Nikolaj Velimirović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nikolaj Velimirović

Nikolaj Velimirović (4. siječnja 1881. - 18. ožujka 1956.) je bio episkop Srpske pravoslavne crkve, krišćanski teolog te vrlo nadaren govornik i srpsko-nacionalistički ideolog.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen imenom Nikola Velimirović . Kao mladić teško oboljeva od dizenterije i odlučio je da će svoj život posvetiti Bogu ako preživi. Preživio je, ubrzo potom biva zaređen kao redovnik pod imenom Nikolaj . Zaređen je u svećenstvo i brzo je postao važan vođa i glasnogovornik Srpske pravoslavne crkve, posebno u njezinim odnosima sa Zapadom.

Nikolaj Velimirović u mladosti je bio veliki zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. U međuratnom razdoblju postaje prevoditelj pravoslavnih bogomoljaca i okreće se protu-europstvu i konzervativizmu. Osnivač je desničarske političke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom Ljotićeve organizacije ZBOR.[1][2][3] Često je kritiziran zbog antisemitskih stavova iz razdoblja prije Drugog Svjetskog rata.[1][2][4][5][6] Njegovi sledbenici se nazivaju nikolajevci.

Ratni period i poraće[uredi VE | uredi]

Kada je nacistička Njemačka okupirala Jugoslaviju u Drugom svjetskom ratu ,nacisti su Velimirovića su zatvorili te na kraju odveli u koncentracijski logor Dachau.Nakon što su ga saveznici na kraju rata oslobodili , odlučio je da se neće vratiti u Jugoslaviju (koja je do tada imala komunističku vladu ). Preselio se u Sjedinjene Američke Države 1946. godine, gdje je ostao do svoje smrti 1956. Snažno je podržao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i uspostavio posebno dobre odnose s Anglikanskom te također Američkom episkopalnom crkvom .

Središnje mjesto u Velimirovićevim razmišljanjima činila je kritika humanizma, europske civilizacije, materijalističkog duha i sl. O Europi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba čuvati, i prezirao je njenu kulturu, znanost, naprednost.[7] Episkop Nikolaj je bio duboko očaran srpskom prošlošću nemanjićkog razdoblja pa je ona, po njemu, trebala biti paradigma nove srpske stvarnosti.[7]

2003. godine Srpska pravoslavna crkva ga je proglasila za sveca i od tada ga slavi kao svetog Nikolaja Žičkog.

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]