Nebeska Srbija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nebeska Srbija, pravoslavna ikona. U donjem desnom uglu Draža Mihailović kao Kristov vojnik.

Nebeska Srbija je jedan od ključnih mitova srpske nacionalne mitologije. [1] Nebeska Srbija predstavlja neku vrstu nebeskog carstva u koje nakon smrti odlaze pobožni Srbi. Prema vjerovanju srpskog mita o Kosovu, osobe koje su dali život za vjeru i za Kosovo postaju stanovnicima nebeske Srbije.

Mit o "nebeskoj Srbiji" nastao je kao objašnjenje srpskog vojnog poraza u bitci na Kosovu 1389. godine i gubitka srpske državnosti, tako što su Srbi navodno izabrali duhovno spasenje umjesto vojne pobjede. Naglašavajući posvećenost nebeskom carstvu i obećavajući moguću kasniju obnovu srpskog carstva, ovaj mit je pomogao Srbima da trpe višestoljetnu vladavinu stranih sila. Kada su Srbi uspjeli ponovno povratiti državnost u 19. stoljeću, zadržavaju ovaj mit i pretvaraju ga u politiku superiornosti nad svojim susjedima. Ovaj osjećaj superiornosti pretvorio se u vjeru da su Srbi predodređeni kao dominantna sila na Balkanu.[1] Mit nebeske Srbije koristili su razni političari, kler, povjesničari, umjetnici, pjesnici i pisci i široko je prihvaćen u Srbiji.[1]

Wikicitati „Aj, ta Velika Nebesna Srbija! Ona predstavlja već odavno ostvareni ideal Velike Srbije. Vjerujemo da je u njoj više od sto milijuna krštenih Srba, koji u zemaljskom životu Kristu služiše ili za Krista stradaše, kroz vjekove i vjekove.[2]

Prema srpskoj političkoj mitologiji, nakon Drugog svjetskog rata Nebeska Srbija postaje najveća nebeska država, a Jasenovac najveći srpski grad pod zemljom.[3]

Wikicitati „Od kneza Lazara i Kosova Srbi prvenstveno stvaraju nebesku Srbiju, koja je do danas sigurno narasla u najveću nebesku državu. Ako samo uzmemo nevine žrtve ovog posljednjeg rata, milijune i milijune Srba i Srpkinja, djece i dojenčadi, pobijenih ili mučenih u najstrašnijim mukama ili bacanih u jame i pećine od ustaških zločinaca, onda možemo pojmiti koliko je danas srpsko carstvo na nebesima".[4]
(Episkop Jovan Velimirović u povodom proslave 600. godišnjice Kosovske bitke.)
Wikicitati „U nebeskom carstvu koje zamišljaju kršćani ljudi se ne dijele po nacijama. Na onome svijetu nema nacionalnih podjela... Naprotiv, kad se ta ideja, kad se taj scenarij iz ključa krišćanske religije prebaci u nacionalizam kao političku religiju i u politički mit, onda se isključivo misli na nacionalno carstvo - na srpsko carstvo na onome svijetu.[5]

Sintagmu o "Srbima kao nebeskom narodu" smislio je Jovan Rašković da pokaže kako postoje samo dva stradalnička naroda, Židovi i Srbi. U proglašavanju Srba „nebeskim narodom“ neki vide korijen rasizma.[6]

Izvori[uredi VE | uredi]