Nikola Bunić
.jpg)
Natpis na latinskom: Nikola Bunić, sin Ivana, poslanik turskom caru, u Silistri u okovima i prljavštini tamnice za slobodu domovine umro je dana 16. kolovoza 1678.
Nikola Bunić[a] (Dubrovnik, oko 1635. – Silistra, Bugarska, 16. kolovoza 1678.) bio je hrvatski pjesnik, diplomat i državnik, pripadnik dubrovačke plemićke obitelji Bunić.
Bio je sin pjesnika Ivana Bunića Vučića i brat Sara Bunića.[2] Godine 1658. stupa u državnu službu u kojoj obnaša najviše dužnosti. Kao diplomatski predstavnik Dubrovačke Republike boravio je u misijama u Carigradu. U državnim službama bio je na najvišim položajima (knez, konzul civilnih poslova, član Odbora dvanaestorice, diplomatski predstavnik Republike u Carigradu i dr.).[4] Godine 1678. otputio se na diplomatsku misiju u Osmansko carstvo, ali biva zatočen u Sarajevu, i potom preseljen u Silistru (današnja Bugarska), gdje se razbolio i umro.[2][5]
Autor je pravnog priručnika tiskanog 1784., opisa dubrovačkog teritorija, spjeva o obnovi grada nakon potresa i drugih djela na latinskom jeziku. U trijemu današnje upravne zgrade Grada Dubrovnika podignuta mu je spomen-ploča.
- ↑ Također: Niko Dživa Bunića, Bunić Vućić, Bunić Vučićević;[2] talijanski: Nicolao de Bona,[2] Nicolò Bona Vucicevich.[3]
- ↑ Vuković, Lucija. 16. kolovoza 2023. Na današnji dan 1678. u tamnici silistrijskog zatvora preminuo je Nikola Bunić. Dubrovački muzeji. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- 1 2 3 4 Budak, Neven. 1989. BUNIĆ, Nikola. Hrvatski biografski leksikon. Pristupljeno 21. studenoga 2025.
- ↑ Martecchini, Pier-Francesco. 1841. Galleria di Ragusei illustri. Monaco
- ↑ proleksis.lzmk.hr, "Bunić, Nikola"
- ↑ Foretić, Vinko. 1980. Povijest Dubrovnika do 1808. Drugi dio: Od 1526. do 1808. Matica hrvatska. Zagreb. str. 158–160