Obična sapunika
| Obična sapunika | |
|---|---|
.JPG) Sapunika | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Caryophyllales |
| Porodica: | Caryophyllaceae |
| Rod: | Saponaria |
| Vrsta: | S. officinalis |
| Dvojno ime | |
| Saponaria officinalis L. | |
Obična sapunika (ljekovita sapunika, sapunika obična, lat. Saponaria officinalis je biljka iz porodice Caryophyllaceae. Raste od Europe do zapadnog Sibira. Dosiže do 70 cm visine, a cvate bijelim ili blago ružičastim cvjetovima, od svibnja do rujna. Biljka je ljekovita, sadrži dosta saponina, tako da je nekada korištena kao nadomjestak za sapun. Postoji i veći broj kultiviranih odlika,ove se pak uzgajaju isključivo zbog cvjetova.
Uporaba u narodnoj medicini[uredi | uredi kôd]
Biljka je otrovna ! Kod uzimanja velikih doza javljaju se mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev i kašalj . Karakterističan znak trovanja je slatkast, a zatim gorući okus u ustima, uz osjećaj sluzi. Otrovana osoba treba isprati želudac suspenzijom aktivnog ugljena u 2% -tnoj otopini natrijevog bikarbonata (soda bikarbone) .
Vodena ekstrakcija korijena i nadzemnih dijelove široko se koriste kao jako sredstvo za iskašljavanje i antitusiv kod plućnih bolesti ( bronhitisa , upale pluća , hripavac , bolni kašalj), kolagog (žutica ), diuretik ( edem , oticanje bubrega i jetre podrijetla), dijaforetik i laksativ ,
Čaj od korijena i lišća je propisan iznutra za metaboličke poremećaje - giht , ekceme , eksudativna dijateza , furunkuloza , ljuskav lišajevi , dermatoza . Infuzija rizoma s korijenom koristi se za reumatizam , giht, bolove u zglobovima, žuticu, kronični hepatitis , kolecistitis , bolesti želuca i crijeva (posebno kod nadutosti ), mučninu, bolesti slezene , žgaravicu .
Lokalno (u obliku kupki, losiona, kaše od praha, masti) liječi šugu , ekcem, psorijazu, gnojne rane, furunkulozu, skrofule , razne kožne osipe, dermatitis . Primijećeno je da je iscrpina sapunike dobra protiv ljuskastog lišaja . Kaša (isjeckani korijen s malom količinom vruće prokuhane vode) se lokalno koristi za liječenje gnojnih rana, erizipela, ekcema.
Korijen sapunica žvače se kod zubobolje. Uvarak korijena za upalu grla.
Nadomjestak za sapun[uredi | uredi kôd]
Žene su za pranje finih tkanina, čipke i svile rabile biljku sapuniku čiji korijen sadrži tvar saponin. Zbog njega se smjesa korijena i vode pjeni pa se biljka rabila i kao šampon za pranje kose.
Sastav[uredi | uredi kôd]
Korijenje lijeka sadrži ugljikohidrate , triterpenske glikozide 2,5–20% [3] : saponarozid, saponarozidi A, D, saporubin itd. Alkaloidi , askorbinska kiselina , flavonoidi : viteksin pronađen u listovima saponarin, saponaretin.
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
- Wilfort, R., Ljekovito bilje i njegova upotreba, Zagreb 1974.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
PFAF database Saponaria officinalis
Sapunika
Saponaria officinalis
