Neron

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Neron

Neron (15. prosinca 37.9. lipnja 68.) bio je peti rimski car, zadnji iz Julijsko-Klaudijevske dinastije. Puno ime mu je bilo Neron Klaudije Cezar August Germanski.


Lucije Domicije Neron (lat. Lucius Domitius Nero), sin Agripine i Gneja Domicija Ahenobarba, bio je rimski car od 54. do 68. godine. On je također posljednji potomak julijevsko-klaudijevske kuće. Na tron rimskog cara dovela ga je majka Agripina Mlađa nakon što je prethodno otrovala svoga muža, cara Klaudija (vladao 41.54.). Neron je nastavio politiku cara Tiberija (vladao 14.37.) - vodio je oštru borbu protiv rimske aristokracije (senatorskog staleža), a koja se protivila sužavanju prava Senata i jačanju carske vlasti. U početku je vladao umjereno zahvaljujući utjecaju svojih savjetnika Seneke i pretorijanskog preferkta Bura i supruge Oktavije. Međutim uskoro se ispostavilo da je Neron svirep vlastodržac. U skladu s tim pogubio je mnoge ugledne Rimljanje i konfiscirao njihovu imovinu. Godine 55. dao je otrovati svoga brata Britanika. To je bio samo uvod u njegove zločine. Četiri godine kasnije (59.) otišao je tako daleko da je ubio čak i vlastitu majku. Godine 62. ubio je Bura i suprugu Oktaviju da bi oženio svoju konkubinu Popeju Sabinu koju je također nekoliko godina kasnije ubio.

Neron je bio bolesno ambiciozna osoba. U toj svojoj nerealnoj ambiciji želio je ponoviti djelo Aleksandra Makedonskog te je vodio skupe i nesigurne ratove na Istoku uzalud pokušavajući osvojiti Armeniju, sjevernu obalu Crnog mora i Etiopiju. Mnogo novca Neron je trošio na kazalište, cirkuske igre i raskošan život. Uobražavao je kako je velik umjetnik te se često pojavljivao u kazalištu i cirkuskoj areni kao glumac, pjevač, svirač i sudionik u utrci dvokolica. Zbog opterećivanja državne blagajne, koje se posebice osjetilo u provincijama kroz nove poreze, za njegove vladavine izbili su ustanci u Britaniji, Španjolskoj, Galiji i Judeji. Godine 64. nakon velikog požara u Rimu nezadovoljstvo je zahvatilo i Rim jer glasine su za požar krivile Nerona. Poslije paleža Rima Neron je započeo sa sustavnim progonima kršćana jer je njih smatrao krivima za paljevinu Rima. U tim progonima stradali su Isusovi apostoli, Petar i Pavao. Sljedeće godine smaknuo je mnogo protivnika, ali i nevinih osoba, nakon otkrivanja urote za njegovo svrgavanje. Seneka, koji se već prije povukao s dvora bio je prisiljen počiniti samoubojstvo 65. godine. Između 66. i 67. godine posjetio je Grčku gdje je i sam sudjelovao u raznim javnim natjecanjima. Za vrijeme njegove odsutnosti iz Rima izbija pobuna u provincijama (Galija, Hispanija, Germanija). Kada se vratio u Rim, Senat ga je proglasio neprijateljem rimskog naroda i osudio na smrt, te je car u 31-oj godini života počinio samoubojstvo, ali neki smatraju da je ubijen. Vjeruje se da su mu posljednje riječi bile: "Kako velik umjetnik umire sa mnom."

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]