Obična sapunika

Izvor: Wikipedija
Obična sapunika
Sapunika
Sapunika
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Tracheophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Caryophyllales
Porodica: Caryophyllaceae
Rod: Saponaria
Vrsta: S. officinalis
Dvojno ime
Saponaria officinalis
L.
Baze podataka

Flora Croatica

Obična sapunika (ljekovita sapunika, sapunika obična, lat. Saponaria officinalis je biljka iz porodice Caryophyllaceae. Raste od Europe do zapadnog Sibira. Dosiže do 70 cm visine, a cvate bijelim ili blago ružičastim cvjetovima, od svibnja do rujna. Biljka je ljekovita, sadrži dosta saponina, tako da je nekada korištena kao nadomjestak za sapun. Postoji i veći broj kultiviranih odlika,ove se pak uzgajaju isključivo zbog cvjetova.

Uporaba u narodnoj medicini[uredi | uredi kôd]

Biljka je otrovna ! Kod uzimanja velikih doza javljaju se mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev i kašalj. Karakterističan znak trovanja je slatkast, a zatim gorući okus u ustima, uz osjećaj sluzi. Otrovana osoba treba isprati želudac suspenzijom aktivnog ugljena u 2% -tnoj otopini natrijevog bikarbonata (soda bikarbone) .

Vodena ekstrakcija korijena i nadzemnih dijelove široko se koriste kao jako sredstvo za iskašljavanje i antitusiv kod plućnih bolesti ( bronhitisa, upale pluća, hripavac, bolni kašalj), kolagog (žutica ), diuretik ( edem, oticanje bubrega i jetre podrijetla), dijaforetik i laksativ ,

Čaj od korijena i lišća je propisan iznutra za metaboličke poremećaje - giht, ekceme, eksudativna dijateza, furunkuloza, ljuskav lišajevi, dermatoza. Infuzija rizoma s korijenom koristi se za reumatizam, giht, bolove u zglobovima, žuticu, kronični hepatitis, kolecistitis, bolesti želuca i crijeva (posebno kod nadutosti ), mučninu, bolesti slezene, žgaravicu .

Lokalno (u obliku kupki, losiona, kaše od praha, masti) liječi šugu, ekcem, psorijazu, gnojne rane, furunkulozu, skrofule, razne kožne osipe, dermatitis. Primijećeno je da je iscrpina sapunike dobra protiv ljuskastog lišaja. Kaša (isjeckani korijen s malom količinom vruće prokuhane vode) se lokalno koristi za liječenje gnojnih rana, erizipela, ekcema.

Korijen sapunica žvače se kod zubobolje. Uvarak korijena za upalu grla.

Nadomjestak za sapun[uredi | uredi kôd]

Žene su za pranje finih tkanina, čipke i svile rabile biljku sapuniku čiji korijen sadrži tvar saponin. Zbog njega se smjesa korijena i vode pjeni pa se biljka rabila i kao šampon za pranje kose.

Sastav[uredi | uredi kôd]

Korijenje lijeka sadrži ugljikohidrate, triterpenske glikozide 2,5–20% [3] : saponarozid, saponarozidi A, D, saporubin itd. Alkaloidi, askorbinska kiselina, flavonoidi : viteksin pronađen u listovima saponarin, saponaretin.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

  • Wilfort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

PFAF database Saponaria officinalis

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Obična sapunika
Logotip Wikivrsta
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o taksonu Saponaria officinalis

Izvori[uredi | uredi kôd]