Nemiri u Drvaru 24. travnja 1998.

Dodaj poveznice
Izvor: Wikipedija

Nemiri u Drvaru, bila su nasilna reakcija hrvatskog stanovništva u Drvaru 24. travnja 1998. godine. Nemiri su izbili kao reakcija na pristrano ponašanje međunarodne zajednice.[1][2]

Pozadina događaja[uredi | uredi kôd]

Međunarodnim moćnicima prijala "kroatizacija" Drvara, a nisu se protivili dekroatizaciji prijeratno većinskih hrvatskih naselja. Izvjestitelji su blatili drvarske Hrvate, ne prezajući ni da ih nazivaju mafijaškom organizacijom. Smatrali su da samo vanjska intervencija može spriječiti kroatizaciju Drvara. Za zadaću naspram Hrvata kao i nekoliko puta prije u Domovinskom ratu, određeni su kanadski vojnici. Dodijeljen im je ovaj sektor u koji su smjestili postrojbu pješaštva. Iako su bili svjesni sigurnosnog rizika, srpske vlasti u Banjoj Luci pritiskali su za povratak Srba u Drvar. Kraljevska kanadska regimenta od 120 vojnika pješaštva ojačanih s 80 vojnika iz drugih grana dodijeljena je za ovu akciju. U ophodnje su išla oklopna vozila praćena pješaštvom. Međunarodna zajednica bila je odlučna izvršiti repatrijaciju Srba ali ne i repatrijaciju bh. Hrvata smještenih u Drvaru,[1] nego je neorganiziranjem i izostanku odlučne fizičke zaštite i financijske potpore te zbog dvostrukih mjerila prema Hrvatima djelovala da ti Hrvati nemaju motiva za povratak u BiH.[3]

Većina izbjeglih i prognanih Hrvata smještenih u Drvar bili su iz Vareša i Kaknja.[4] Svibnja 1997. pristižu prve manje skupine Srba u svoje domove, međutim, to je budilo strah u Hrvata. Podmetnuti su požari u srpske domove. Kanadska ophodnja osigurala je stalan pritjek Srba u drvarski kraj.[1][5] Krajem 1997. godine počinje povratak Srba u Drvar, Glamoč i Grahovo.[6][2] Već u prvoj polovici 1998. godine nasilno se istjeruje Hrvate iz srpskih domova.[6][2]

Ured visokog predstavnika odlučio je pritiskati da se vrate prognani i izbjegli,[1] no to je bilo samo kad se radilo o povratku nehrvata u krajeve koji su bili hrvatski "ratni dobitak". 23. veljače 1998. zamjenik zapovjednika stožera SFOR-ovih operacija sa sjedištem u Sarajevu general pukovnik Hew Pike izjavio je da međunarodna zajednica neće tolerirati "ništa manje od županije pod srpskim vodstvom, a s Drvarom kao srpskim gradom" ("International Community will not tolerate nothing less than a Serb led Canton, with Drvar a Serb town"). Nevladine organizacije također su bile odlučne to sprovesti. Do travnja 1998. u Drvaru je živjelo 6000 Hrvata i 1600 Srba. U Drvaru je tad bilo stacionirano 450 hrvatskih vojnika. Međunarodnoj zajednici postala je opsesija vratiti Srbe uz zanemarivanje Hrvata, Drvar im je bio grad za primjer, što je raspalilo nelagodu i strah u Hrvata. Nakon što je objavljeno da će biti iseljene iz Drvara obitelji vojnika 1. brigade HVO napetosti su eskalirale. 9. travnja na Uskrs se 150 Srba vratilo u kompleks stanova, koji su bili bivša vojarna brigade HVO. Useljavanje je bilo usred ceremonije i tiskovne konferencije. U međunarodnim medijima to je prikazivano kao NATO-v uspjeh. 16. travnja ubijen je stariji srpski par i zapaljena im je kuća.[1]

