Operacija Medački džep

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Operacija Medački džep
sukob: Domovinski rat
Medak pocket battle map.png
Karta operacije
Vrijeme 9. - 11. rujna 1993.
Mjesto Hrvatska
Ishod -Ovladavanje prostorom Divosela i Čitluka

-Povlačenje HV-a iz Medačkog džepa i predaja osvojenog područja u nadzor UNPROFOR-u

Sukobljene strane
Flag of Croatia.svg
Republika Hrvatska
Flag of Serbian Krajina (1991).svg
pobunjeni Srbi u Hrvatskoj
Zapovjednici
Flag of Croatia.svg gen. Janko Bobetko (načelnik glavnog stožera)
Flag of Croatia.svg brig. Rahim Ademi (v.d. zapovjednika Zbornog područja Gospić)
Flag of Croatia.svg puk. Mirko Norac (zapovjednik 9. gbr)
Flag of Croatia.svg gen. Mladen Markač (zapovjednik SJP)
Flag of Croatia.svg adm. Davor Domazet-Lošo (načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera oružanih snaga Republike Hrvatske)
Flag of Serbian Krajina (1991).svg gen. Mile Novaković (komandant glavnog štaba VRSK)
Flag of Serbian Krajina (1991).svg puk. Jovo Kordić (komandant 9. mtbr. VRSK)
Postrojbe
9. gardijska brigada - Vukovi
Domobranska bojna Lovinac
Domobranska bojna Gospić
111. Domobranska pukovnija
Specijalna policija Republike Hrvatske
oko 800 vojnika
70 tenkova
40 oklopnih transportera
60 komada topničkog oruđa
Gubitci
6 poginulih vojnika
53 ranjenih vojnika
Poginulih vojnika
71[1]
Poginulih civila
29[1]

Operacija Medački džep je naziv za napadnu operaciju koju su izvele hrvatske vojno-redarstvene snage u razdoblju od 9. do 11. rujna 1993. protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine.

Uvod[uredi VE | uredi]

Medački džep bilo je područje u neposrednoj blizini grada Gospića, koje se prostiralo četiri do pet kilometara u širinu, te pet do šest kilometara u dužinu. Obuhvaćalo je mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja te brojne male zaseoke. Tijekom Domovinskog rata; od 1991., do rujna 1993., nalazilo se u sklopu samoproglašene tzv. Republike Srpske Krajine. Riječ je bio u prvenstveno seoskom kraju, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije oslobađanja ovog područja tu je živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti.

Operaciji Medački džep prethodile su tijekom 1993. učestali topnički napadi i djelovanja diverzantskih skupina snaga 15. korpusa "Srpske vojske Krajine (SVK)" nastojeći preuzeti inicijativu na vitalnom dijelu Ličkog bojišta. Povremenim je topničkim udarima sustavno narušavana normalizacija života i onemogućen povratak prognanika i izbjeglica na šire područje grada Gospića. "SVK" je u svoje vojne postrojbe uključivala sveukupno sposobno stanovništvo.[2]. Postrojbe Civilne zaštite popunjavali su stanovništvom koje nema vojni raspored i ne podliježe vojnoj obvezi: muškarcima starijim od šezdeset i ženama starijim od pedeset godina. U televiziji pobunjenih hrvatskih Srba, pokazivani su TV-prilozi o "babi" Danici Obradović iz Divosela koja rukuje teškom strojnicom M2 Browning´ i minobacačem, te se hvali kako je osobno zarobila jednog hrvatskog vojnika[3]

Uoči hrvatske ofenzive na Medački džep, srpska je strana provodila taktiku iznenadnih, kratkotrajnih, dobro pripremljenih i odmjerenih udara malim diverzantskim skupinama na hrvatske položaje, koje su kombinirali s iznenadnim topničkim napadima na šire područje grada Gospića. [2]U jednoj takvoj diverzantskoj akciji na padinama Velebita, 4. rujna 1993. ubijena su i masakrirana dva hrvatska policajca dok su trojica ranjena.[4] Također, prema mišljenju tadašnjeg načelnika glavnog stožera Hrvatske vojske - generala Bobetka, čitavo je područje bilo od iznimne strateške važnosti za Hrvatsku zbog križišta komunikacijskih linija između Zagreba i Splita s jedne, te Rijeke s druge strane. Pritom, Bobetko je smatrao da ona strana koja kontrolira Velebit, ujedno kontrolira i sveukupnu situaciju zbog čega je za hrvatsku stranu bilo bitno da se položaji koje je ondje držala specijalna policija i održe.[5] Nakon što su zapovjednici Sačić i Markač izradili plan za onemogućavanje upada neprijatelja na spomenuti teritorij, isti je plan predočen i Bobetku, koji je predložio da se sve uklopi u plan aktivnosti Hrvatske vojske.[6] Kodno ime koje je operacija dobila bilo je "Džep 93".[7]

