Olinko Delorko
| Olinko Delorko | |
| Rođenje | 30. siječnja 1910. Split |
|---|---|
| Smrt | 18. veljače 2000. Zagreb |
| Polje | folklor, usmena književnost |
| Istaknute nagrade | Nagrada Silvije Strahimir Kranjčević, Nagrada Vladimir Nazor |
| Portal o životopisima | |
Olinko Delorko (30. siječnja 1910., Split – 18. veljače 2000., Zagreb) hrvatski je književnik, proučavatelj usmene književnosti i prevoditelj.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Diplomirao je slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. godine. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Zagrebu od 1937. do 1950. U Institutu za narodnu umjetnost radio je od 1950. do 1975. godine. Uređivao je Hrvatsku reviju s B. Livadićem od 1943. do 1945. godine.[1]
Proučavao je usmeno stvaralaštvo, stručnim je i znanstvenim radovima surađivao u mnogim znanstvenim izdanjima, a priredio je i nekoliko zbirki usmenih pučkih pjesama. Studije i članke o hrvatskom usmenom pjesništvu skupio je u knjizi Zanemareno blago (1979.)[1]
Bavio se prevođenjem te se i sam bavio pjesništvom.[2]
Doprinos[uredi | uredi kôd]
Njegove su zbirke bile velik prodor u folkloristici. U svojoj je antologiji Ljuba Ivanova (1969.) unio vlastite zapise usmenih kazivanja iz Dalmacije od otoka Premude do Molunta u Konavlima. U predgovorima svojih zbiraka davao je informacije o putu, količini prikupljene građe, ali i životu ljudi i njihovim problemima. Skupio je veliku pjesničku građu od kazivačica, uglavnom iz Dalmacije, među kojima dominiraju kazivačice usmenih pjesama.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
Zbirke usmenih pjesama:[3]
- Hrvatske narodne balade i romance, 1951.
- Zlatna jabuka, 1956.
- Istarske narodne pjesme, 1960.
- Narodne lirske pjesme, 1963.
- Narodne epske pjesme, 1964.
- Ljuba Ivanova, 1969.
- Narodne pjesme, 1971.
- Narodne pjesme otoka Hvara, 1976.
Antologije:
- Hrvatska moderna lirika, s D. Tadijanovićem, 1933.
- Talijanska lirika, s A. Nizetom, 1939.
Ostala djela:[3]
- Pjesme, 1934.
- Rastužena Euterpa, 1937.
- Razigrani vodoskoci, 1940.
- Zgode poremećene sreće (Uspomene i zapažanja), 1942.
- Uznosite slutnje, 1944.
- Izgaranja, 1958.
- Svijetli i tamni sati, 1961.
- Lirski eden, 1965.
- Dolaze oblaci, 1978.
- Radost i bol čitanja, 1978.
- Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji, 1979.
- Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 139., 29 – 171, 1982.[4]
- Otimanja zaboravu, 1988.
- Rasudbe i domišljaji, 1988.
- Izabrane pjesme, 1990.
Istaknuti prijevodi:
- Michelangelovi soneti
- iz Kanconijera (F. Petrarca)
- pomogao prijevodu Raja uz Mihovila Kombola (D. Alighieri)[5]
- Tražim ženu (Panzini)
Prepjevao je stihove L. Aorista, T. Tassa, G. D. D'Annunzija, G. Ungarettija, S. Quasimoda i drugih.[3]
Nagrade[uredi | uredi kôd]
Nagrađen je nagradom Silvije Strahimir Kranjčević 1941. godine za zbirku Razigrani vodoskoci, Nagradom Matice Hrvatske 1970. za antologiju Ljuba Ivanova te Nagradom Vladimir Nazor za knjigu Zanemareno blago 1979. i nagradom za životno djelo 1990. godine.[2] Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi 1996. godine.[6]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Delorko, Olinko | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
- ↑ a b c Olinko Delorko|Institut za etnologiju i folkloristiku. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
- ↑ a b c Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
- ↑ Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
- ↑ Novi prijevod Božanstvene komedije Božidara Petrača. www.matica.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
- ↑ Odluka o odlikovanju Olinka Delorka Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.