Naftna geologija
| Naftna geologija | |
 Prikaz europskih naftnih (sivo) i plinskih (ružičasto) polja. | |
| Znanstvena grana | Geologija i paleontologija |
|---|---|
| Znanstveno polje | Geologija |
| Znanstveno područje | Prirodne znanosti |
| Klasifikacija znanosti u Hrvatskoj | |
Naftna geologija (geologija ležišta ugljikovodika) zasebno je područje unutar geologije kao znanstvene grane. Obuhvaća brojne zasebne discipline razvijane desetljećima, a u cilju boljega opisivanja ležišta nafte i plina, te dobivanja većega konačnog iscrpka iz istih.
Predmet[uredi | uredi kôd]
Geologija ležišta ugljikovodika obuhvaća raznovrsne studije koje se bave postojanjem parametara kojima je određeno ležište, a to su postojanje matičnih stijena, migracijskog puta, zamke, izolatora i rezervoara (rezervoarskih stijena, kolektora ili ležišta). Usko je povezana s drugim geološkim ili srodnim disciplinama poput seizmike, regionalne geologije, sedimentologije, paleontologije, geostatistike i drugih.
Matične stijene[uredi | uredi kôd]
Predstavljaju pelitne sedimente, bogatije organskom tvari (od 0,5 % naviše) u kojima se djelovanjem temperature i vremena generirala dovoljna količina ugljikovodika (nafte i/ili plina) koja je mogla biti "istisnuta" do potencijalnog rezervoara.
Migracijski put[uredi | uredi kôd]
Nakon generiranja ugljikovodika u prirodi (podzemlju) mora postojati migracijski put kroz dovoljno propusne sedimente, gdje će uzgon djelovati na način da ugljikovodici (lakši od vode koja najvećim dijelom zasićuje stijene u podzemlju) mogu migrirati prema površini i na tome putu biti uhvaćeni u rezervoarske stijene.
Zamka[uredi | uredi kôd]
Pojam zamke obuhvaća oblik stijena u podzemlju (strukturu) povoljan za nakupljanje i relativno mirovanje kroz duže vrijeme (u geološkom smislu) bilo kojega fluida, u ovome slučaju ugljikovodika. Najpoznatija zamka je antiklinala, struktura zatvorena sa sve četiri strane, odnosno oblika "kupole". Ako zamislimo polovicu "kinder jaja" napunjenu uljem i otvorenim dijelom uronjenim u vodu, približno smo dobili sliku antiklinale. Iz takvoga zatvorena prostora ugljikovodici, lakši od vode, ne mogu pobjeći osim ako sama struktura nije razlomljena nekim poremećajem, recimo rasjedom.
Izolatorske stijene[uredi | uredi kôd]
Vrsta stijena, najčešće pelitnih poput lapora, glina, šejlova, koja sprječavaju da fluidi teku kroz njih. Struktura bez izolatorskih stijena ne može biti zamka.
Rezervoarske stijene[uredi | uredi kôd]
Vrsta stijena, dobre poroznosti i propusnosti, u kojima se fluidi mogu nakupiti, odnosno kroz njih prolaziti. Struktura bez rezervoarskih stijena ne može biti zamka.
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Josipa Velić, Geologija ležišta nafte i plina, Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb, 2007. (342 str.), ISBN 9789536923106
- Nafta, Tehnička enciklopedija
- Ivan Dečak, Franjo Ožegović prvi hrvatski naftni geolog, Cris 1/2009.
- Čedomir Benac, Rječnik pojmova u općoj i primijenjenoj geologiji, Građevinski fakultet u Rijeci, Rijeka, 2016. (194 str.), ISBN 9789536953479
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Mrežna mjesta