Obična kopriva

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Obična kopriva
Urtica dioica
Urtica dioica
Status zaštite

Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Rosales
Porodica: Urticaceae
Rod: Urtica
Vrsta: Urtica dioica
Dvojno ime
Urtica dioica
L.
Područje života

Obična kopriva (velika kopriva, dvodomna kopriva, lat. Urtica dioica) je vrsta samonikle jestive biljke roda Urtica koja raste na zapuštenim mjestima kao korov. Raste u Europi, Aziji, Africi i Sjevernoj Americi.

Opis[uredi VE | uredi]

Kopriva je dvodomna zeljasta višegodišnja biljka. Stabljika je uspravna i doseže visinu do 150 cm, a listovi su dugi od 5 do 15 cm. Listovi se nalaze na kratkim peteljkama i imaju kratke dlačice. Korijen joj je poprilično velik. Listovi i peteljke su pokriveni žarnicama, i zbog toga ih je jako neugodno dodirnuti, jer izliju oštar sok na kožu. Cvijetovi koprive su zeleni i neugledni. Kopriva ima ljekovita svojstva. Cvjeta od proljeća do jeseni, a za vrijeme zime ostaje u zemlji.

Taksonomija[uredi VE | uredi]

Oko taksonomije ove biljke vrlo su se često vodile rasprave, i stariji izvori nude različite sistematske nazive za njezine podvrste. Nekada je bilo prihvaćeno više vrsta nego danas. Priznate podvrste su:

Sinonimi[uredi VE | uredi]

  • Urtica dioica var. atrichocaulis Hand.-Mazz.
  • Urtica dioica var. californica (Greene) C.L. Hitchc.
  • Urtica dioica subsp. dioica
  • Urtica dioica var. dioica
  • Urtica dioica var. gracilis (Aiton) R.L. Taylor & MacBryde
  • Urtica dioica var. holosericea (Nutt.) C.L. Hitchc.
  • Urtica dioica var. kioviensis (Rogow.) Wedd.
  • Urtica dioica subsp. koviensis Buia
  • Urtica dioica var. lyallii (S. Watson) C.L. Hitchc.
  • Urtica dioica var. mollis (Steud.) Wedd.
  • Urtica dioica var. occidentalis S. Watson
  • Urtica dioica subsp. platyphylla P. Medvedev
  • Urtica dioica var. procera (Muhl. ex Willd.) Wedd.
  • Urtica dioica var. pycnantha Wedd. & DC.
  • Urtica dioica subsp. sondenii (Simmons) Hyl.
  • Urtica dioica var. sondenii Simmons
  • Urtica dioica var. steudelii Wedd.
  • Urtica dioica var. vulgaris Wedd.
  • Urtica dioica subsp. xingjiangensis C.J. Chen

Status nije riješen[uredi VE | uredi]

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Urtica dioica, Flora von Deutschland, Österreich und der Schweiz 1885.

Kopriva je izobilna u sjevernoj Europi i velikom dijelu Azije, te se obično nalazi na selu. Manje je udomaćena u južnoj Europi i sjevernoj Africi, gdje je ograničena zbog svoje potrebe za vlažnim tlom. U Sjevernoj Americi je široko rasprostranjena u Kanadi i SAD-u, gdje je utvrđena u svakoj državi osim Havaja i također se može naći u najsjevernijem Meksiku. Raste u izobilju na pacifičkom sjeverozapadu, posebno na mjestima gdje je velika godišnja količina kiše. U Sjevernoj Americi daleko je manje udomaćena nego u sjevernoj Europi. Europska podvrsta, U. dioica dioica uvedena je u Sjevernu i Južnu Ameriku.

U Velikoj Britaniji kopriva ima veliku povezanost s ljudskim naseljima i zgradama. Prisutnost koprive može ukazati na to da je zgrada dugo bila napuštena. Ljudski i životinjski otpad može biti odgovoran za povišenje razine dušika i fosfata u tlu, te tako osigurava odlično okruženje za koprivu.

