Obaranje helikoptera Promatračke misije Europske zajednice 1992.
Obaranje helikoptera Promatračke misije Europske zajednice 1992. bio je incident koji se dogodio 7. siječnja 1992., tijekom Domovinskog rata, u kojem je MiG-21 JRZ-a u zračnom prostoru iznad sela Podrute, u blizini Novog Marofa (Hrvatska) oborio helikopter Promatračke misije Europske zajednice (ECMM) s pet promatrača Europske zajednice (EZ). Poginuli su talijanski i francuski časnik te tri talijanska dočasnika. Drugi helikopter ECMM-a koji je letio u formaciji s napadnutim helikopterom prinudno je sletio. Drugi helikopter je nosio posadu i gostujućeg diplomata, koji su svi preživjeli. Incident su osudili Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda i EK. Zbog incidenta jugoslavenske vlasti suspendirale su čelnika ratnog zrakoplovstva, a jugoslavenski ministar obrane general Veljko Kadijević podnio je ostavku. Događaji su uslijedili nakon završetka prve faze rata u Hrvatskoj i neposredno prethodili međunarodnom priznanju zemlje.
Pilot MiG-a 21, poručnik Emir Šišić, nestao je nakon incidenta. U odsutnosti su mu zajedno s nadređenima sudile hrvatske vlasti, osudile su ga i osudile na produženi zatvor. Šišić je nakon toga 2001. godine uhićen u Mađarskoj i izručen Italiji, gdje mu je suđeno, osuđen je na 15 godina zatvora. Godine 2006. predan je Srbiji na ostatak kazne, ali je pušten 2008. godine. Dvojici drugih jugoslavenskih časnika suđeno je u odsutnosti u Italiji i osuđeni su 2013., dok je Srbiji naloženo da plati novčanu odštetu obiteljima žrtava. Žrtve su posthumno odlikovale Italija i Francuska.
Godine 1990., nakon izbornog poraza vlade Socijalističke Republike Hrvatske, etničke napetosti su se pogoršale. Jugoslavenska narodna armija (JNA) zaplijenila je oružje hrvatske Teritorijalne obrane (TO) kako bi smanjila otpor.[1] Dana 17. kolovoza, napetosti su eskalirale u otvorenu pobunu hrvatskih Srba[2] na pretežno srpskim stanovništvom u područjima Dalmatinske zagore oko Knina,[3] dijelovima Like, Korduna, Banovine i istočne Hrvatske.[4]
Nakon sukoba u Pakracu između srpskih pobunjenika i hrvatske specijalne policije u ožujku 1991.,[5] sukob je eskalirao u Domovinski rat.[6] Uskočila je JNA koja je sve više podržavala pobunjenike hrvatske Srbe.[7] Početkom travnja, čelnici pobune hrvatskih Srba objavili su svoju namjeru da integriraju područje pod svojom kontrolom, poznato kao SAO Krajina, sa Srbijom.[8] U svibnju je hrvatska vlada odgovorila formiranjem Zbora narodne garde Zbor narodne garde (ZNG),[9] ali je njen razvoj omeo embargo Ujedinjenih naroda (UN) na oružje uveden u rujnu.[10] Brijunskom deklaracijom uspostavljena je promatračka misija koja je na kraju nazvana Promatračka misija Europske zajednice (ECMM). Misija je imala zadatak pratiti povlačenje zaraćenih strana u Desetodnevnom ratu u susjednoj Sloveniji[11] i povlačenje JNA iz Slovenije.[12] Međutim, 16. kolovoza, hrvatski Srbi su iz vatrenog oružja pogodili helikopter ECMM-a u zapadnoj Slavoniji, pri čemu je jedan od pilota ranjen.[13] To je uzrokovalo formalno proširenje djelokruga rada ECMM-a na Hrvatsku 1. rujna.[14]
Dana 8. listopada Hrvatska je proglasila neovisnost od Jugoslavije[15] a mjesec dana kasnije ZNG je preimenovan u Hrvatsku vojsku (Hrvatska vojska - HV).[9] Najžešće borbe u ratu odvijale su se otprilike u to vrijeme, kada je jugoslavenska kampanja u Hrvatskoj 1991. kulminirala opsadom Dubrovnika[16] i bitkom za Vukovar.[17] U studenom su Hrvatska, Srbija i JNA dogovorile Vanceov plan koji podrazumijeva prekid vatre, zaštitu civila u određenim područjima označenim kao zaštićene zone Ujedinjenih naroda i prisutnost mirovnih snaga UN-a u Hrvatskoj.[18] Prekid vatre stupio je na snagu 3. siječnja 1992.[19] U prosincu 1991. Europska zajednica (EZ) objavila je svoju odluku o službenom diplomatskom priznanju Hrvatske od 15. siječnja 1992.[20]
