Prijeđi na sadržaj

Oenin

Izvor: Wikipedija
Oenin
Kemijska struktura oenina
Kemijska struktura oenina
IUPAC nomenklatura (2S, 3R, 4S, 5S, 6R) -2- [5,7-dihidroksi
-2-(4-hidroksi-3,5-dimetoksifenil)
chromenylium-3-il] oksi-6- (hidroksimetil)
oksan-3,4,5-triol
Ostala imena Oenin
Malvidin-3-glukozid
Osnovna svojstva
Molarna masa 528,89 g·mol−1
Izgled Tamnosmeđi prah
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti
Nepoznati znak opasnosti
nepoznat znak opasnosti
Identifikacijski brojevi
CAS broj 7228-78-6
EC broj 230-631-9
PubChem broj 443652
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Oenin je prirodno bojilo, C23H25012Cl, koje kristalizira u crvenim prizmama sa zelenim sjajem. Topljiv je u nižim alkoholima, u vodi (smeđecrvena do ljubičastocrvena boja) i u 2 %-tnoj kloridnoj kiselini. Nalazi se u ljusci tamnih vrsta grožđa, u plodu borovnice (lat. Vaccinium myrtillus) i u cvijetu ružičastog ili velikog sljeza (lat. Malva alcea). Upotrebljava se za bojenje nedovoljno obojenih crnih vina, bezalkoholnih pića i slatkiša.[1]

Prirodna bojila

[uredi | uredi kôd]

Prirodna bojila su obojeni organski spojevi koji se nalaze u stanicama biljaka i životinja, te u mikroorganizmima. Prirodna bojila mogu se u njima nalaziti u slobodnom obliku (kurkumin) ili u spoju sa šećerom i bjelančevinama. Neka su bojila (indigo, antikni purpur) bezbojna, pa se od njih dobiva obojen spoj oksidacijom, fermentacijom ili fotokemijskim postupkom.

Heterociklička prirodna bojila

[uredi | uredi kôd]

Prema kemijskoj konstituciji heterociklička prirodna bojila mogu se svrstati u dvije skupine: bojila s kisikovim atomima i bojila s dušikovim atomima u prstenima. Od bojila koja danas imaju neko praktično značenje u prvoj su skupini: brazilein, hematein, oenin i santalin, dok su u drugoj skupini: antikni purpur, indigo i klorofil.

Slike

[uredi | uredi kôd]
Oenin se nalazi u ljusci tamnih vrsta grožđa. Merlot (na slici). Plodovi borovnice (lat. Vaccinium myrtillus). Cvjetovi ružičastog ili velikog sljeza (lat. Malva alcea).

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.