Nikola Kokotović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Nikola Kokotović (Gornji Kosinj, 7. rujna 1859. - Zagreb, 6. siječnja 1917.), bio je hrvatski novinar, novinski urednik iz doba hrvatskog preporoda, književnik i prevoditelj. Najvažnija je osoba novinstva Čiste stranke prava.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Nikola Kokotović rođen je u Gornjem Kosinju 1859. godine. Rodom je bio iz pravoslavne obitelji, a izjašnjavao se Hrvatom.[1][2] Gimnaziju je završio u Rakovcu 1879. godine. Nakon toga do 1880. godine studirao je povijest i ruski jezik na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu ali ga je morao napustiti zbog siromaštva.[3] Dok je studirao u Zagrebu, prišao je Stranci prava. Pisao je članke za njezina glasila: Slobodu, Hrvatsku vilu (od 1886. Balkan), Smilje i Hrvatsko pravo. Poslije je uređivao pravaški književni list Balkan, zajedno s Augustom Harambašićem.[1] Vlasti su ga često tužile za veleizdaju.[1] Zajedno s Augustom Harambašićem 1887. godine osuđen je i zatočen zbog u Balkanu tiskane pjesme "Tri molitve". Nakon raskola u Stranci prava 1895. godine bio je u Čistoj stranci prava.

Pisao je i pjesme, pretežito rodoljubne, koje su mu objavljene u povremenicima i zbirkama: Smilje (1876-1878.), Hrvatski dom (1878.) i Milovanka (Zagreb 1885., također uglazbljeno), a posmrtno, Hrvatska (1917.) i Mila si nam ti jedina... (Zagreb, 1998.). U Bunjevačkoj i šokačkoj vili javljao se 1876. godine i objavio pjesmu socijalne tematike "Ratar" (br. 11 i 12), a potpisao je i jednu zagonetku (br. 17).[2] Pripovijetke koje je napisao nadahnute su mu djelima ruskih realista i prožete pravaškim naukom, većinom o temama iz seoskog života u Lici. Potpisivao se šifrom Z., te inicijalima. Od 1881. godine uređivao je Hrvatsku biblioteku Knjižare L. Hartman (Kugli i Deutsch). Prevodio je s ruskoga, njemačkoga i francuskoga jezika.[2]

Godine 1912. teško je obolio, a umro je u Zagrebu 1917. godine.[3] Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Crtice, 1-2. Zagreb, 1883–1887.
  • Hrvatski pučki pismovnik za sve potrebe gradjanskoga života, (suautor August Harambašić), Zagreb, 1888.
  • Novi uzor-listar i kućni savjetnik za sastavljanje svakovrstnih listova, izprava i pismenih sastavaka za sve družtvene prilike u poslovnom i domaćem životu, Zagreb, bez god izd., (2. izd, 1898.; 3. izd., bez god izd.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c Stjepan Matković, Čista stranka prava: 1895.-1903., Hrvatski institut za povijest - Dom i svijet, Zagreb, 2001., ISBN 953-6491-57-5, str. 319.:
    "Kokotović je bio pravoslavne vjere, a u nacionalnom smislu se izjašnjavao Hrvatom."
  2. a b c Leksikon podunavskih Hrvata - Bunjevaca i Šokaca:
    "Potječe iz pravoslavne obitelji. (...) U Hrvatskom pravu nakon 1895. posebno se isticao tekstovima protiv srpske nacionalne ideologije i politike, koju je u Hrvatskoj podupirao ban Khuen-Héderváry, pa ga je stranačka promidžba, budući da se izjašnjavao Hrvatom, navodila kao primjer Hrvata pravoslavne vjere.", knj. 13, HAD, Subotica, 2017., str. 7., pristupljeno 17. studenoga 2021.
  3. a b Znameniti i zaslužni Hrvati te pomena vrijedna lica u hrvatskoj povijesti od 925.- 1925., Odbor za izdavanje knjige "Zaslužni i znameniti Hrvati 925-1925.", ur. Emilij Laszowski, Zagreb, 1925., str. 136-137.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]