Dana 7. siječnja 1992., par helikoptera talijanske vojske Agusta-Bell AB-206 L LongRanger kojima su upravljali promatrači ECMM-a ušao je u hrvatski zračni prostor iz Mađarske.[21] Helikopteri su bili obojeni u bijelo i nenaoružani.[22] Letjeli su iz Beograda za Zagreb preko Kapošvara u Mađarskoj.[23] Vlasti u Beogradu tvrde da su helikopteri imali dopuštenje za letove u Mađarsku, ali da su piloti upozoreni da ne smiju letjeti u Zagreb jer nisu dopušteni letovi u hrvatskom zračnom prostoru.[24] EK je te tvrdnje odbacila navodeći da su let unaprijed odobrili jugoslavenski kontrolori letenja.[23] Odobrenje je proslijeđeno Operativnom centru Jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva, ali naredba nikada nije proslijeđena 5. Zrakoplovnom korpusu u Bihaću, Bosna i Hercegovina.[21]
Nakon što je dva helikoptera uočio radar za praćenje jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva u blizini Bihaća, par aviona Mikoyan-Gurevich MiG-21, koji su bili u pripravnosti u zračnoj bazi Željava kod Bihaća, dobio je zapovijed da poleti i presretne zrakoplov.[24] MiG-ovima 21, dodijeljenima 125. eskadrili 117. lovačke zrakoplovne pukovnije,[25] upravljali su poručnik Emir Šišić i satnik Danijel Borović.[26] Međutim, Borović je izjavio da njegova letjelica ima problem s motorom, a Šišić je poletio sam. Šišić je upućen do nadolazećih helikoptera na visini od 3,000 metara, a zatim mu je naređeno da napravi puni krug svojim mlažnjakom. Kad se okrenuo, ugledao je helikoptere kako lete ispod njegovog aviona, na visini od 600 metara. Šišić je zatražio daljnje naredbe i rečeno mu je da obori helikoptere.[24] Zapovijed je izdao dežurni u Zračnoj bazi Željava dopukovnik Dobrivoje Opačić.[27]
Šišić je progonio helikoptere, pucajući ispred helikoptera, ali njegova letjelica nije bila naoružana streljivom sa svjetlećim tragom i piloti helikoptera nisu mogli primijetiti da se na njih puca. Leteći brzinom od 1,000 km/h, prebacio se na projektile i registrirao da su tražilice projektila zauzele ciljeve.[24] Šišić je ispalio dvije infracrvene rakete R-60 za navođenje.[21] Jedan od projektila proletio je između dva helikoptera, dok je drugi pogodio motor glavnog helikoptera.[24] Helikopter je oboren u blizini sela Podrute, koje se nalazi na području pod upravom grada Novog Marofa, sjeverno od Zagreba.[27] Drugi helikopter morao se prisilno spustiti kako bi izbjegao napad.[23]
U napadu je ubijeno pet promatrača ECMM-a, uključujući četiri Talijana i jednog Francuza.[23] Žrtve su bili potpukovnik Enzo Venturini, pilot helikoptera, stožerni narednik Marco Matta, kopilot, narednik Fiorenzo Ramacci, narednik Silvano Natale i linijski poručnik Jean-Loup Eychenne.[28] Talijansko osoblje povučeno je iz 5. pukovnije vojnog zrakoplovstva "Rigel". Drugi helikopter je prevozio diplomata i tri talijanska promatrača ECMM-a, od kojih nitko nije ozlijeđen.[27] Mjesto nesreće obišli su policija, osoblje ECMM-a i novinari,[29] a predstavnici EK-a posjetili su Beograd kako bi od jugoslavenskih vlasti primili izvješće o incidentu. Akciju jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva osudili su Konferencija za europsku sigurnost i suradnju[24], Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda[30] i Vijeće ministara EZ-a. Talijanski veleposlanik u Jugoslaviji opozvan je u Rim na konzultacije. Potom je Italija raskinula sporazum o zračnom prometu s Jugoslavijom, zbog čega je Jat Airways otkazao letove Beograd – Rim.[31] Osim toga, operacije ECMM-a bile su obustavljene nekoliko dana.[32]
