Operacija Medački džep

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Operacija Medački džep
sukob: Domovinski rat
Medak pocket battle map.png
Karta operacije
Vrijeme 9. - 11. rujna 1993.
Mjesto Hrvatska
Ishod -Ovladavanje prostorom Divosela i Čitluka

-Povlačenje HV-a iz Medačkog džepa i predaja osvojenog područja u nadzor UNPROFOR-u

Sukobljene strane
Flag of Croatia.svg
Republika Hrvatska
Flag of Serbian Krajina (1991).svg
pobunjeni Srbi u Hrvatskoj
Zapovjednici
Flag of Croatia.svg Janko Bobetko
Flag of Croatia.svg Rahim Ademi
Flag of Croatia.svg Mirko Norac
Flag of Serbian Krajina (1991).svg Mile Novaković
Postrojbe
9. gbr
Domobranska bojna Lovinac
Domobranska bojna Gospić
111. Domobranska pukovnija
Specijalna policija Republike Hrvatske
oko 800 vojnika
70 tenkova
40 oklopnih transportera
60 komada topničkog oruđa
Gubitci
6 poginulih vojnika
53 ranjenih vojnika
Poginulih vojnika
71[1]
Poginulih civila
29[1]

Operacija Medački džep je naziv za vojnu operaciju koju je izvela Hrvatska vojska u razdoblju od 9. do 11. rujna 1993. protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine.

Uvod[uredi VE | uredi]

Medački džep bilo je područje u neposrednoj blizini grada Gospića, koje se prostiralo četiri do pet kilometara u širinu, te pet do šest kilometara u dužinu. Obuhvaćalo je mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja te brojne male zaseoke. Tijekom Domovinskog rata; od 1991., do rujna 1993., nalazilo se u sklopu samoproglašene tzv. Republike Srpske Krajine. Riječ je bio u prvenstveno seoskom kraju, gdje se šume izmjenjuju s poljima. Prije oslobađanja ovog područja tu je živjelo oko 400 stanovnika srpske nacionalnosti.

Operaciji Medački džep prethodile su tijekom 1993. učestali topnički napadi i djelovanja diverzantskih skupina snaga 15. korpusa "Srpske vojske Krajine (SVK)" nastojeći preuzeti inicijativu na vitalnom dijelu Ličkog bojišta. Povremenim je topničkim udarima sustavno narušavana normalizacija života i onemogućen povratak prognanika i izbjeglica na šire područje grada Gospića. "SVK" je u svoje vojne postrojbe uključivala sveukupno sposobno stanovništvo.[2]. Postrojbe Civilne zaštite popunjavali su stanovništvom koje nema vojni raspored i ne podliježe vojnoj obvezi: muškarcima starijim od šezdeset i ženama starijim od pedeset godina. U televiziji pobunjenih hrvatskih Srba, pokazivani su TV-prilozi o "babi" Danici Obradović iz Divosela koja rukuje teškom strojnicom M2 Browning´ i minobacačem, te se hvali kako je osobno zarobila jednog hrvatskog vojnika[3]

Uoči hrvatske ofenzive na Medački džep, srpska je strana provodila taktiku iznenadnih, kratkotrajnih, dobro pripremljenih i odmjerenih udara malim diverzantskim skupinama na hrvatske položaje, koje su kombinirali s iznenadnim topničkim napadima na šire područje grada Gospića. [2]U jednoj takvoj diverzantskoj akciji na padinama Velebita, 4. rujna 1993. ubijena su i masakrirana dva hrvatska policajca dok su trojica ranjena.[4] Također, prema mišljenju tadašnjeg načelnika glavnog stožera Hrvatske vojske - generala Bobetka, čitavo je područje bilo od iznimne strateške važnosti za Hrvatsku zbog križišta komunikacijskih linija između Zagreba i Splita s jedne, te Rijeke s druge strane. Pritom, Bobetko je smatrao da ona strana koja kontrolira Velebit, ujedno kontrolira i sveukupnu situaciju zbog čega je za hrvatsku stranu bilo bitno da se položaji koje je ondje držala specijalna policija i održe.[5] Nakon što su zapovjednici Sačić i Markač izradili plan za onemogućavanje upada neprijatelja na spomenuti teritorij, isti je plan predočen i Bobetku, koji je predložio da se sve uklopi u plan aktivnosti Hrvatske vojske.[6] Kodno ime koje je operacija dobila bilo je "Džep 93".[7]

Operacija Medački džep otpočela je granatiranjem neprijateljskih položaja na tom području u ranim jutarnjim satima 9. rujna 1993. godine. Oko 6,00 sati hrvatske snage, u sastavu kojih su bile postrojbe Hrvatske vojske iz Operativne zone Gospić, uključujući 9. gardijsku brigadu, 111. brigadu HV, domobransku bojnu iz Gospića, domobransku bojnu iz Lovinca te postrojbe specijalnih snaga policije, ušle su u medački džep. Nakon borbi koje su trajale oko dva dana, uspostavile su nadzor nad Divoselom, Čitlukom i dijelom Počitelja i oslobodile to područje, nakon čega je Hrvatska vojska zaustavila napredovanje.

