Prijeđi na sadržaj

Obred kraljevske tajne

Izvor: Wikipedija

Obred kraljevske tajne (engl. Rite of the Royal Secret; fran. Rite du royal secret), poznat i kao Obred savršenstva (Rite of Perfection; Rite de perfection), a negdje i Morinov obred (Morin's Rite),[1] je obred u slobodnom zidarstvu nastao u 18. stoljeću. Taj obred predstavlja glavnu sastavnicu Drevnog i prihvaćenog škotskog obreda, koji je službeno utemeljen 1801. godine u Charlestonu, Južna Karolina.

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Podrijetlo i širenje Obreda savršenstva, za koji se tvrdi da je osnovan 1762. godine, kao i njegova izvorna francuska povelja kojom se dopuštao prijenos obreda diljem svijeta, i dalje su predmet rasprava među povjesničarima slobodnog zidarstva, čak i danas.[2]

Obred je razvio Etienne Morin, a sastojao se od 25 stupnjeva, pri čemu je najviši bio "uzvišeni princ kraljevske tajne". Dana 27. kolovoza 1761. u Parizu, Morin je od dužnosnika prve Velike lože Francuske primio povelju kojom je imenovan "velikim inspektorom za sve dijelove Novoga svijeta". Izvorni primjerak te povelje nikada nije pronađen; poznata je samo iz kasnijih prijepisa, koji su možda bili uljepšani od strane samog Morina kako bi učvrstio svoj autoritet nad ložama viših stupnjeva u Antilima.[3][4][5]

Upravo s tom francuskom poveljom Morin od 1765. počinje širiti obred po Antilima, a na temelju njegove povelje Henry Andrew Francken ga kasnije prenosi u Sjevernu Ameriku.[6]

Struktura stupnjeva

[uredi | uredi kôd]

Obred kraljevske tajne izvorno je bio organiziran u sedam razreda.[6][7]

  • I. razred:
  • II. razred:
    • 4° – tajni majstor (Maître secret)
    • 5° – savršeni majstor (Maître parfait)
    • 6° – osobni tajnik (Secrétaire intime)
    • 7° – intendant gradnje (Intendant des bâtiments)
    • 8° – starješina i sudac (Prévôt et juge)
  • III. razred:
    • 9° – vitez izabranik devetorice (Chevalier Élu des 9)
    • 10° – vitez izabranik petnaestorice (Chevalier Élu des 15)
    • 11° – izabrani slavni poglavica 12 plemena (Élu illustre chef des 12 tribus)
  • IV. razred:
    • 12° – veliki majstor arhitekt (Grand maître architecte)
    • 13° – vitez kraljevskog luka (Chevalier Royale arche)
    • 14° – veliki izabrani savršeni stari majstor (Grand Élu ancien maître parfait)
  • V. razred:
    • 15° – vitez mača (Chevalier de l’épée)
    • 16° – princ Jeruzalema (Prince de Jérusalem)
    • 17° – vitez istoka i zapada (Chevalier d'Orient et d'Occident)
    • 18° – vitez ružinog križa (Chevalier Rose Croix)
    • 19° – veliki pontifex ili majstor za života (Grand pontife ou Maître Ad vitam)
  • VI. razred:
    • 20° – veliki patrijarh (Grand Patriarche)
    • 21° – veliki majstor ključa zidarstva (Grand maître de la Clef de la maçonnerie)
    • 22° – princ od Libanona, vitez kraljevske sjekire (Prince du Liban chevalier de Royal hache)
  • VII. razred:
    • 23° – suvereni princ sljedbenik velikog konzistorija (Souverain Prince adepte du grand consistoire)
    • 24° – slavni vitez zapovjednik bijelog i crnog orla (Illustre Chevalier commandeur de l’aigle blanc et noir))
    • 25° – uzvišeni princ kraljevske tajne (Commandeur du Royal secret ou Prince sublime)

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Jackson 1980, str. 37.
  2. Viton 2012, str. 33.
  3. Jackson 1980, str. 31–45.
  4. AASR: History. aasrnyc.org (engleski). Pristupljeno 15. travnja 2025.
  5. Bernheim, Alain. Estienne Morin Et L'ordre Du Royal Secret (PDF). glnc.org (francuski). Pristupljeno 15. travnja 2025.
  6. a b Viton 2012, str. 34.
  7. Le Bihan, Erwan. 20. prosinca 2024. L’Ordre du Royal Secret : Les fondements et l’évolution du Rite Écossais Ancien et Accepté. 450.fm (francuski). Pristupljeno 15. travnja 2025.

Bibliografija

[uredi | uredi kôd]