Jugoslavensko ministarstvo obrane priopćilo je da je pokrenulo kazneni postupak protiv jednog časnika, a još četvorica časnika vode vojnostegovne postupke.[23] Suspendiran je zapovjednik jugoslavenskog ratnog zrakoplovstva general-pukovnik Zvonko Jurjević.[33] Savezni ministar obrane, general Veljko Kadijević službeno se ispričao zbog incidenta i podnio ostavku.[34] Šišić je 1992. osuđen na vojnom sudu u Beogradu i oslobođen optužbi da je pucao na helikopter ZNG-a koji je ilegalno pratio dva helikoptera ECMM-a.[21] U intervjuu iz 2008. Šišić je tvrdio da se helikopter ECMM-a srušio nakon što ga je pogodila vatrena kugla koju je uzrokovala eksplozija trećeg helikoptera.[35] Njegov iskaz je u suprotnosti s podacima očevidaca nesreće,[29] kao i podacima radara Zračne baze Željava, koji pokazuju da su samo dva zrakoplova letjela za Zagreb.[24]
Šišiću i Opačić u Hrvatskoj se sudilo u odsutnosti, a oboje su pravomoćno osuđeni na 20 godina zatvora. Borović, koji je mjesec dana nakon napada prebjegao u Hrvatsku, svjedočio je protiv Šišića.[21] Šišića je uhitila mađarska policija na graničnom prijelazu Horgoš – Röszke 9. svibnja 2001.[35] Njegovo izručenje zatražile su i Hrvatska i Italija. Naposljetku je izručen Italiji u lipnju 2002., gdje mu je potom suđeno, proglašen krivim i osuđen na 15 godina zatvora za pet točaka optužnice za ubojstva i izazivanje katastrofe zrakoplova. Godine 2006. prebačen je u Srbiju na ostatak kazne.[21] Srbijanske vlasti su ga pustile na slobodu u svibnju 2008. [36]
Žalbeni sud u Rimu je 2013. za napad u odsutnosti sudio Opačiću, generalu Ljubomiru Bajiću, zapovjedniku 5. Zrakoplovnog korpusa, i pukovniku Božidaru Martinoviću, načelniku Operativnog centra jugoslavenske protuzračne obrane u Beogradu. Opačić i Bajić osuđeni su na po 28 godina zatvora, dok je Martinović oslobođen optužbi. Sud je također naložio Srbiji da plati odštetu obiteljima poginulih u napadu, u privremenom iznosu od 950.000 eura.[27] U intervjuu iz 2008. Šišić je rekao da žali zbog smrti posade, ali da ne osjeća grižnju savjesti za svoje postupke.[35]
Dana 25. svibnja 1993. Italija je posthumno odlikovala četiri talijanska promatrača ECMM-a ubijena u napadu Zlatnom medaljom za vojnu hrabrost, a trojicu preživjelih Talijana u drugom helikopteru Srebrnom medaljom za vojnu hrabrost.[37] Eychenne je posthumno unaprijeđen u poručnika zapovjednika 7. siječnja 1992., a 14. travnja iste godine pripisan mu je Mort pour la France. Odlikovan je kao Chevalier of the Legion of Honor.[38] Incident se obilježava svake godine u Podrutama, a svečanostima koje se ondje održavaju redovito prisustvuju predstavnici hrvatske vlade i vojske, predstavnici talijanskih i francuskih oružanih snaga, te Europska unija, francuski i talijanski diplomati.[39]
- ↑ Hoare 2010, str. 117.
- ↑ Hoare 2010, str. 118.
- ↑ The New York Times i 19 August 1990.
- ↑ ICTY i 12 June 2007.
- ↑ Ramet 2006, str. 384–385.
- ↑ The New York Times i 3 March 1991.
- ↑ Hoare 2010, str. 119.
- ↑ The New York Times i 2 April 1991.
- 1 2 EECIS 1999, str. 272–278.
- ↑ The Independent i 10 October 1992.
- ↑ Ahrens 2007, str. 43.
- ↑ O'Shea 2005, str. 16.
- ↑ Mesić 2004, str. 236.