Ekologija[uredi VE | uredi]

Kopriva služi kao odlična hrana ličinkama nekih vrsta leptira, kao što je danje paunče[1] ili mala riđa. Također je i hrana mnogim vrstama moljaca. Korijen je nekad pojeden od strane hmeljovog korjenara.

Ljekovita svojstva i druge koristi[uredi VE | uredi]

Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog sustava. Sadrži kalcij, kalij, željezo, fosfor, vitamine C i A i organske kiseline. Također, u koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv.[2] Od koprive se često priprema čaj i sok te se često koristi u kuhinji. Djeluje kao diuretik i antihemoragik.Kopriva je i jedna od rijetkih biljaka bogatih titanijem.

Bez obzira na ljekovita svojstva, kopriva se ne konzumira svježa jer ponekad mogu nastupiti problemi sa probavnim sustavom i crvenilo kože. Osim što štiti od bolesti, kopriva može suzbiti lisne uši koje su veliki nametnik voću. Koprive se često koriste kao hrana zečevima i svinjama. Kopriva se koristi i u prehrambenoj industriji, npr. u proizvodnji sira yarga, te začinjene varijante gouda sira. Kopriva može poslužiti za pripremanje raznih jela, a u sjevernoj Europi često jedu juhu od koprive.

Korijen koprive se koristi za dobivanje žute boje, a iz lišća može se dobiti žućkasto-zelena boja.[3] Kopriva sadrži likasta vlakna, pa se često koristi i u tekstilnoj industriji. Za razliku od pamuka, lana ili konoplje raste jednostavno, bez pesticida, no njezina vlakna su dosta hrapavija.[4]

Kultura i povijest[uredi VE | uredi]

Tkanina napravljena od koprive je nađena na lokacijama na kojima su živjeli ljudi iz brončanog doba.[5] Dobar dio njemačke uniforme iz prvog svijetskog rata bio je od tkanine izrađene od koprivinih vlakana.Koprivu su koristili i stari Rimljani kao hranu i lijek. Siromašni ljudi bi je često jeli u proljeće. U germanskoj mitologiji, kopriva je bila simbol boga munje. Prema narodnom vjerovanju, munja nikada neće udariti u koprivu, i od toga dolazi poslovica: Neće grom u koprive.[6] Postoji mit da kad kokoši jedu sušene koprive, poveća se broj izlegnutih jaja.[7]

Koprive se tradicionalno beru na Veliki Četvrtak i Veliki Petak. U knjizi Hansa Christiana Andersena "De vilde svaner" se spominje kako je princeza morala satkati kaput od kopriva da bi razbila urok bačen na njezinu braću. U Ujedinjenom Kraljevstvu se od 1986. održava Stinging Nettle Eating Championship, natjecanje u jedenju kopriva.[8]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Heiko Bellmann: Der Neue Kosmos Schmetterlingsführer, Schmetterlinge, Raupen und Futterpflanzen, pg. 170, Frankh-Kosmos Verlags-GmbH & Co, Stuttgart 2003, ISBN 3-440-09330-1
  2. http://www.orbus.be/medicina/ljekovito_bilje.htm
  3. Piers Warren, 101 uses for Stinging Nettles (2006)
  4. http://news.bbc.co.uk/2/hi/uk_news/england/leicestershire/3857445.stm
  5. Urtica: Therapeutic and Nutritional Aspects of Stinging Nettles http://books.google.com/?id=AoWtF1ruQJsC&pg=PA13&lpg=PA12&dq=urtica+folklore -415-30833-X
  6. http://www.zzjzpgz.hr/nzl/50/kopriva.htm
  7. Moody, Barb. "The Stinging Truth About Nettles."
  8. http://www.meeja.com.au/articles/people-eat-stinging-nettles-while-people-watch-people-eat-stingin

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Elliott, C. (1997). Rash Encounters. Horticulture 94: 30.
  • Schofield, Janice J. (1998). Nettles ISBN 0-585-10500-6
  • Thiselton-Dyer, T. F., (1889). The Folk-Lore of Plants.
  • Glawe, G. A. (2006). Sex ratio variation and sex determination in Urtica diocia. ISBN 90-6464-026-2
  • Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Obična kopriva.