Nina Violić

	Nina Violić
Rođenje	15. ožujka 1972. ( Rijeka, Hrvatska)
	Portal o životopisima
	Portal o filmskoj umjetnosti

Nina Violić (Rijeka, 15. ožujka 1972.), hrvatska je kazališna, televizijska i filmska glumica.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Jedna od dvadeset potpisnika pisma upućenog zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću, u kojemu izražavaju svoju zabrinutost imenovanjem Zlatka Hasanbegovića članom Kazališnog vijeća HNK Zagreb.^[1]^[2]

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge[uredi | uredi kôd]

"Počivali u miru" kao Ines Polić (2015.-2017.)
"Provodi i sprovodi" kao zgodna udovica (2011.)
"Naša mala klinika" kao Fedora (2007.)
"Bitange i princeze" kao Barbara Klarić (2005.)

Filmske uloge[uredi | uredi kôd]

"Trampolin" kao Nikina majka (2016.)
"Mali ljubavni bog" kao Nina (2011.)
"Šuma summarum" kao Danica (2010.)
"Na putu" kao Šejla (2010.)
"Neke druge priče" kao Heder (2009.)
"Iza stakla" kao Danica (2008.)
"Planktoni" (2006.)
"Zadnji dan kućnog ljubimca" (2005.)
"Bore Lee: Čuvaj se sinjske ruke! " (2004.)
"Fine mrtve djevojke" kao Marija (2002.)
"Sami" (2001.)
"Crna kronika ili dan žena" (2000.)
"Blagajnica hoće ići na more" kao Jadranka (2000.)
"Tri muškarca Melite Žganjer" kao šminkerica (1998.)
"Rusko meso" kao Suzana (1997.)
"Puška za uspavljivanje" kao Nana (1997.)
"Zagorje, dvorci" (1997.)
"Letač Joe i Marija smjela" kao Marija (1996.)
"Domina" (1996.)
"Mrtva točka" kao plesačica (1995.)
"Svaki put kad se rastajemo" kao Eva (1994.)
"Između Zaglula i Zaharijusa" (1994.)
"Okus limuna" (1993.)

Voditeljske uloge[uredi | uredi kôd]

"Najslabija karika" kao voditeljica (2004.), malo kasnije je zamijenila ju je Daniela Trbović
"Porin" kao glavna voditeljica, ostali dodatni voditelji: Joško Lokas i Siniša Svilan (1998.)

Sinkronizacija[uredi | uredi kôd]

"Spider-Man: Novi svijet" kao doktorica Octopus/Olivia Octavius (2018.)
"Potraga za Nemom" (2003.)

Nagrade[uredi | uredi kôd]

2011.: za najbolju žensku ulogu na Susretima profesionalnih kazališta za djecu i mlade za ulogu Mame patke u Ružnom pačetu^[3]
Nagrada Hrvatskog glumišta za mladu glumicu za Kraljicu u Tri mušketira
Nagrada Ivo Fici na Festivalu glumca za Nadu u Groznici
Zlatna Arena za Jadranku u filmu „Blagajnica hoće ići na more“
Nagrada Ivana pl. Zajca za Agafju u Ženidbi
Večernjakova ruža 2002.
Zlatni lav u Umagu za Evitu
Najbolja glumica na Jugoslavenskom kazališnom festivalu „Bez prijevoda“ u Užicu za Fanny Gabor u Buđenju proljeća
Nagrada publike teatra.hr za izvođačicu 2012. godine.

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ Boris Vlašić, Jutranji list, GLUMCI HNK PROTIV HASANBEGOVIĆEVA DOLASKA U KAZALIŠNO VIJEĆE, 30. prosinca 2017., Pristupljeno 30. prosinca 2017.
↑ HINA, net.hr, VELIKA POBUNA PROTIV HASANBEGOVIĆA, 30. prosinca 2017., Pristupljeno 30. prosinca 2017.
↑ (HINA/HS): Mlada publika zaslužuje kvalitetne predstave, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 21.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Nina Violić u internetskoj bazi filmova IMDb-u
Stranica na Z/K/M

[Jutranji1-1] Boris Vlašić, Jutranji list, GLUMCI HNK PROTIV HASANBEGOVIĆEVA DOLASKA U KAZALIŠNO VIJEĆE, 30. prosinca 2017., Pristupljeno 30. prosinca 2017.

[net.hr-2] HINA, net.hr, VELIKA POBUNA PROTIV HASANBEGOVIĆA, 30. prosinca 2017., Pristupljeno 30. prosinca 2017.

[3] (HINA/HS): Mlada publika zaslužuje kvalitetne predstave, Hrvatsko slovo, petak, 28. listopada 2011., str. 21.

[1]

[2]

[3]