- ↑ Miškulin 2010, str. 310.
- ↑ Narodne novine i 8 October 1991.
- ↑ Bjelajac i Žunec 2009, str. 249–250.
- ↑ The New York Times i 18 November 1991.
- ↑ Armatta 2010, str. 194–196.
- ↑ Marijan 2012, str. 103.
- ↑ The New York Times i 24 December 1991.
- 1 2 3 4 5 6 Nacional i 14 November 2006.
- ↑ Ripley 2013, str. 9.
- 1 2 3 4 5 Los Angeles Times i 12 January 1992.
- 1 2 3 4 5 6 7 Politika i 23 November 2006.
- ↑ Jutarnji list i 7 January 2012.
- ↑ European Parliament 1992, H-0278/92.
- 1 2 3 4 Novi list i 27 May 2013.
- ↑ EUROMIL 2012.
- 1 2 RFE i 14 May 2008.
- ↑ Bethlehem i Weller 1997, str. 3.
- ↑ Bellucci i Isernia 2003, str. 215.
- ↑ Lucarelli i RSC 1995, str. 20.
- ↑ Bethlehem i Weller 1997, str. xxxiii.
- ↑ Glaurdić 2011, str. 280.
- 1 2 3 Politika i 13 May 2008.
- ↑ Gros-Verheyde, Nicolas. 17. siječnja 2012. The first "died on mission" of the EU, it was 20 years ago - B2 Le Quotidien de l'Europe geopolitique. B2 Le Quotidien de l'Europe géopolitique (engleski). Pristupljeno 18. srpnja 2023.
- ↑ Gazzetta Ufficiale i 25 May 1993.
- ↑ Marine nationale (Francuska mornarica) i 13 January 2012.
- ↑ Dubrovački vjesnik i 7 January 2010.
- Knjige i članci iz časopisa
- Ahrens, Geert-Hinrich. 2007. Diplomacy on the Edge: Containment of Ethnic Conflict and the Minorities Working Group of the Conferences on Yugoslavia. Woodrow Wilson Center Press. Washington, D.C.. ISBN 978-0-8018-8557-0
- Armatta, Judith. 2010. Twilight of Impunity: The War Crimes Trial of Slobodan Milosevic. Duke University Press. Durham, North Carolina. ISBN 978-0-8223-4746-0
- Bellucci, Paolo; Isernia, Pierangelo. 2003. Massacring in Front of a Blind Audience? Italian Public Opinion and Bosnia. Sobel, Richard; Shiraev, Eric; Shapiro, Robert (ur.). International Public Opinion and the Bosnia Crisis. Lexington Books. Lanham, Maryland. str. 173–218. ISBN 978-0-7391-0480-4
- Bethlehem, Daniel L.; Weller, Marc, ur. 1997. The 'Yugoslav' Crisis in International Law: General Issues, Part 1. Cambridge University Press. Cambridge, England. ISBN 978-0-521-46304-1
- Bjelajac, Mile; Žunec, Ozren. 2009. The War in Croatia, 1991–1995. Charles W. Ingrao; Thomas Allan Emmert (ur.). Confronting the Yugoslav Controversies: A Scholars' Initiative. Purdue University Press. West Lafayette, Indiana. str. 230–271. ISBN 978-1-55753-533-7
- Eastern Europe and the Commonwealth of Independent States. Routledge. London, England. 1999. ISBN 978-1-85743-058-5
- Glaurdić, Josip. 2011. The Hour of Europe: Western Powers and the Breakup of Yugoslavia. Yale University Press. New Haven, Connecticut. ISBN 978-0-300-16629-3
- Hoare, Marko Attila. 2010. The War of Yugoslav Succession. Ramet, Sabrina P. (ur.). Central and Southeast European Politics Since 1989. Cambridge University Press. Cambridge, England. str. 111–136. ISBN 978-1-139-48750-4
- Lucarelli, Sonia; Robert Schumann Centre. 1995. The International Community and the Yugoslav Crisis: A Chronology of Events. European University Institute. Florence, Italy. OCLC 34091158
- Marijan, Davor. Svibanj 2012. The Sarajevo Ceasefire – Realism or strategic error by the Croatian leadership?. Review of Croatian History. Croatian Institute of History. 7 (1): 103–123. ISSN 1845-4380
- Mesić, Stjepan. 2004. The Demise of Yugoslavia: A Political Memoir. Central European University Press. Budapest, Hungary. ISBN 978-963-9241-81-7
- Miškulin, Ivica. Listopad 2010. "Sladoled i sunce" – Promatračka misija Europske zajednice i Hrvatska, 1991.–1995. Journal of Contemporary History. Croatian Institute of History. 42 (2): 299–337. ISSN 0590-9597
