove. Također je objavio glazbeni album Pripovijesti iz Grada, inspiriran motivima rodnog grada.[6]

Posljednje godine i suradnja sa Srđanom Kadrićem

[uredi | uredi kôd]

U posljednjim godinama Buco Pende ostvario je uspješnu suradnju sa Srđanom Kadrićem, s kojim izvodi najpoznatije skladbe iz raznih faza svoje karijere. Koncertni ciklus "Ponoćna serenada" održava se od 2023. u atriju palače Sponza u Dubrovniku, uz oduševljenje publike.[7]

U prosincu 2023. godine, nastupili su u Novinarskom domu u Zagrebu s retrospektivnim programom Bucove karijere.[8][9] U siječnju 2025., povodom Feste svetog Vlaha i 100. godišnjice Dubrovačkog simfonijskog orkestra, održan je svečani koncert "Buco Pende – 55 godina glazbe" u Kazalištu Marina Držića. Buco Pende i Srđan Kadrić nastupili su uz goste Frana Matušića, Srđana Gjivoja, Vicka Dragojevića, Luku Šerića i Klapu Kaše, a orkestrom je ravnao Slobodan Begić. Koncert je bio rasprodan danima unaprijed.[10][11]

Likovna umjetnost

[uredi | uredi kôd]

Buco Pende se slikarstvom bavi od djetinjstva, a intenzivno posljednjih 35 godina. Njegove slike najčešće prikazuju vedute Dubrovnika, uključujući Katedralu, Sv. Vlaha, Knežev dvor i druge motive iz Grada. Stil mu je izrazito fotorealističan s izraženom emotivnom komponentom.[12][13]

Godine 2014. predstavio je ciklus slika "Pripovijesti iz Grada" u Galeriji Sebastian. U kolovozu 2018. izložba istog naziva postavljena je u prostorijama Društva prijatelja dubrovačke starine.[14] U rujnu 2022. godine, u suradnji s Dubrovačkim knjižnicama, otvorena je izložba "Pripovijesti iz Grada" u prizemlju Narodne knjižnice Grad, popraćena glazbenim nastupom sa Srđanom Kadrićem.[15][16]

Privatni život

[uredi | uredi kôd]

Buco Pende živi i stvara u Dubrovniku. Njegov sin, Izvor Pende, također je uspješan slikar koji se školovao na Akademiji umjetnosti u Düsseldorfu i izlagao diljem Europe.[17]

Diskografija

[uredi | uredi kôd]

Buco i Srđan

[uredi | uredi kôd]
  • Veče je naš prijatelj (1974)
  • Buco i Srđan (1976)
  • Ljeto u gradu (1981)
  • Najljepše pjesme (kompilacija, Croatia Records)

Singl ploče (7" SP)

[uredi | uredi kôd]
  • Povratak / Zbog jedne divne crne žene (Jugoton, 1973)
  • Dobro jutro, Margareta / Lula starog kapetana (Jugoton, 1973)
  • Ako ove noći... / Rastanak (Jugoton, 1974)
  • Tražim te, trebam te / Petrunjela (Jugoton, 1978)
  • Dugo u noć, u zimsku bijelu noć / Kad pjesma zrikavaca zamre (Jugoton, 1980)
  • Elegija / Nina-Na (s Hrvojem Hegedušićem; Jugoton, 1973)

Buco i Frano

[uredi | uredi kôd]
  • Sanjalica (1983)
  • The Breath and Sounds of Dubrovnik
  • The Dreamer
  • Pripovijesti iz Grada

Izvori

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]

Galerija

[uredi | uredi kôd]

{{subst:submit}}