Operacija[uredi VE | uredi]

Borbeni raspored[uredi VE | uredi]

Za potrebe operacije Džep 93., hrvatske snage formirale su dvije ojačane borbene grupe od koje je jednu činila 9. gardijska brigada Hrvatske vojske pod zapovjedništvom Mirka Norca, dok su drugu činili pripadnici Specijalne jedinice policije pod zapovjedništvom generala Mladena Markača. Potonja borbena grupa trebala se probiti s Velebita te se na određenom mjestu spojiti s Norčevom borbenom grupom, čime bi prostor Medačkog džepa stavio u okruženje.[8]

Napadna djelovanja hrvatskih snaga[uredi VE | uredi]

Napadna djelovanja započela su 9. rujna 1993. u 6:10 ujutro, topničkom pripremom u trajanju od dvadeset minuta. Nakon nekoliko sati borbi, hrvatske snage ostvarile su proboj a dvije borbene grupe uspješno su se spojile do 14:00 sati istog dana u selu Rajičevci.[9][10] Budući da su prema planu dvije grupe išle jedna prema drugoj, hrvatske je zapovjednike zabrinjavala mogućnost "prijateljske vatre" prilikom spajanja. Admiral Domazet izjavio je da su pet sati nakon početka borbenih djelovanja tenkovi HV-a bili "upravo na onim položajima kako je bilo planirano".[11] Nakon što je dvostruki obuhvat hrvatskih snaga uspješno dovršen a dvije borbene grupe spojene, na prostoru Medačkog džepa u okruženju je ostala jedna bojna (srp. bataljon) Vojske Republike Srpske Krajine, te dio civila. Tada su uslijedile su operacije čišćenja terena,[12] te utvrđivanje radi protunapada VRSK koji se očekivao.[13]

Srpski protuudari[uredi VE | uredi]

Nakon što su hrvatske snage stavile Medački džep u okruženje, VRSK je ogovorila primjenom svoje strategije realne prijetnje,[14] odnosno granatiranjem hrvatskih gradova i bojišnice dalekometnim raketnim sustavima M-87 Orkan i 9K52 Luna, prilikom čega su na meti našli Karlovac, Sisak i zagrebačko predgrađe Lučko. VRSK je također pokušala povratiti izgubljene položaje u Medačkom džepu, u čemu su ostvarili minimalne rezultate. Na kontinuirana raketno-topnička djelovanja VRSK, hrvatska je strana odgovorila pokušajem zračnih udara na vatrene položaje srpskih raketno-topničkih snaga na Baniji, prilikom čega jedan Mig-21 HRZ-a biva oboren PZO sustavom Kub iznad Vrginmosta a njegov pilot Miroslav Peris pogiba.[15][8]

Povlačenje hrvatskih snaga[uredi VE | uredi]

Nakon završetka operacije Džep 93, uslijedio je veliki pritisak UN-a na hrvatsku politiku da se hrvatske snage povuku iz Medačkog džepa[11] zbog izvještaja o ratnim zločinima koje je UNPROFOR slao s terena,[16] Hrvatska strana u konačnici je popustila pod tim pritiskom želeći izbjeći dodatni pritisak za vrijeme pregovora o prekidu neprijateljstava između Hrvata i Bošnjaka u BiH koji su se tada vodili u Ženevi[13], ali su vojnici na terenu dosta teško primili takvu zapovjed kad je ona došla do njih.[17]

Prilikom cijele akcije pripadnicima hrvatskih specijalaca na nivou lokalnih zapovjednika postrojbi javno je čitana osobna zapovijed generala Markača da će biti sankcionirane prekoračene ovlasti pripadnika MUP-a, a u svezi čuvanja života i imovine civila na istom području, većinom pripadnika srpske nacionalnosti. [nedostaje izvor]

Navodna kanadsko - hrvatska bitka[uredi VE | uredi]

Nakon što je UNPROFOR trebao preuzeti nadzor nad Medačkim džepom, Kanađani su tvrdili da je u noći s 15. na 16. rujna došlo do bitke između kanadskih mirovnih snaga u sklopu UNPROFORa i hrvatskih snaga. Za nju su i službeno nagrađeni.[18] Generalni guverner Kanade i Vrhovni zapovjednik njenih Oružanih snaga Adrienne Clarkson 1. prosinca 2002. u Winnipegu navodi bivšem zapovjedniku 2. bataljuna Princeze Patricije pred više stotina vojnika da su ..." pripadnici 2. PPCLI Borbene grupe zadržali položaje i odbili hrvatske snage te dali lekciju Hrvatskoj vojsci i naučili ju da prestane sa stalnom taktikom "etničkog čisćenja" u Sektoru..."

