Njemačka četa Ernst Thälmann

Izvor: Wikipedija
Njemačka četa Ernst Thälmann

Zastava njemačke narodnosti u SFRJ
Aktivna 15. kolovoza 1943. – 4. studenog 1944.
Država NDH
Odanost Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije
Grana Podravski partizanski odred
Osamnaesta slavonska brigada NOVJ-a
25. brodska brigada NOVJ-a
Vrsta četa
Veličina kolovoz 1943: 40 vojnika i časnika[1]
lipanj 1944: 28 vojnika i časnika[2]
Sjedište Slatinski Drenovac, kraj Slatine
Sudjelovanje u borbama Napad NOVJ-a na Đakovo 1943.
Napad NOVJ-a na Podravsku Slatinu 1944.
Napad NOVJ-a na Slavonsku Požegu 1944.
Zapovjednici
komandant Rudolf Vaupotich
Hans Pichler
Stevo Petković
Johann Maschach[2]
politički komesar Ivan Johan Muker
Otto Kautzmann
Erwin Kautzmann
Johan Andelfinger
Fritz Jung[2]

Njemačka narodnooslobodilačka četa „Ernst Thälmann“ formirana je 15. kolovoza 1943. u selu Slatinski Drenovac kraj Slatine od oko 40 pripadnika njemačke nacionalne manjine i izvjesnog broja Hrvata i Srba iz Slavonije.[1]

Četa je dobila naziv po tadašnjem generalnom sekretaru KP Njemačke, Ernstu Thälmannu.[1]

Djelovala je u sastavu Podravskog partizanskog odreda, a kasnije u sastavu Dvanaeste slavonske divizije NOVJ-a.[1]

Pored petokrake zvijezde, njezini borci nosili su i njemačku nacionalnu zastavu.[1] Borci čete bili su popularno poznati pod imenom Thälmannovci.[2]

Borbeni put čete[uredi | uredi kôd]

Četa je osnovana nakon dogovora između načelnika stožera Šestog korpusa Mate Jerkovića i sedmorice boraca njemačke narodnosti (Ivan Johan Muker, Rudolf Vaupotich, Adam Steinbrickner Žan, Johann Kautzmann, Andreas Sommer, Josef Bot, Johann Fletz). Odlukom stožera utvrđeno je da će se naredbe u četi izdavati na njemačkom jeziku.[2]

Na svoj prvi marš, četa je krenula 18. kolovoza. Ubrzo se u Hum Varoši pridružila mađarskom bataljunu „Sándor Petőfi“ i krenula u misiju pridobijanja novih boraca po Podravini.[2]

Četa je sredinom rujna 1943. imala prvi okršaj, napavši domobransku kolonu na putu Virovitica–Slatina. Krajem rujna sudjelovala je u napadu na blindirani vlak na pruzi Virovitica–Slatina. U drugoj polovini listopada, četa je upala u ustašku zasjedu. Poginulo je 5 boraca čete, što je označilo sve veći gubitak njenih boraca. Tijekom studeng, četa se nekoliko puta sukobila s 15. ustaškom bojnom iz Slatine.[2]

Najteži dan za četu bio je 28. studenog 1943. kada ju je na putu Našice–Slatina presreo njemački oklopni puk; četa je pretrpjela gubitak 1/3 boraca, odnosno 17 poginulih. Četa je ubrzo bila popunjena borcima njemačke narodnosti iz ostalih partizanskih postrojbi.[2]

Sredinom prosinca 1943., četa je priključena Osamnaestoj slavonskoj brigadi i sudjeluje u napadu na Đakovo. Nakon borbi za Đakovo, bataljun u čijem je sastavu bila četa, prebačen je u sastav 25. brodske brigade, nakon čega je sudjelovala u napadu brigade na Gorjane kod Đakova. Tijekom prosinca sudjelovala je i u rušenjima telefonsko-telegrafskih veza, napadima na manje objekte i postavljanju zasjeda na komunikacijama Osijek–Virovitica, DaruvarBanova Jaruga i Osijek–Vinkovci, te napadu na Našice. U noći 1./2. siječnja 1944. godine, borci čete prekopali su cestu i srušili prugu NovskaOkučani, napali žandarmerijsku postaju u Rajiću, sudjelovali u napadu na selo Pčelić 5./6. ožujka, te Slatinu 4./5. travnja. Četa je krajem lipnja imala 28 boraca. Tijekom ljeta 1944. godine, djelovala je na području Podravine i Posavine.[2]

Pošto je priljev novih boraca njemačke narodnosti bio izuzetno slab, Glavni štab NOV i PO Hrvatske odlučio je 4. studenog o prestanku postojanja čete „Ernst Thälmann“ pod tim imenom, te je dobila numeraciju kao i ostale čete NOVJ-a. Na dan ukidanja u njezinom je sastavu bilo samo 5-6 boraca koji su prisustvovali njezinom prvom formiranju u Slatinskom Drenovcu. Unatoč stradanjima koja je pretrpjela, nitko iz ove čete nije nikada dezertirao, predao se, nestao ili izdao svoje suborce.[2]

Kroz četu je prošlo više od stotinu boraca, a tek je njih 10 preživjelo rat.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e Vojna enciklopedija (knjiga druga). Beograd 1971, 699. str.
  2. a b c d e f g h i j k Partizanska četa Ernst Telman, pristupljeno 6.3.2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]