17. travnja 1998. visoki međunarodni predstavnik za BiH Carlos Westendorp na tiskovnoj je konferenciji najavio uklanjanje s položaja dogradonačelnika Tokmakdžije i istakao odlučnost međunarodne zajednice za hitne akcije za zaštitu srpskih povratnika u Drvar. Zaprijetio se tvrdolinijašima. Oglasio se i UN-ov posebni izaslanik Rehn te je dao rok od 48 sati predsjedniku FBiH Ganiću i dopredsjedniku Šoljiću da uključe 15 srpskih povratnika u lokalnu policiju ili će međunarodna zajednica odrediti nadzornika za Drvar. Prozvani dogradonačelnik Tokmakdžija u pismu Westendorpu odgovorio je da akcija smjene nije tek usmjerena na dogradonačelnika, nego sa svrhom da se usadi strah među drvarske Hrvate i nametne osjećaj da su odgovorni (krivi) za sve što se dogodi u gradu.[7]

Zamjenik visokog predstavnika Jacques Klein je na vijest o ubojstvu doletio helikopterom u Drvar i smjesta uklonio zamjenika gradonačelnika, zahtijevavši smjenu načelnika policije i županijskog ministra unutarnjih poslova. Sve te osobe bili su Hrvati. Kleinova reakcija krajnje je uznemirila Hrvate te su oni preduzeli nasilne akcije.[1]

Nemiri[uredi | uredi kôd]

Dana 24. travnja 1998. godine Hrvati u Drvaru, su u rušilačkim napadima popalili kancelarije UNHCR-a, OHR-a, IPTF-a, sva vozila koja su im se našla na putu i premlatili gradonačelnika Marčetu (Srbina) kao odmazdu za SFOR-ovo nasilno istjerivanje Hrvata iz njihovih stanova. Nakon ovog događaja povećan je broj paljenja i napada na Srbe povratnike. Broj popaljenih kuća iznosio je 860.[6] Na dan nemira pristigla su vozila Hrvata iz drugih mjesta. Mjesni poslodavci pustili su radnike da mogu ići demonstrirati. Škole su zatvorile tako da su učenici mogli biti s roditeljima. Kanadski vojnici nisu bili spremni na civilne nemire, jer ih po kanadskom zakonu vojska ne smije gušiti. Nisu imali ni suzavac, ni štapove ni štitove.[1]

Posljedica[uredi | uredi kôd]

Hrvati iz Drvara, Glamoča i Grahova su se iseljavali u okolicu Knina[8] i Benkovca, i razmatralo se smještanje drugdje po Hrvatskoj, poput Kalinovca kod Đurđevca,[9] Drniša.[10] U Golubiću kod Knina je smješten prihvatni centar za iseljene hrvatske drvarske obitelji.[11][12][13] SFOR nije angažirao iste resurse da se ti prognani i izbjegli Hrvati vrate u svoj Vareš i Kakanj. Međunarodni predstavnici nisu izvršili isti takav pritisak ni na srpske ni bošnjačke vlasti u BiH da se vrati Hrvate otkamo su istjerani.