U odgovoru na priznanje generalnog guvernera Clarkson potpukovnik Jim Calvin je rekao ..."to je manje od priznanja da se bitka stvarno dogodila.."

Prema Kanadskim špekulacijama, u bitci je poginulo ili ranjeno 27 hrvatskih vojnika[19], pri čemu se pozivaju na neku snimku koju je navodno objavila HRT. U knjigama Tested Mettle i Chances for Peace ta brojka se na temelju glasina i neprovjerenih informacija napuhava i na 30 poginulih i stotinu ranjenih hrvatskih vojnika, međutim oni kanadski vojnici koji tvrde sa su učestvovali u spomenutoj bitci nisu vidjeli ni jednog mrtvog ni ranjenog hrvatskog vojnika[20], već svoje indicije temelje na tragovima krvi i zavoja koje su jutro nakon noćnog puškaranja navodno pronašli na položajima koje je prethodno držala HV. Časnik Rod Dearing koji je zapovijedao kanadskom satnijom na dijelu na kojem je navodna razmjena vatre između dviju strana bila najžešća, u kanadskoj dokumentarnoj seriji Turning Points of History: The Battle of Medak Pocket, tvrdi tek da "je siguran da su izazvali nešto štete" suprotnoj strani[21]. Miroslav Međimorec tvrdi da je u potrazi za navodnom snimkom na kojoj Kanađani temelje brojku o 27 poginulih hrvatskih vojnika pretražio kompletnu arhivu HRT-a, no bez rezultata. Doduše, isti autor drži i mogućim da spomenuta snimka više ne postoji.[22] Hrvatski službeni izvori pak navode da je tijekom cijele operacije Medački džep poginulo 10 hrvatskih vojnika, i nitko u bitci s Kanađanima. Srpski vojni izvori "RSK" ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku iako bi njima išla u prilog, a umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo na jednoj tiskovnoj konferenciji izjavio je:

– Ministarstvu savjetujem da pozove vojne atašee SAD-a (Herricka i Šarca) koji su svjedoci akcije te da pitaju Kanađane gdje su to “pokopali” 26 vojnika HV-a koje su ubili u izmišljenu sukobu, te dobili za to 800 odlikovanja...[23]

Političke kontroverzije[uredi VE | uredi]

Kanađani Scott Taylor i Brian Nolan u svojoj knjizi "Tested mettle" (objavljena 1998.) naveli su da je "operacija Medački džep" bila prijelomna točka u kojoj je nedvosmisleno dokazana "hrvatska krivnja za zločin i etničko čišćenje te pokazana jednakost u zločinu između Srba i Hrvata"... [24] Miroslav Međimorec u svojoj opsežnoj studiji koja je objavljena 2003. godine u znanstvenim časopisu "National security and the future" [25]iz toga zaključuje da je "takvim tumačenjem događaja u Medačkom džepu u pitanje dovedena suverenost hrvatske države, ratni zločini su postali hrvatska državna politika, a Međunarodna zajednica dobila dokaz koji je tražila da bi opravdala svoje tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji, svoju nedjelotvornost, pristranost i zadovoljavanje geopolitičkih interesa. Hrvatska je iz žrtve postala krivac za raspad Jugoslavije i rat... Posljedice su bili poltički pritisci, usporavanje približavanja europskim integracijama teškoće u tranziciji i Haški sud [26]. Međunarodna je zajednica nakon Medačkog džepa prihvatila tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji kao "građanskog rata i podijelila jednaku odgovornost svih strana za taj rat". Značenje Medačkog džepa je da se javno mnijenje Zapada okreće od Hrvatske i izjednačava je s agresorom - Srbijom. Neoprostivi su zločini počinjeni tijekom te vojno-redarstvene akcije, ali zbog nje trebaju odgovarati počinitelji, ali Hrvatska - njezino političko-vojno vodstvo- po svemu zločin nije planirala, učinila, niti bi zbog toga treba snositi posljedice...[27]

Dugoročne posljedice[uredi VE | uredi]

Podatci Save Štrbca i "Veritasa" o poginulim i nestalim Srbima poslužili su za pokretanje istrage i optužnice protiv Hrvata.[nedostaje izvor] ICTY je vjerovao da rad te udruge ključan čimbenik u dokazivanju zlodjela Hrvata i Bošnjaka s dugoročnim političkim posljedicama.

