Olivier Girault

Izvor: Wikipedija
Olivier Girault

Država Francuska
Osobne informacije
Puno ime Olivier Girault
Rođenje 22. veljače 1973.
Pointe-à-Pitre, Gvadalupe
Visina 183 cm
Klub
Trenutačni klub u mirovini
Položaj lijevi vanjski
Mlađi uzrasti
1986. - 1990.
1990. - 1994.
Vaires-sur-Marne
Livry-Gargan HB
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1994. - 1995.
1995. - 1998.
1998. - 1999.
1999. - 2010.
Livry-Gargan HB
Massy Essonne HB
Bidasoa Irún
Paris HB
235 (539)
Reprezentacija
1997. - 2008. Francuska
Trenerska karijera
2008. - Paris HB
Osvojena odličja
rukomet
Olimpijske igre
zlato Peking 2008. Francuska
Svjetska prvenstva
zlato Francuska 2001. Francuska
bronca Portugal 2003. Francuska
bronca Tunis 2005. Francuska
Europska prvenstva
zlato Švicarska 2006. Francuska
bronca Norveška 2008. Francuska

Olivier Girault (Pointe-à-Pitre, Gvadalupe, 22. veljače 1973.), umirovljeni francuski rukometaš i reprezentativac te aktualni trener rukometnog kluba Paris HB. Kao bivši reprezentativni kapetan Girault je osvojio svjetsko, europsko i olimpijsko zlato s Francuskom. Igrao je na poziciji lijevog vanjskog.

Biografija i karijera[uredi | uredi kôd]

Olivier Girault je rođen 22. veljače 1973. u Pointe-à-Pitreu. Rukomet je počeo igrati u Vaires-sur-Marneu, da bi s 18 godina prešao u Livry-Gargan HB. Tamo će, nakon što je potpisao profesionalni ugovor, 1994. godine debitirati u prvoj francuskoj ligi. Iako 1995. godine potpisuje za Paris HB, odlazi na posudbu u drugoligaški klub Massy Essonne HB. Godine 1998. otišao je na jednu sezonu u Španjolsku, gdje igra za klub Bidasoa Irún. Godine 1999. vraća se i, napokon, igra u pariškoj momčadi s kojom će 2001. igrati u finalu kupa, 2005. će postati doprvak, a 2007. osvojit će Francuski rukometni kup.

Dana 16. lipnja 1997. debitirao je za reprezentaciju i to protiv Španjolske. U 11 godina igranja, sakupio je 235 nastupa i postigao 539 pogodaka. Godine 2001., na prvenstvu u Francuskoj, Girault je osvojio svjetsko zlato koje će upotpuniti i dvama brončanim medaljama (Portugal 2003. i Tunis 2005.). Godine 2006., na europskom prvenstvu u Švicarskoj osvaja zlato, a dvije godine kasnije, u Norveškoj, osvaja broncu. S reprezentacijom je osvojio još i 4. mjesto na svjetskom prvenstvu u Njemačkoj i na europskom prvenstvu u Hrvatskoj, dva 6. mjesta (EP u Švedskoj i Sloveniji) i 7. mjesto u Italiji. Po povlačenju Grégoryja Anquetila i Jacksona Richardsona, preuzima kapetansku traku i vodi momčad do (prvog) olimpijskog zlata u Pekingu 2008. godine. Nakon turnira završava svoju reprezentativnu karijeru.

Dvije godine bio je trener-igrač kluba Paris HB, da bi se 2010. godine povukao u mirovinu i nastavio raditi kao trener u Parizu. Dobitnik je ordena Legije časti, a sudjeluje i kao rukometni savjetnik i komentator na francuskoj televiziji France 2.