Napuljska katedrala

Katedrala Uznesenja Marijina; tal. Cattedrale di Santa Maria Assunta
	Pogled prema oltaru i apsidi
Lokacija	Napulj
Država	Italija
Koordinate	40°51′09″N 14°15′34.6″E / 40.85250°N 14.259611°E
Religija	Rimokatoličanstvo
Patron	Marija
Arhitektonski stil	gotika, renesansa, barok, neogotika
	Napuljska katedrala Napuljska katedrala na zemljovidu povijesnog središta Napulja

Napuljska katedrala (tal. Duomo di Napoli, nap.: Viscuvato 'e Napule) odnosno Katedrala Uznesenja Marijina (tal. Cattedrale di Santa Maria Assunta), rimokatolička je katedrala, glavna crkva Napulja, južna Italija, i stolno mjesto napuljskog nadbiskupa. Nadaleko je poznata kao Katedrala Svetog Januarija (tal. Cattedrale di San Gennaro) u čast sveca zaštitnika grada.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Današnja katedrala u anžuvinskom gotičkom stilu (tal. Gotico Angioiano) naručio je kralj Karlo I. Anžuvinski. Izgradnja je nastavljena tijekom vladavine njegova nasljednika Karla II. (1285. – 1309.) i dovršena je početkom 14. stoljeća pod Robertom Anžuvinskim. Sagrađena je na temeljima dviju paleokršćanskih bazilika čiji se tragovi i danas jasno vide. Ispod zgrade iskopavanja su otkrila grčke i rimske artefakte.

Nadbiskupska palača naslanja se na katedralu.

Interijer i umjetnine[uredi | uredi kôd]

Katedrala daje pristup arheološkim ostacima u kripti susjedne izvorne paleokršćanske crkve Santa Restituta gdje se nalazi grčki zid koji pripada Apolonovu hramu, u opus reticulatum. Pod apsidom se vidi peristil kasnocarskog domusa; također dionica rimskog akvadukta nakon osnutka grada i dionica grčke ceste na nagnutoj ravnini.

Još jedna atrakcija u unutrašnjosti je Kraljevska kapela blaga svetog Januarija, s freskama Domenichina i Giovannija Lanfranca, oltarima Domenichina, Massima Stanzionea i Jusepea Ribere, bogatim glavnim oltarom Francesca Solimena, brončanom ogradom Cosima Fanzaga i drugim umjetnička djela, uključujući relikvijar francuskih majstora iz 14. stoljeća.

Ostala umjetnička djela uključuju Uznesenje Pietra Perugina, platna Luce Giordana i paleokršćanski baptisterij s mozaicima iz 4. stoljeća. Glavna kapela je restauracija iz 18. stoljeća, s baroknim reljefom Pietra Braccija. Kapela Minutolo, koja se spominje u Boccacciovom Decameronu, ima freske iz 14. stoljeća.

Kriptu je izradio Lombardinac Tommaso Malvito. Pročelje je preradio Enrico Alvino u kasnom 19. stoljeću, ali zadržava portal iz 15. stoljeća, uključujući neke skulpture Tina da Camaina.

Čudo krvi[uredi | uredi kôd]

U crkvi se nalazi bočica s krvlju svetoga Januarija koja se iznosi tri puta godišnje, prve subote u svibnju, 19. rujna i 16. prosinca, kada se osušena krv obično otapa. Ako se krv ne ukapi, onda legenda kaže da će katastrofa zadesiti Napulj.

Nedavna hipoteza Garlaschellija, Ramaccinija i Della Sala je da bočica sadrži tiksotropni gel,^[1]^[2] ovo su također objasnilli u epizodi Blood Miracle serije Riddles of the Dead na National Geographic Channelu.^[3] U takvoj tvari viskoznost se povećava ako se ne miješa, a smanjuje ako se miješa ili pomiče. Istraživači su posebno predložili suspenziju hidratiziranog željeznog oksida, FeO(OH), koja reproducira boju i ponašanje 'krvi' u ampuli.^[4] Suspenzija se može pripremiti od jednostavnih kemikalija koje su bile lako dostupne lokalno od davnina.^[5] Dana 21. ožujka 2015. činilo se da se krv u bočici razrijedila tijekom posjeta pape Franje. To je uzeto kao znak svečeve naklonosti pape. Krv se nije razrijedila kada je papa Benedikt XVI. posjetio 2007.

Ukopi[uredi | uredi kôd]

U katedrali su ukopani:

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Garlaschelli, L.; Ramaccini, F.; Della Sala, S. 1994. The Blood of St. Januarius. Chemistry in Britain. 30 (2): 123. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2017. Pristupljeno 28. srpnja 2009.
↑ Christopher, Kevin. 22. rujna 2000. The Miracle Blood of Saint Januarius. Committee for Skeptical Inquiry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2007. Pristupljeno 2. ožujka 2007.;
↑ National Geographic Channel – Riddles of the Dead – Blood Miracle
↑ Garlaschelli, Luigi. Lipanj 2002. Sangue prodigioso (PDF). RICHMAC Magazine (talijanski). 84: 67–70. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 5. siječnja 2021.
↑ Owen, Richard. 20. rujna 2005. Naples blood boils at miracle's 'debunking'. The Times. Times Newspapers Ltd. London. Pristupljeno 2. ožujka 2007.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Napuljska katedrala

[cicap-1] Garlaschelli, L.; Ramaccini, F.; Della Sala, S. 1994. The Blood of St. Januarius. Chemistry in Britain. 30 (2): 123. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. travnja 2017. Pristupljeno 28. srpnja 2009.

[csi-2] Christopher, Kevin. 22. rujna 2000. The Miracle Blood of Saint Januarius. Committee for Skeptical Inquiry. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. veljače 2007. Pristupljeno 2. ožujka 2007.;

[3] National Geographic Channel – Riddles of the Dead – Blood Miracle

[4] Garlaschelli, Luigi. Lipanj 2002. Sangue prodigioso (PDF). RICHMAC Magazine (talijanski). 84: 67–70. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 5. siječnja 2021.

[times-5] Owen, Richard. 20. rujna 2005. Naples blood boils at miracle's 'debunking'. The Times. Times Newspapers Ltd. London. Pristupljeno 2. ožujka 2007.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]