U to vrijeme Janko Bobetko bio je načelnik Glavnog stožera HV-a, dok je vršitelj dužnosti zapovjednika Zbornog područja Gospić bio brigadir Rahim Ademi. Pukovnik Mirko Norac bio je zapovjednik 9. gardijske brigade.

Zapovjednik Specijalne policije snaga MUP-a RH bio je general Mladen Markač, a zamjenik Željko Sačić. Specijalne jedinice policije imale su zadatak presjeći neprijateljski teritorij na označenom području u obliku potkove i priključiti se glavnim snagama udara.

Operacija[uredi VE | uredi]

Akcija je izvršena munjevito, a napredovanjem duboko u neprijateljski teritorij izvan plana akcije potpuno je iznenadila čak i tadašnji državni vrh te je naknadno zaustavljena. Nakon akcije promijenjena je ravnoteža snaga, od tada nadalje će srpski pobunjenici, vojska tzv. RSK sve manje Hrvatskoj predstavljati opasnog protivnika.

Prilikom cijele akcije pripadnicima hrvatskih specijalaca na nivou lokalnih zapovjednika postrojbi javno je čitana osobna zapovijed generala Markača da će biti sankcionirane prekoračene ovlasti pripadnika MUP-a, a u svezi čuvanja života i imovine civila na istom području, većinom pripadnika srpske nacionalnosti. [nedostaje izvor]

Presudom 30. svibnja 2008. pred Županijskim sudom u Zagrebu Mirko Norac osuđen je na 7 godina zatvora zbog operacije "Medački džep", jer je propustio spriječiti da njemu podređene postrojbe muče i ubijaju civile te pale i dižu u zrak kuće u medačkim selima.[8] Norac je krajem studenoga 2011. pušten nakon što je odslužo više od dvije trećine kazne.[9][10]

Političke kontroverzije[uredi VE | uredi]

Kanađani Scott Taylor i Brian Nolan u svojoj knjizi "Tested mettle" (objavljena 1998.) naveli su da je "operacija Medački džep" bila prijelomna točka u kojoj je nedvosmisleno dokazana "hrvatska krivnja za zločin i etničko čišćenje te pokazana jednakost u zločinu između Srba i Hrvata"... [11] Miroslav Međimorec u svojoj opsežnoj studiji koja je objavljena 2003. godine u znanstvenim časopisu "National security and the future" [12]iz toga zaključuje da je "takvim tumačenjem događaja u Medačkom džepu u pitanje dovedena suverenost hrvatske države, ratni zločini su postali hrvatska državna politika, a Međunarodna zajednica dobila dokaz koji je tražila da bi opravdala svoje tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji, svoju nedjelotvornost, pristranost i zadovoljavanje geopolitičkih interesa. Hrvatska je iz žrtve postala krivac za raspad Jugoslavije i rat... Posljedice su bili poltički pritisci, usporavanje približavanja europskim integracijama teškoće u tranziciji i Haški sud [13]. Međunarodna je zajednica nakon Medačkog džepa prihvatila tumačenje sukoba u bivšoj Jugoslaviji kao "građanskog rata i podijelila jednaku odgovornost svih strana za taj rat". Značenje Medačkog džepa je da se javno mnijenje Zapada okreće od Hrvatske i izjednačava je s agresorom - Srbijom. Neoprostivi su zločini počinjeni tijekom te vojno-redarstvene akcije, ali zbog nje trebaju odgovarati počinitelji, ali Hrvatska - njezino političko-vojno vodstvo- po svemu zločin nije planirala, učinila, niti bi zbog toga treba snositi posljedice...[14]

Navodna Kanadsko - Hrvatska bitka[uredi VE | uredi]

Nakon te operacije Kanađani su tvrdili da je došlo do bitke između kanadskih mirovnih snaga u sklopu UNPROFORa i hrvatskih snaga tijekom operacije. Za nju su i službeno nagrađeni.[15] Generalni guverner Kanade i Vrhovni zapovjednik njenih Oružanih snaga Adrienne Clarkson 1. prosinca 2002. u Winnipegu navodi bivšem zapovjedniku 2. bataljuna Princeze Patricije pred više stotina vojnika da su ..." pripadnici 2. PPCLI Borbene grupe zadržali položaje i odbili hrvatske snage te dali lekciju Hrvatskoj vojsci i naučili ju da prestane sa stalnom taktikom "etničkog čisćenja" u Sektoru..."

U odgovoru na priznanje generalnog guvernera Clarkson potpukovnik Jim Calvin je rekao ..."to je manje od priznanja da se bitka stvarno dogodila.."

