Noćni svijetleći oblak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Noćni svijetleći oblaci koje je snimila posada Međunarodne svemirske postaje.

Noćni svijetleći oblaci (noktilucentni oblaci, međunarodna kratica NLC) su atmosferska pojava. Najviši su oblaci koji se javljaju na Zemlji. Plavobijele su boje, povremeno i grimizne boje, ako su više na nebu, a ako su bliže horizontu, zlatne su ili crvenosmeđe boje. Nastaje u visokoj atmosferi, od 76 do 90 km iznad Zemlje.[1] Rijetko se javljaju iznad Hrvatske. Narav ove pojave još nije jasna. Pretpostavlja se da se zbiva vrlo visoko, kad se ljeti u atmosferi uspije formirati sloj ledenih kristala. Budući da su vrlo visoko, Sunčeva ih svjetlost obasjava čak i kad je već u nižim slojevima noć i zbog toga ih uočavamo u sumrak, kada se Sunce nalazi ispod horizonta. Zbog toga se od takvih oblaka može vidjeti i odsjaj Sunčeve svjetlosti. Letjelica Nase AURA je svojim instrumentom Omijem (Ozone Monitoring Instrument) zabilježila da su ovih (polarni) svijetleći oblaci široko rasprostranjeni u području mezosfere. Pokazalo se da su sve učestaliji, sjajniji i da ih je sve više u nižim zemljopisnim širinama. Pretpostavlja se da pojava ovih oblaka odražava promjene u atmosferi, s kojim povezuju i globalno zatopljenje. Ako se u polarnoj mezosferi temperatura spusti na -130°C nastaju polarni svijetleći oblaci, a u mezosferi na 80 km iznad Zemlje, pod uvjetom da ima dovoljno vode kako bi se mogli napraviti kristali. Smatra se da osim ledenih kristala u sastavu imaju vulkanski pepeo i meteorsku prašinu. [2][3]

Prvi su put uočeni 1885. godine, dvije godine poslije erumpiranje Krakatoe.[4][5] Nije razjašnjeno je li njihova pojava u svezi s erupcijom vulkana, ili su ih promatrači otkrili jer je više ljudi promatralo spektakularne zalaze Sunca zbog vulkanskih ostataka u atmosferi.

Izvori[uredi VE | uredi]