Presudom 30. svibnja 2008. pred Županijskim sudom u Zagrebu Mirko Norac osuđen je na 7 godina zatvora zbog operacije "Medački džep", jer je propustio spriječiti da njemu podređene postrojbe muče i ubijaju civile te pale i dižu u zrak kuće u medačkim selima.[28] Norac je krajem studenoga 2011. pušten nakon što je odslužo više od dvije trećine kazne.[29][30]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Daniel Simpson. Croatia Protects a General Charged With War Crimes. New York Times, preuzeto 2010-10-06
  2. 2,0 2,1 Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 11
  3. SRTV Knin (Rujan 1993.). Baba i mitraljez Negde u Krajini pristupljeno 26. 11. 2017.
  4. Međimorec, Miroslav. Političko i vojno stanje prije i u vrijeme operacije Medački džep pristupljeno 26. 11. 2017.
  5. Bobetko [1996.]. Sve moje bitke
  6. Documenta. Izvještaj sa suđenja - svjedočenje svjedoka Željka Sačića pristupljeno 26. 11. 2017.
  7. Medački džep ‘93. – Nakon 20 godina skinuta teška stigma pristupljeno 26. 11. 2017
  8. 8,0 8,1 CIA. “To the Brink: Operation Medak 93 September 1993”, Balkan Battlegrounds Vol. 1 (engleski), str. 269 pristupljeno 17. 05. 2019.
  9. Udruga specijalne policije "Roda" Varaždin. Ratni put - 1993. godina pristupljeno 18. 05. 2019. “U podnožju Međečka sastali smo se sa ATJ Lučko te vlastitim snagama od 45 djelatnika koji su se kretali bočno od glavnine snage. Zajedno smo krenuli u pravcu TT 616 gdje smo se razdvojili i krenuli na završetak zadaće. Predvođeni izviđačko operativnom grupom krenuli smo prema Vozniku kojeg smo zauzeli kao i Javor bez otpora te uspostavili kontakt sa HV u selu Rajičevci. U Rajičevcima nakon kraćeg odmora i razmjene mišljenja sa HV-om započeli smo sa uspostavom BPP od sela Pjevač do Barica.”
  10. Documenta - svjedočenje Zvonka Brajkovića
  11. 11,0 11,1 Documenta - izvještaji sa suđenja - Iskaz svjedoka Davora Domazeta Loše
  12. CIA, 269
  13. 13,0 13,1 Nazor, Ante (13. prosinca 2018.). Prilozi za razumijevanje uzroka i posljedica vojno-redarstvene akcije Medački džep (Džep-93) (VII. dio). Hrvatski vojnik pristupljeno 18. 05. 2019..
  14. Pogledati poglavlje "SVK Strategy and Doctrine", str 271 u Balkan Battlegrounds Vol 1
  15. "Hrvatska je izgubila osam MiG-ova 21. Tri su aviona oborena u ratu, a pet tijekom vježbi", Večernji list pristupljeno 17. 05. 2019.
  16. Docmenta - svjedočenje UN-ovog promatrača Vagn Ove Noebjerg Nielsena
  17. Stipetić: Nikada nikome nisam rekao da laže o događajima u Gospiću (11. rujna 2007.) pristupljeno 17. 05. 2017.
  18. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 27.
  19. http://www.balkanpeace.org/index.php?index=/content/testimonies/wctu/wctu01.incl Balkanpeace.org.
  20. Battle of Medak, Canadian Peacekeepers stop ethnic cleansing pristupljeno 17. 05. 2019. “"Rod Dearing would never see who was shooting at his section, or even who he could have killed."”
  21. Battle of Medak, Canadian Peacekeepers stop ethnic cleansing pristupljeno 17. 05. 2019. “Rod Dearing: "I couldn't see any crumpled forms, or what was a Croats or anything like that, like right in front of us... but umm.. later when we moved forward, probably eight hours later, we found lots of battlefield kits, shot up kits, stuff like that... later on..", nakon čega zaključuje: "We caused some damage, for sure, you know..."”
  22. Ljudski gubitci u operaciji Medački džep - navodne žrtve - ratne zločine (18. svibnja 2017.)
  23. Domazet Lošo: Neka Kanađani pokažu gdje su pokopali 26 Hrvata
  24. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 9.
  25. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28822 Hrcak.
  26. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 10.
  27. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 11.
  28. Croatia jails war crimes general BBC News, 2008-05-30. Preuzeto 6. listopada 2010.
  29. http://www.vecernji.hr/vijesti/hho-podrzava-pustanje-mirka-norca-zatvora-krajem-studenog-clanak-331634 (pristupljeno 9. rujna 2013.)
  30. http://www.zadarskilist.hr/clanci/26112011/otok-u-tihoj-radosti--ceka-mirka-norca (pristupljeno 9. rujna 2013.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]