Obični ljudi (1980.)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Obični ljudi (1980))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Obični ljudi
OrdinaryPeople.jpg
Naslov izvornika
Ordinary People
RedateljRobert Redford
ProducentRonald L. Schwary
ScenaristJudith Guest (roman)
Alvin Sargent (scenarij)
Nancy Dowd (nepotpisana)
Glavne ulogeDonald Sutherland
Mary Tyler Moore
Timothy Hutton
Judd Hirsch
GlazbaMarvin Hamlisch
SnimateljJohn Bailey
MontažaJeff Kanew
DistributerParamount Pictures
Godina izdanja1980.
Trajanje124 min.
DržavaFlag of the United States.svg SAD
Jezikengleski
Proračun$6,000,000
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Obični ljudi (eng. Ordinary People) je drama Roberta Redforda iz 1980. i ujedno njegov redateljski debi nagrađen Oscarom i Zlatnim globusom za najbolji film. Govori o obitelji iz više srednje klase iz Lake Foresta, Illinois, nakon smrti najstarijeg sina. Temeljen je na romanu Judith Guest iz 1976.

Radnja[uredi | uredi kôd]

Jarretovi, bijela protestantska obitelj iz predgrađa Chicaga, pokušava se vratiti normalnom životu nakon pokušaja samoubojstva njihova sina tinejdžera, Conrada, koji se nedavno vratio kući nakon dužeg boravka u umobolnici. Otuđen od svojih prijatelja i obitelji, Conrad potraži pomoč kod psihijatra, dr. Bergera, koji saznaje da je dječak bio umiješan u jedriličarsku nesreću u kojoj je poginuo njegov voljeni stariji brat, Buck. Calvin Jarrett, otac, nespretno se pokušava približiti svojem preživjelom sinu, koji pati od depresije, krivnje zbog preživljavanja i PTSP-a, ali mu u tome ne pomaže njegova supruga, Beth, koja je hladna, sebična i opsjednuta održavanjem privida savršenstva i normalnosti.

Kako Conrad uspješno radi s dr. Bergerom i uči da mora dopustiti samom sebi da ima osjećaje, počinje hodati s Jeanine, pristojnom i neopterećenom djevojkom iz školskog zbora te ponovno počinje osjećati optimizam. Ali prijateljevo samoubojstvo prijeti povratkom situacije na depresivni početak. Sve spada na Calvina da se suprotstavi Beth u vezi njezine hladnoće prema Conradu, i dr. Bergera da pomogne dječaku da se riješi krivnje i gnjeva.

Produkcija[uredi | uredi kôd]

Film je snimljen u i oko Lake Foresta, Higland Parka i Lake Buffa, dok su školske scene snimljene u srednjoj školi u Lake Forestu.

Conradov ručak s Karen snimljen je u restoranu u Wilmetteu. Redfordova fotografija snimljena tijekom produkcije još visi na zidu restorana.

Reakcije[uredi | uredi kôd]

Robert Redford i Timothy Hutton nagrađeni su Oscarima za svoje debije: Redford kao redatelj, a Hutton kao glumac. No, producenti su kritizirani što su Huttona nominirali samo za najboljeg sporednog glumca, jer je njegova uloga bila najveća u filmu. Film je označio preokret u karijeri Mary Tyler Moore od stereotipnih uloga u jeftinim komedijama. Mnogi su smatrali kako nije osvojila Oscara samo zato što joj uloga jednostavno nije odgovarala imidžu.

Konačno, film je osvojio Oscar za najbolji film.

Dobre kritike zaradila je izvedba Judda Hirscha za ulogu dr. Bergera, posebno od psihijatrijske zajednice, kao jedna od rijetkih primjera kad je njihova profesija prikazana u pozitivnom kontekstu, iako neki smatraju da je bila predobra da bi bila istinita.

Glumci[uredi | uredi kôd]

Moore, Hutton i Sutherland uslikani s Richardom Whitingom koji je nastupio kao Djed

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Pobjede[uredi | uredi kôd]

  • Nagrada Američkog udruženja scenarista za najbolji adaptirani scenarij - Alvin Sargent
  • Nagrada Američkog udruženja redatelja za najbolju režiju - Robert Redford
  • Nagrada Njujorškog kritičarskog kruga za najbolji film

Nominacije[uredi | uredi kôd]

  • BAFTA nagrada za najbolju glavnu glumicu - Mary Tyler Moore

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]