Prijeđi na sadržaj

Nekodirajuća RNA

Izvor: Wikipedija
neki pojavni oblici ncRNA

Nekodirajuća ribonukleinska kiselina, ncRNA, (eng. non-coding ribonucleic acid) je sveobuhvatni naziv za ribonukleinske kiseline koje se ne prevode u bjelančevine kao glasnička RNA.

U ncRNA spadaju:

Kod eukariota, najveći dio RNA pripada upravo nekodirajućim RNA (kod ljudi oko 98 %[2]). U stanici imaju višestruke funkcije.[3]

Duge nekodirajuće ribonukleinske kiseline (lncRNA)

[uredi | uredi kôd]

Nakon sekvenciranja ljudskog genoma, otkriveno je da postoji tisuće transkripata dugih nekodirajućih RNA koji potječu izvan regija koje kodiraju proteine. lncRNA se obično definiraju kao transkripti RNA dulji od 200 nukleotida koji ne sadrže otvoreni čitajući okvir (ORF).[nedostaje izvor]

lncRNA i mRNA dijele mnoge karakteristike poput prekrajanja, dodavanja 5'-kape, poliadenilacije i transkripcije pomoću polimeraze RNA II. Ipak, razlikuju u nekim ključnim aspektima. U usporedbi s mRNA, lncRNA imaju niže razine ekspresije, sekvencije su im slabije konzervirane među vrstama te imaju manje efikasno prekrajanje.[4]

Mnoge lncRNA su dio kompleksa za modifikaciju kromatina te njihova transkripcija često započinje u enhancerima, što ukazuje na povezanost između ekspresije lncRNA i kontrole genske ekspresije. lncRNA također imaju važne uloge u citoplazmi – mogu regulirati proces translacije, metabolizam i stanično signaliziranje.[5]

Literatura

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Derrien, T. et al.(2011): The Long Non-Coding RNAs: A New (P)layer in the "Dark Matter". In: Front Genet. 2:107. PMID 22303401 doi: 10.3389/fgene.2011.00107 PDF
  2. ↑ J. S. Mattick: Non-coding RNAs: the architects of eukaryotic complexity. In: EMBO reports. Band 2, Nummer 11, November 2001, S. 986–991, ISSN 1469-221X. doi: 10.1093/embo-reports/kve230. PMID 11713189. PMC:1084129 .
  3. ↑ G. Witzany: Noncoding RNAs: persistent viral agents as modular tools for cellular needs. In: Annals of the New York Academy of Sciences. Band 1178, Oktober 2009, S. 244–267, ISSN 1749-6632. doi: 10.1111/j.1749-6632.2009.04989.x. PMID 19845641.
  4. ↑ Andergassen, Daniel; Rinn, John L. Travanj 2022. From genotype to phenotype: genetics of mammalian long non-coding RNAs in vivo. Nature Reviews Genetics (engleski). 23 (4): 229–243. doi:10.1038/s41576-021-00427-8. ISSN 1471-0056
  5. ↑ Mattick, John S.; Amaral, Paulo P.; Carninci, Piero; Carpenter, Susan; Chang, Howard Y.; Chen, Ling-Ling; Chen, Runsheng; Dean, Caroline; Dinger, Marcel E.; Fitzgerald, Katherine A.; Gingeras, Thomas R. Lipanj 2023. Long non-coding RNAs: definitions, functions, challenges and recommendations. Nature Reviews Molecular Cell Biology (engleski). 24 (6): 430–447. doi:10.1038/s41580-022-00566-8. ISSN 1471-0072. PMC PMC10213152 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 36596869CS1 održavanje: format PMC-a (link)