Obična sapunika

Obična sapunika
	; Sapunika
Status zaštite
	(vidi IUCN-ov crveni popis za kratice)
Sistematika
Carstvo:	Plantae;
Divizija:	Tracheophyta;
Razred:	Magnoliopsida;
Red:	Caryophyllales;
Porodica:	Caryophyllaceae;
Rod:	Saponaria;
Vrsta:	S. officinalis;
Dvojno ime
	Saponaria officinalis; L.

Obična sapunika (ljekovita sapunika, sapunika obična, lat. Saponaria officinalis je biljka iz porodice Caryophyllaceae. Raste od Europe do zapadnog Sibira. Dosiže do 70 cm visine, a cvate bijelim ili blago ružičastim cvjetovima, od svibnja do rujna. Biljka je ljekovita, sadrži dosta saponina, tako da je nekada korištena kao nadomjestak za sapun. Postoji i veći broj kultiviranih odlika,ove se pak uzgajaju isključivo zbog cvjetova.

Uporaba u narodnoj medicini[uredi VE | uredi]

Biljka je otrovna ! Kod uzimanja velikih doza javljaju se mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev i kašalj . Karakterističan znak trovanja je slatkast, a zatim gorući okus u ustima, uz osjećaj sluzi. Otrovana osoba treba isprati želudac suspenzijom aktivnog ugljena u 2% -tnoj otopini natrijevog bikarbonata (soda bikarbone) .

Vodena ekstrakcija korijena i nadzemnih dijelove široko se koriste kao jako sredstvo za iskašljavanje i antitusiv kod plućnih bolesti ( bronhitisa , upale pluća , hripavac , bolni kašalj), kolagog (žutica ), diuretik ( edem , oticanje bubrega i jetre podrijetla), dijaforetik i laksativ ,

Čaj od korijena i lišća je propisan iznutra za metaboličke poremećaje - giht , ekceme , eksudativna dijateza , furunkuloza , ljuskav lišajevi , dermatoza . Infuzija rizoma s korijenom koristi se za reumatizam , giht, bolove u zglobovima, žuticu, kronični hepatitis , kolecistitis , bolesti želuca i crijeva (posebno kod nadutosti ), mučninu, bolesti slezene , žgaravicu .

Lokalno (u obliku kupki, losiona, kaše od praha, masti) liječi šugu , ekcem, psorijazu, gnojne rane, furunkulozu, skrofule , razne kožne osipe, dermatitis . Primijećeno je da je iscrpina sapunike dobra protiv ljuskastog lišaja . Kaša (isjeckani korijen s malom količinom vruće prokuhane vode) se lokalno koristi za liječenje gnojnih rana, erizipela, ekcema.

Korijen sapunica žvače se kod zubobolje. Uvarak korijena za upalu grla.

Nadomjestak za sapun[uredi VE | uredi]

Žene su za pranje finih tkanina, čipke i svile rabile biljku sapuniku čiji korijen sadrži tvar saponin. Zbog njega se smjesa korijena i vode pjeni pa se biljka rabila i kao šampon za pranje kose.

Sastav[uredi VE | uredi]

Korijenje lijeka sadrži ugljikohidrate , triterpenske glikozide 2,5–20% [3] : saponarozid, saponarozidi A, D, saporubin itd. Alkaloidi , askorbinska kiselina , flavonoidi : viteksin pronađen u listovima saponarin, saponaretin.