Neven Šimac
Neven Šimac (Osijek, 6. prosinca 1943. – Pariz, 4. lipnja 2025.) bio je hrvatski pravnik i prevoditelj.
Rođen je u Osijeku 1943. godine. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji 1962. godine. Diplomirao je i završio poslijediplomski studij kaznenog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu, na kojemu 1971. počinje raditi kao asistent na katedri kaznenog postupovnog prava.[1] No, nakon pada Hrvatskoga proljeća uhićen je[2], dobio otkaz te odlazi u Francusku.[1] Doktorirao je 1971. na francuskom sveučilištu Pariz II. te je radio u francuskoj državnoj upravi (1975.-1992.).[2]
Bio je među osnivačima Društva prijatelja Matice hrvatske u Parizu (1970.)[2] te osnivač i prvi predsjednik Predstavničkog vijeća hrvatskih ustanova i zajednice Francuske (CRICCF-a).[1]
Kao savjetnik Europske banke za obnovu i razvitak pomagao je poslijeratni razvoj Hrvatske i BiH (programi PHARE-a 1995.-1999.)[2] te pristupanje Hrvatske Europskoj uniji.[1] Bio je savjetnik (2000.–2004.) vlada Češke, Letonije, Litve i Poljske u procesu pristupanja Europskoj uniji.[2]
Bio je dugogodišnji vanjski član Odbora za ljudska prava Hrvatskoga sabora.[1] Bio je predsjednik Centra Robert Schuman, suosnivač Hrvatsko-francuskih pravnih i upravnih dana u Splitu, te član Povjerenstva Iustitia et Pax Hrvatske biskupske konferencije.[1] Predavao je na više poslijediplomskih studija u Zagrebu.[2]
Umro je 4. lipnja 2025.[1]
- Djela
- Etničko čišćenje: povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji (Le Nettoyage éthnique: documents historiques sur une idéologie serbe), 1993., suautori Marc Gjidara i Mirko Dražen Grmek[2]