Napuljska kuga (1656.)
.jpg)
Napuljska kuga odnosi se na epidemiju kuge u Napuljskom Kraljevstvu, 1656. – 1658.[1][2] Epidemija je najviše zahvatila središnju i južnu Italiju, usmrtivši prema nekim procjenama do 1.250.000 ljudi diljem Napuljskog Kraljevstva.[1][3][4] Samo u Napulju je 1656. od kuge umrlo približno 150 000 – 200 000 ljudi, što je činilo više od polovice stanovništva.[3][4][5][6] Epidemija je ozbiljno utjecala na gospodarsku i društvenu strukturu Napulja, kao i nekih drugih pogođenih područja.[2][4][7]
Povijest[uredi | uredi kôd]
U 1640-ima Španjolska je doživjela neke ozbiljne epidemije kuge, poput Velike kuge u Sevilli, koja je vjerojatno došla iz Alžira.[1] Kuga se proširila na Sardiniju (vjerojatno iz Španjolske ili drugih europskih zemalja) 1652., stigavši u Napulj u travnju 1656., a zatim se proširila većim dijelom južne Italije gdje se nalazilo Napuljsko kraljevstvo.[1][4] Samo Sicilija i dijelovi Kalabrije i Apulije nisu bili pogođeni.[4]
Na sjeveru, kuga je stigla do Rima u lipnju 1656., a zatim je zahvatila veći dio Papinske države.[4] Kuga je stigla do Umbrije i Marke, ali nije zahvatila Veliko vojvodstvo Toskanu.[4] Međutim, proširio se morem u Liguriju.[4]
Zaustavljeno je prisilnom karantenom siromašnijih četvrti i naporima Martinusa Ludheima, gostujućeg njemačkog liječnika iz Bavarske.[2][6] Santa Maria del Pianto sagrađena je u spomen na to 1657.
Broj poginulih[uredi | uredi kôd]
Procjenjuje se da je kuga mogla odnijeti do 1 250 000 života diljem Napuljskog Kraljevstva, što ju čini jednom od najsmrtonosnijih epidemija u povijesti.[1] Samo u Napulju je 1656. umrlo oko 150.000-200.000 ljudi, što je činilo najmanje polovicu lokalnog stanovništva.[3][4][5][6] U Barletti je umrlo 7.000-12.000 ljudi, od prvobitnih 20.000 stanovnika.[1][6]
Izvan Napuljskog Kraljevstva, u Rimu (glavnom gradu Papinske Države), stradalo je oko 23.000 ljudi (ili 19% lokalnog stanovništva).[6] U Genovi je od epidemije umrlo oko 60.000 ljudi, što je 60% lokalnog stanovništva.[1][6]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
- Prva pandemija kuge, uključujući napuljsku kugu s kraja 8. stoljeća
- Druga pandemija kuge (14.-19. stoljeće)
- Talijanska kuga 1629. – 1631.
- Treća pandemija kuge (1855.-1960.)
- Popis epidemija
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f g Scasciamacchia, Silvia; Serrecchia, Luigina; Giangrossi, Luigi; Garofolo, Giuliano; Balestrucci, Antonio; Sammartino, Gilberto; Fasanella, Antonio. 2012. Plague Epidemic in the Kingdom of Naples, 1656–1658. Emerging Infectious Diseases (engleski). 18 (1): 186–188. doi:10.3201/eid1801.110597. PMC 3310102. PMID 22260781
- ↑ a b c The Plague of 1656. il Cartastorie (engleski). Pristupljeno 13. siječnja 2021.
- ↑ a b c Plague visionaries: how Rembrandt, Titian and Caravaggio tackled pestilence. the Guardian (engleski). 17. ožujka 2020. Pristupljeno 13. siječnja 2021.
- ↑ a b c d e f g h i Alfani, Guido. 19. lipnja 2013. Plague in seventeenth-century Europe and the decline of Italy: an epidemiological hypothesis. European Review of Economic History. 17 (4): 408–430. doi:10.1093/ereh/het013 Prenosi Oxford Academic
- ↑ a b Montanaro, Francesco. Prosinac 2010. L'epidemia di febbri putride del 1764 nel casale di Frattamaggiore da una cronaca coeva [The putrid fever (typhus) epidemic of 1764 in the hamlet of Frattamaggiore from a contemporary chronicle]. Raccolta Rassegna Storica dei Comuni (talijanski). 22 (Anno 2008). Istituto di Studi Atellani. str. 251. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
- ↑ a b c d e f Snodgrass, Mary Ellen. 21. studenoga 2017. World Epidemics: A Cultural Chronology of Disease from Prehistory to the Era of Zika, 2d ed (engleski). McFarland. ISBN 978-1-4766-7124-6
- ↑ Cohn JR, Samuel K. 2008. 4 Epidemiology of the Black Death and Successive Waves of Plague. Medical History. Supplement (27): 74–100. ISSN 0950-5571. PMC 2630035. PMID 18575083
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Napuljska kuga (1656.) |