Vidi[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ a b c d e f g (eng.) Google Knjige Robert F. Baumann, George Walter Gawrych, Walter Edward Kretchik: Armed Peacekeepers in Bosnia, DIANE Publishing, 2004., str. 158-160 ISBN 9781428910201 pdf na Army University Press Home, [1] na Defense Technical Information Center, Department of Defense, USA
  2. ↑ a b c Slavko Galiot: Udruga Hrvata za povijesni i kulturni identitet "Pset-Graovo" - Apel: Pomozite Bosanskom Grahovu! HIC, Broj 346, 9. srpnja 2001. Arhivirano 28. travnja 2017. Pristupljeno 6. ožujka 2020.
    " tešku i tragičnu situaciju u kojoj se nalaze Hrvati u oslobođenim dijelovima Herceg-bosanske županije, u mjestima Drvaru, Glamoču i napose u Bosanskom Grahovu, gdje se Hrvati etnički progone i čiste i to uz zdušno potpomaganje međunarodne zajednice, koja se otvoreno stavila u službu srpske politike, nama Hrvatima poznate samo po zlu."
    "Međunarodna zajednica, kada smo mi Hrvati u pitanju, nije učinila ništa da nam pomogne u programu obnove, zapošljavanja, a da ne govorimo o pomoći u afirmiranju nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta: oni to smatraju nacionalizmom, dok u svojim zemljama isto nazivaju patriotizmom."
    "Ovih dana u Bosanskom Grahovu počela je otvorena akcija etničkog čišćenja, uz asistiranje međunarodne zajednice, mimo svih zakonskih, moralnih i etičkih normi. Naime ..., načelnik općine Bosansko Grahovo, izdao je pravno nevaljane naloge za deložiranje Hrvata iz kuća i stanova u Grahovu, koji su suprotni svim potpisanim sporazumima i poveljama. U roku od mjesec dana iz stanova moraju iseliti najprije stručni kadrovi i policajci, za koje je OHR najavio mjeru oduzimanja akreditacije tj. otkaza ako odbiju napustiti stan, bez pogovora i BEZ ALTERNATIVNOG smještaja, a zatim ostali. Što je to ako nije smišljen atak na Hrvate u Bosanskom Grahovu?! A kada se očisti Grahovo, na red će doći Drvar i Glamoč. "
    "U samom Bosanskom Grahovu postoje mogućnosti za otkup kuća i stanova po prihvatljivim cijenama, a prema Daytonskom sporazumu postoji mogućnost da općina ili županija osigura zemljišta za gradnju stambenih objekata za koje bi se građevinski materijal osigurao putem donacija. U ovom bi trenutku u Bosanskom Grahovu bilo nužno osigurati 100 stambenih jedinica bilo otkupom stanova i kuća ili gradnjom novih stambenih jedinica. "
  3. ↑ Razgovara fra Vjeke Tomića sa zastupnikom Doma naroda i hrvatskim članom predsjedništva BiH Ivom Mirom Jovićem: Volio bih da je BiH pravedna zemlja i za Hrvate, str. 8.-9., Sutješki vjesnik. br. 25, svibanj-lipanj 2008., dostupno na internetu.
    "nije dogodio masovniji povratak Hrvata u Kakanj i Kraljevu Sutjesku? Ne samo tu nego nije se dogodio ni u Varešu ni u Zadvidovićima ni u Maglaju, Zenici, Srednjem, Ljubinoj, Čemernu u zadovoljavajućem postotku. Više je razloga tome doprinijelo: neriješen status Hrvata u BiH zatim ubojstva povratnika, poput onih u Travniku i na drugim prostorima od Konjica, Vareša do Kraljeve Sutjeske i Kaknja, Vukanovića. Hrvati također nisu imali organizirane ni fnancijske potpore u povratku kao što su imala druga dva naroda...smjelo tvrdim da politički vrh hrvatskog naroda u BiH i RH nikada nije imao projekta ni plana da se ne ljudi ne vraćaju u ove kraje. Ne isključujem pojedince ali i odgovornost samih ljudi da su olako zavičaj zaboravili...Međuanrodna zajednica nigdje ne podupire Hrvate da i oni imaju svoje škole na svom jeziku i programu za očuvanje vlastitog identiteta kao što je uradila za Bošnjake...Međunarodna zajednica ima dvostruke aršine. Kad se Bošnjaci ili Srbi vrate u općine gdje su Hrvati u većini, onda dobijamo dvije škole pod jednim krovom... Kad se Hrvati vrate u mjesta gdje su Bošnjaci ili Srbi većina, tada nema ...nego se hrvatsku djecu uključuje u postojeće škole po bošnjačkom ili srpskom planu i programu. Tako je i u Varešu i u Kaknju i u Konjicu."
  4. ↑ International Crisis Group: Impunity in Drvar Refworld. 20. kolovoza 1998.