Prema Kanadskim špekulacijama, u bitci je poginulo ili ranjeno 27 hrvatskih vojnika[16], pri čemu se pozivaju na neku snimku koju je navodno objavila HRT. U knjigama Tested Mettle i Chances for Peace ta brojka se na temelju glasina i neprovjerenih informacija napuhava i na 30 poginulih i stotinu ranjenih hrvatskih vojnika, međutim oni kanadski vojnici koji tvrde sa su učestvovali u spomenutoj bitci nisu vidjeli ni jednog mrtvog ni ranjenog hrvatskog vojnika[17], već svoje indicije temelje na tragovima krvi i zavoja koje su jutro nakon noćnog puškaranja navodno pronašli na položajima koje je prethodno držala HV. Časnik Rod Dearing koji je zapovijedao kanadskom satnijom na dijelu na kojem je navodna razmjena vatre između dviju strana bila najžešća, u kanadskoj dokumentarnoj seriji Turning Points of History: The Battle of Medak Pocket, tvrdi tek da "je siguran da su izazvali nešto štete" suprotnoj strani[18]. Miroslav Međimorec tvrdi da je u potrazi za navodnom snimkom na kojoj Kanađani temelje brojku o 27 poginulih hrvatskih vojnika pretražio kompletnu arhivu HRT-a, no bez rezultata. Doduše, isti autor drži i mogućim da spomenuta snimka više ne postoji.[19] Hrvatski službeni izvori pak navode da je tijekom cijele operacije Medački džep poginulo 10 hrvatskih vojnika, i nitko u bitci s Kanađanima. Srpski vojni izvori "RSK" ne spominju tu veliku kanadsko-hrvatsku bitku iako bi njima išla u prilog, a umirovljeni admiral Davor Domazet Lošo na jednoj tiskovnoj konferenciji izjavio je:

– Ministarstvu savjetujem da pozove vojne atašee SAD-a (Herricka i Šarca) koji su svjedoci akcije te da pitaju Kanađane gdje su to “pokopali” 26 vojnika HV-a koje su ubili u izmišljenu sukobu, te dobili za to 800 odlikovanja...[20]

Dugoročne posljedice[uredi VE | uredi]

Podatci Save Štrbca i "Veritasa" o poginulim i nestalim Srbima poslužili su za pokretanje istrage i optužnice protiv Hrvata.[nedostaje izvor] ICTY je vjerovao da rad te udruge ključan čimbenik u dokazivanju zlodjela Hrvata i Bošnjaka s dugoročnim političkim posljedicama.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Daniel Simpson. Croatia Protects a General Charged With War Crimes. New York Times, preuzeto 2010-10-06
  2. 2,0 2,1 Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 11
  3. SRTV Knin (Rujan 1993.). Baba i mitraljez Negde u Krajini pristupljeno 26. 11. 2017.
  4. Međimorec, Miroslav. Političko i vojno stanje prije i u vrijeme operacije Medački džep pristupljeno 26. 11. 2017.
  5. Bobetko [1996.]. Sve moje bitke
  6. Documenta. Izvještaj sa suđenja - svjedočenje svjedoka Željka Sačića pristupljeno 26. 11. 2017.
  7. Medački džep ‘93. – Nakon 20 godina skinuta teška stigma pristupljeno 26. 11. 2017
  8. Croatia jails war crimes general BBC News, 2008-05-30. Preuzeto 6. listopada 2010.
  9. http://www.vecernji.hr/vijesti/hho-podrzava-pustanje-mirka-norca-zatvora-krajem-studenog-clanak-331634 (pristupljeno 9. rujna 2013.)
  10. http://www.zadarskilist.hr/clanci/26112011/otok-u-tihoj-radosti--ceka-mirka-norca (pristupljeno 9. rujna 2013.)
  11. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 9.
  12. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=28822 Hrcak.
  13. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 10.
  14. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 11.
  15. Zvonimir Despot, Medački džep 1993., Naklada Večernji list d.o.o., Zagreb, 2012., ISBN 978-953-280-130-9, str. 27.
  16. http://www.balkanpeace.org/index.php?index=/content/testimonies/wctu/wctu01.incl Balkanpeace.org.
  17. Battle of Medak, Canadian Peacekeepers stop ethnic cleansing pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}. “"Rod Dearing would never see who was shooting at his section, or even who he could have killed."”
  18. Battle of Medak, Canadian Peacekeepers stop ethnic cleansing pristupljeno {{subst:TRENUTAČNIDAN}}. {{subst:TRENUTAČNIMJESECIME}} {{subst:TRENUTAČNAGODINA}}. “Rod Dearing: "I couldn't see any crumpled forms, or what was a Croats or anything like that, like right in front of us... but umm.. later when we moved forward, probably eight hours later, we found lots of battlefield kits, shot up kits, stuff like that... later on..", nakon čega zaključuje: "We caused some damage, for sure, you know..."”
  19. Ljudski gubitci u operaciji Medački džep - navodne žrtve - ratne zločine (7. prosinca 2017.)
  20. Domazet Lošo: Neka Kanađani pokažu gdje su pokopali 26 Hrvata

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]