- O'Shea, Brendan. 2005. The Modern Yugoslave Conflict 1991–1995: Perception, Deception and Dishonesty. Routledge. London, England. ISBN 978-0-415-35705-0
- Ramet, Sabrina P. 2006. The Three Yugoslavias: State-Building And Legitimation, 1918–2006. Indiana University Press. Bloomington, Indiana. ISBN 978-0-253-34656-8
- Ripley, Tim. 2013. Conflict in the Balkans 1991–2000. Osprey Publishing. Oxford, England. ISBN 978-1-4728-0383-2[neaktivna poveznica]
- Vijesti
- Barbir-Mladinović, Ankica; Nikolić, Maja; Preradović, Zoran. 14. svibnja 2008. Slučaj Šišić ponovo uzburkao javnost. Radio Slobodna Evropa (bošnjački). Radio Free Europe/Radio Liberty
- Bellamy, Christopher. 10. listopada 1992. Croatia built 'web of contacts' to evade weapons embargo. The Independent
- Brnčić, Šarlota. 27. svibnja 2013. Dužnosnicima JNA po 28 godina za rušenje helikoptera EEZ-a. Novi list. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2020. Pristupljeno 4. listopada 2013.
- EC Rejects Yugoslav Version of Copter Downing. Los Angeles Times. Reuters. 12. siječnja 1992.
- Engelberg, Stephen. 3. ožujka 1991. Belgrade Sends Troops to Croatia Town. The New York Times
- Galović, Milan. 26. studenoga 2006. Raketa pogodila motor. Politika (srpski)
- Kinzer, Stephen. 24. prosinca 1991. Slovenia and Croatia Get Bonn's Nod. The New York Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. lipnja 2012.
- Pašalić, Davor. 14. studenoga 2006. Srpski pilot ubojica pred pomilovanjem. Nacional (weekly). Inačica izvorne stranice arhivirana 22. kolovoza 2013. Pristupljeno 9. siječnja 2012.
- Roads Sealed as Yugoslav Unrest Mounts. The New York Times. Reuters. 19. kolovoza 1990.
- Špac, Luka. 7. siječnja 2012. Kako su 1992. poginuli promatrači Europske zajednice. 'Pilotu jugoslavenskog MIG-a 21 časnik je naredio: Oderi ga!'. Jutarnji list. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2016. Pristupljeno 9. siječnja 2012.
- Špac, Luka. 7. siječnja 2010. Komemoracija za promatrače EZ poginule 1992. Dubrovački vjesnik. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. listopada 2013. Pristupljeno 4. listopada 2013.
- Sudetic, Chuck. 18. studenoga 1991. Croats Concede Danube Town's Loss. The New York Times
- Sudetic, Chuck. 2. travnja 1991. Rebel Serbs Complicate Rift on Yugoslav Unity. The New York Times
- Vukosavljević, Danijela. 13. svibnja 2008. Šišić: Žalim zbog poginulih u helikopteru. Politika (srpski)
- Ostalo
- 20th anniversary of the European Community Monitor Mission helicopter downing. EUROMIL. 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. ožujka 2016. Pristupljeno 4. listopada 2013.
- Biographie du lieutenant de vaisseau Jean Loup Eychenne [Biografija brodskog poručnika Jeana Loupa Eychennea] (francuski). Marine nationale (Francuska mornarica). 13. siječnja 2012.
- Odluka. Narodne novine. Narodne novine d.d. (53). 8. listopada 1991. ISSN 1333-9273. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. rujna 2009.
- Official Journal of the European Communities: Debates of the European Parliament, Issues 417-418. Office for Official Publications of the European Communities. Luxembourg. 1992
- Ricompense al valor militare [Nagrade za vojnu hrabrost] (talijanski). Gazzetta Ufficiale. 25. svibnja 1993. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. ožujka 2012. Pristupljeno 9. siječnja 2012.
- The Prosecutor vs. Milan Martic – Judgement (PDF). Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije. 12. lipnja 2007.