    "Donor governments should announce the creation of a special fund for Drvar, to be administered by the Reconstruction and Return Task Force, to (a) assist Serbs and Croats to return to their homes, and (b) repair homes and necessary services and promote sustainable economic recovery in Drvar, Kakanj and Vares (municipalities from which Croats now in Drvar fled). Donors should give increased funds not because of the violence but because progress in Serb returns to Drvar and surrounding municipalities is crucial for opening up Serb returns to the Federation and Croatia, and because increased Croat returns to Central Bosnia will strengthen the position of Croats committed to a multi-ethnic Bosnia."
    "Before the elections the international community must send a clear message...that the international community is committed, over the next year, to work to: ...help Croats return to their homes in Kakanj, Vares, Teslic and elsewhere with adequate security and funding for jobs and reconstruction; and support continued, phased Serb return to Drvar, while assuring that any Croats who are thereby displaced will be found adequate alternative accommodation...."
  5. ↑ "General Clark visited Drvar and urged Canadians to adopt a "hammer" approach whenever necessary.
  6. ↑ a b c Moj Drvar.tk  Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. ožujka 2020. (Wayback Machine) Povijest
  7. ↑ (eng.) Ured Visokog predstavnika za BiH OHR BiH TV News Summary, 17 April 1998, 17. travnja 1998. (pristupljeno 2. ožujka 2020.)
  8. ↑ Blic: Hrvati iz Drvara u Kninu Blic. 27. ožujka 2002. Pristupljeno 6. ožujka 2020. (srp.)
    " izjavio je predsednik Srpskog narodnog veća Milorad Pupovac, povodom dolaska Hrvata iz Drvara u Knin, Srb i druga mesta u Hrvatskoj. Oko Hrvata, deložiranih iz srpskih kuća i stanova u Drvaru"
    "Pupovac je upozorio i na činjenicu nepoznatu široj javnosti da su Hrvati iz Drvara u prvo vreme stizali u Knin i druga mesta noću, a ne danju, ..."
    "Pupovac je rekao da podržava stavove premijera Račana i ministra vanjskih poslova Picule u vezi sa iznalaženjem rešenja za deložirane Hrvate iz Drvara, jer ono za što se oni zalažu nije nastavak politike etničkog čišćenja."
  9. ↑ Robert Mihaljević: Hrvati iz Drvara naseljavaju Đurđevac Večernji list. 18. svibnja 2002. Pristupljeno 6. ožujka 2020. (srp.)
    "Nekoliko prognanih obitelji bosanskih Hrvata koji se moraju iseliti iz srpskih kuća u Drvaru moglo bi se doseliti u Kalinovac kraj Đurđevca...U Bosnu se ne namjeravam vraćati...u Zavidoviće ne može vratiti jer mu je srušena kuća...., kako bih uopće mogao živjeti u Srednjoj Bosni? Da me cijeli život optužuju da sam bio agresor u BiH."
  10. ↑ (): Doseljeni Hrvati iz Drvara mogli bi se trajno naseliti na drniškom području Index.hr. 18. veljače 2003. Pristupljeno 6. ožujka 2020.
  11. ↑ Croatia.ch  Arhivirana inačica izvorne stranice od 15. siječnja 2009. (Wayback Machine) Hrvati iz Drvara u Hrvatskoj (poveznica neaktivna)
  12. ↑ Snježana Mulić-Bušatlija, Emir Suljagić: Iseljavanje Hrvata iz BiH: Desant na Knin, oluja u Drvaru  Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. ožujka 2020. (Wayback Machine) BH Dani. br. 249, 22. ožujka 2002. Pristupljeno 6. ožujka 2020. (boš.)
    "Hrvati deložirani iz srpskih kuća u Drvaru ovih dana napuštaju Bosnu i Hercegovinu i odlaze u Hrvatsku.. ..Nekoliko kilometara pred Kninom stoji tabla sa natpisom Golubići. Tamo se u posljednjih nekoliko dana intenzivno preseljavaju bosanski Hrvati deložirani iz srpskih kuća u Drvaru. "
  13. ↑ Priopćenje sa sastanka koji su danas u Gradskom poglavarstvu Grada Knina održali gradonačelnik Vinko Marić, šibenski biskup Ante Ivas i gvardijan i voditelj Caritasa župe sv. Ante Knin fra Petar Klarić. : PRIOPĆENJE ZA JAVNOST: ŽURNI SMJEŠTAJ HRVATA IZ DRVARA U KNIN IKA. 15. ožujka 2002. Pristupljeno 6. ožujka 2020.
    "Zbog dramatične situacije koja se događa u Gradu Kninu, zbog velikog priliva deložiranih Hrvata iz Drvara...priopćenje upućeno hrvatskoj Vladi i svekolikoj javnosti: 1. Držimo da deložirani Hrvatima iz Drvara, koji su potpuno bespomoćni i duboko zabrinuti za svoje obitelji, ...treba žurno pomoći tako da im se pruži nužni smještaj dok im se ne iznađe trajnije rješenje. 2. Predlažemo da ih se smjestimo u moguće slobodne vojne i druge prostore u naselju Golubić ili gradu Kninu. 3. Ne bismo željeli da deložirani Hrvati iz Drvara budu prisiljeni useliti se u tuđu imovinu i tako dodatno komplicirati i onako dramatičnu situaciju..."

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Nemiri_u_Drvaru_24._travnja_1998.&oldid=6902987"