Nikola Krajačević

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Nikola Krajačević Sartorius (Kraiacsevich) (Sisak, 29. studenog, 1581. – Zagreb, 9. ožujka, 1653) hrvatski (kajkavski) pisac, pjesnik i katolički svećenik iz reda isusovaca.[1] U kajkavskom obliku ime mu je Miklouš ili Mikula.

Studirao je filozofiju u Grazu od 1606. do 1609. i teologiju u Rimu od 1609. do 1611. godine. Otac mu je bio Vuk Krajačević, graničarski časnik. Družbi Isusovoj je pristupio 1615. godine. Za duhovne misije u mjestu Kalec (danas Tkalec) u varaždinskoj županiji od 1621. do 1623. godine spjevao je niz duhovnih pjesama i preveo općinske molitve s latinskog jezika na kajkavski jezik po nalogu biskupa Domitrovića. Prvo izdanje zbirke tih pjesama nije sačuvano i ne zna se njegov točan naslov. Drugo izdanje je izašlo u Bratislavi pod nazivom "Molitvene knjižice". Djelo je anonimno jer se Krajačević potpisao kao "Jeden pop iz reda ježuitanskoga". Djelo se drži najstarijom poznatom tiskanom zbirkom tekstova hrvatskih crkvenih pjesama.

Krajačević prevodio je i tekstove iz Biblije (iz Novoga Zavjeta). Njegova djela su poznavali Slovenci u Štajerskoj, u Kranjskoj i u Mađarskoj. Mikloš Küzmič napisao je svoje djelo na temelju Krajačevićevog evanđelistara Szvéti evangyeliomi i molitvenika Kniga molitvena u 18. stoljeću.

Bio je u ravnatelj isusovačke gimnazije u Zagrebu 1631. i od 1642. do 1643. godine.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Molitvene knyi'zicze (1640.)
  • Szveti evangeliomi (u Gradcu 1651.)
  • Katekizmus detcsinyi (1651.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Knjižnice grada Zagreba Szveti Evangeliomi: na vsze nedelye y szvetke czeloga leta
  2. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., ISBN 978-953-95772-0-7, str. 890.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]