Novak Simić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Novak Simić
Rođenje 14. siječnja 1906.
Smrt 19. studenog 1981.
Književne vrste romani, poezija, pripovijetke, novele
Portal o životopisima

Novak Simić (Vareš, 14. siječnja 1906.Zagreb, 19. studenog 1981.) jest hrvatski književnik, podrijetlom Srbin iz Bosne i Hercegovine.[1][2]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Završio je Trgovačku akademiju u Sarajevu, a 1927. je godine došao u Zagreb i studirao na Visokoj ekonomskoj školi. Studirao je i na Visokoj kemijskoj školi u Leobenu u Austriji, a ondje je i diplomirao 1935. godine. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u nakladničkom poduzeću Zora u Zagrebu.[3]

Počeo je objavljujući pjesme u časopisu Vijenac, a sudjelovao je u lirskom almanahu Knjiga drugova (1929.), antologiji tzv. socijalne lirike zbog koje je bio i uhićen. Najznačajnija su mu djela ipak prozna. Njegovi romani, pjesme i pripovijetke govore o životu sela i prirode te ljudi svojega vremena.

Bio je član Društva hrvatskih književnika, a od 1956. godine i dopisni član JAZU-a.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Prvi mu je roman bio Voćnjak koji je objavljen 1938. godine, ali bio je cenzuriran pa je opet objavljen 1948. godine s naslovom Brkići iz Bara. Najkompleksnijim mu se romanom smatra Braća i kumiri iz 1955. godine koji prati braću Tomašević i u kojem je pokušavao prikazati dehumanizaciju kapitalizma i jagmu za uspjehom i novcem. Temom grada i urbanim stilom utro je put kasnijoj urbanoj prozi hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.[3]

Djela:[4]

  • Knjiga drugova, almanah jugoslovenskih socijalnih liričara, urednici Novak Simić, Jovan Popović, Kikinda, 1929.
  • Ogledalo vremena, lirika, zajedno s Petrom Bakulom, Vladimirom Jurčićem i Vladom Mađarevićem, 1936.
  • Nepoznata Bosna, novele i pripovijetke, 1937.
  • Suton Tašlihana, 1937.
  • Voćnjak, roman, 1938.
  • O čađi i travama, pjesme, 1940.
  • Iza zavjesa, novele i pripovijetke, 1946.
  • Brkići iz Bara, Voćnjak prerađen, 1947.
  • Miškovići, 1949.
  • Druga obala, 1952.
  • Braća i kumiri. Roman, 1955.
  • Ljubav Stjepana Obrdalja, izabrane pripovijetke, 1958.
  • Novele i pripovijetke, Braća i kumiri, PSHK, knj. 123, 1977.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1973. godine.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Suton Tašlihana. www.jergovic.com. Pristupljeno 21. siječnja 2022.
  2. a b I kad se raduje i kad tuguje, Novak Simić sa Bosnom druguje. Tacno.net. 9. ožujka 2021. Pristupljeno 21. siječnja 2022.
  3. a b c Simić, Novak | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 21. siječnja 2022.
  4. Metelgrad - Katalog autora. library.foi.hr. Pristupljeno 21. siječnja 2022.