Okluzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Okluzija (kasnolatinski occlusio, od lat. occludere: zatvoriti) može značiti:

  • okluzija u medicini, se naziva okluzija oka: a) zatvaranje oka zavojem zbog ozljede, upale ili nakon operacijskih zahvata; b) metoda liječenja slabovidnosti. Direktna okluzija pokrivanje je vodećega (zdravijega) oka kako bi se potaknulo fiksiranje slabovidnim okom (ne smije trajati dulje od tjedan dana). Inverzna okluzija pokrivanje je slabovidnoga oka, dok alternirajuća okluzija podrazumijeva naizmjenično pokrivanje vodećega i slabovidnoga oka. Metoda je djelotvorna do 4. godine života.
  • okluzija, u stomatologiji, se naziva okluzija zuba: svaki dodir griznih ploha ili bridova zubâ dviju čeljusti tijekom pokreta donje čeljusti ili artikulacije. Fiziološka, uravnotežena okluzija istodobni je dodir griznih ploha gornjih i donjih zubnih lukova. Kod centralne okluzije glavica donje čeljusti nalazi se u zenitu zglobne jamice, što omogućuje kretnje donje čeljusti prema naprijed, natrag i u stranu. Funkcijska okluzija dodir je zubâ obiju čeljusti pri žvakanju i gutanju. Habitualna ili uobičajena okluzija nastaje nakon trošenja i djelomična gubitka zubâ te nakon ugradbe protetičkih nadomjestaka; zglobne su glavice donje čeljusti pomaknute prema naprijed ili natrag, pa se ona pomiče prema naprijed, natrag ili u stranu. Poremećena okluzija naziva se malokluzija.
  • okluzija, u fizici i kemiji, je uklapanje čvrstih tvari, tekućina ili plinova u čvrsto tijelo (okludiranje). Tako na primjer mnogi metali prilikom svoje proizvodnje okludiraju plinove i čestice troske, paladij se ističe sposobnošću okludiranja velikih količina vodika, kristali i talozi pri kristalizaciji, odnosno taloženju okludiraju matični lug, i tako dalje.
  • okluzija (jezikoslovlje), u jezikoslovlju ili lingvistici, je zapor, fonetski pojam koji označava potpuno zatvaranje prolaza zračne struje dodirom oblikovača (oblikovnih organa), na primjer usana pri izgovoru glasa p ili jezika i desni pri izgovoru glasa t. Okluzija je krajnja točka u stupnjevanju zatvaranja prolaza zračne struje oblikovnim organima, od djelomičnoga zatvora (kao kod hrvatskog glasa v) do potpunoga zatvora (kao kod hrvatskih glasova p, t, k, b, d, g), a odnosi se na (primjetno) trajanje samoga zatvora. .[1]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. okluzija, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2018.


Disambig.svg    Ovo je razdvojbena stranica.
Ona pomaže u orijentaciji tako da popisuje sve stranice koje dijele isti naslov. Ako vas je poveznica iz nekog članka poslala ovamo, možda biste željeli vratiti se i ispraviti je da pokazuje izravno na željenu stranicu.