Olinko Delorko

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Olinko Delorko
Rođenje 30. siječnja 1910.
Split
Smrt 18. veljače 2000.
Zagreb
Polje folklor, usmena književnost
Istaknute nagrade Nagrada Silvije Strahimir Kranjčević, Nagrada Vladimir Nazor
Portal o životopisima

Olinko Delorko (30. siječnja 1910., Split18. veljače 2000., Zagreb) hrvatski je književnik, proučavatelj usmene književnosti i prevoditelj.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Diplomirao je slavistiku i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1935. godine. Radio je kao srednjoškolski nastavnik u Zagrebu od 1937. do 1950. U Institutu za narodnu umjetnost radio je od 1950. do 1975. godine. Uređivao je Hrvatsku reviju s B. Livadićem od 1943. do 1945. godine.[1]

Proučavao je usmeno stvaralaštvo, stručnim je i znanstvenim radovima surađivao u mnogim znanstvenim izdanjima, a priredio je i nekoliko zbirki usmenih pučkih pjesama. Studije i članke o hrvatskom usmenom pjesništvu skupio je u knjizi Zanemareno blago (1979.)[1]

Bavio se prevođenjem te se i sam bavio pjesništvom.[2]

Doprinos[uredi | uredi kôd]

Njegove su zbirke bile velik prodor u folkloristici. U svojoj je antologiji Ljuba Ivanova (1969.) unio vlastite zapise usmenih kazivanja iz Dalmacije od otoka Premude do Molunta u Konavlima. U predgovorima svojih zbiraka davao je informacije o putu, količini prikupljene građe, ali i životu ljudi i njihovim problemima. Skupio je veliku pjesničku građu od kazivačica, uglavnom iz Dalmacije, među kojima dominiraju kazivačice usmenih pjesama.[2]

Djela[uredi | uredi kôd]

Zbirke usmenih pjesama:[3]

  • Hrvatske narodne balade i romance, 1951.
  • Zlatna jabuka, 1956.
  • Istarske narodne pjesme, 1960.
  • Narodne lirske pjesme, 1963.
  • Narodne epske pjesme, 1964.
  • Ljuba Ivanova, 1969.
  • Narodne pjesme, 1971.
  • Narodne pjesme otoka Hvara, 1976.

Antologije:

  • Hrvatska moderna lirika, s D. Tadijanovićem, 1933.
  • Talijanska lirika, s A. Nizetom, 1939.

Ostala djela:[3]

  • Pjesme, 1934.
  • Rastužena Euterpa, 1937.
  • Razigrani vodoskoci, 1940.
  • Zgode poremećene sreće (Uspomene i zapažanja), 1942.
  • Uznosite slutnje, 1944.
  • Izgaranja, 1958.
  • Svijetli i tamni sati, 1961.
  • Lirski eden, 1965.
  • Dolaze oblaci, 1978.
  • Radost i bol čitanja, 1978.
  • Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji, 1979.
  • Izabrana djela. Pet stoljeća hrvatske književnosti, 139., 29 – 171, 1982.[4]
  • Otimanja zaboravu, 1988.
  • Rasudbe i domišljaji, 1988.
  • Izabrane pjesme, 1990.

Istaknuti prijevodi:

Prepjevao je stihove L. Aorista, T. Tassa, G. D. D'Annunzija, G. Ungarettija, S. Quasimoda i drugih.[3]

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Nagrađen je nagradom Silvije Strahimir Kranjčević 1941. godine za zbirku Razigrani vodoskoci, Nagradom Matice Hrvatske 1970. za antologiju Ljuba Ivanova te Nagradom Vladimir Nazor za knjigu Zanemareno blago 1979. i nagradom za životno djelo 1990. godine.[2] Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi 1996. godine.[6]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b Delorko, Olinko | Hrvatska enciklopedija. www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  2. a b c Olinko Delorko|Institut za etnologiju i folkloristiku. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  3. a b c Hrvatski biografski leksikon. hbl.lzmk.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  4. Katalog Knjižnica grada Zagreba - Detalji. katalog.kgz.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  5. Novi prijevod Božanstvene komedije Božidara Petrača. www.matica.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.
  6. Odluka o odlikovanju Olinka Delorka Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 19. siječnja 2022.