Opsada Beograda 1717.

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Opsada Beograda 1717.
sukob: Austrijsko-turski rat 1716.-1718.
Belagerung belgrad 1717.jpg
umjetnički prikaz opsade Beograda
Vrijeme 16. srpnja-17. kolovoza 1717.
Mjesto Beograd
Ishod austrijska pobjeda
Casus belli Turska prekršila mir u Srijemskim Karlovcima i proglasila rat
Sukobljene strane
Flag of the Habsburg Monarchy.svg Habsburška Monarhija
Flag of Bavaria (lozengy).svg Bavarska
Ottoman flag alternative 2.svg Osmansko Carstvo
Zapovjednici
Flag of the Habsburg Monarchy.svg Eugen Savojski Ottoman flag alternative 2.svg Halil Paša
Ottoman flag alternative 2.svg Mustafa Paša
Postrojbe
Flag of the Habsburg Monarchy.svg 70.000[1]
10-20.000 srpskih dobrovoljaca[2]
Ottoman flag alternative 2.svg 100.000[1]
Gubitci
2.000 mrtvih[1] 20.000 mrtvih[1]

Opsada Beograda 1717. druga je od ukupno tri opsada tog grada koje su predvodile snage Habsburške Monarhije kako bi ga preuzela od Osmanskog Carstva. Preostale opsade bile su od 1688.—1690. te od 1789. do 1791. Austrijske snage predvodio je Eugen Savojski.[3]

Nakon austrijske pobjede, osnovana je kratkotrajna Kraljevina Srbija (1718.-1739.) u okolici Beograda, pokrajina Habsburške Monarhije, sve dok Turci nisu ponovno osvojili grad dvadeset godina kasnije. [4]

Opsadu grada spominje i Osman-aga Temišvarski, turski prevoditelj, vojnik i pisac, u svojoj autobiografiji.[5]

Tijek[uredi | uredi kôd]

Iako je potpisan mir u Srijemskim Karlovcima, Osmansko Carstvo nije se mirilo s tim uvjetima tako da je izbio Rusko-turski rat 1710.-1711. te rat s Mlećanima. Na prijetnje Austrijanaca da se to krši s potpisanim mirom, Turci su objavili rat. Eugen Savojski je krenuo iz Beča prema jugu, kako bi zauzeo važnu tursku utvrdu u Beogradu.

Turci su krenuli iz Jedrena prema Beogradu s vojskom od 100.000 vojnika, pod zapovjedništvom vezira Halila. Savojski je htio zauzeti grad još prije dolaska Turaka, s vojskom od oko 78.000 pješaka te nekoliko destaka tisuća srpskih dobrovoljaca. [2] 16. lipnja 1717. prešao je Dunav preko mosta kod Vinče te opkolio grad. Dolaskom turske vojske, Savojski je odlučio smanjiti intenzitet opsade tvrđave kako bi preusmjerio svoju vojsku protiv turske vojske Halila. 16. kolovoza, Turci su izgubili nakon žestokih bitaka te gonjeni čak do Niša. Dva dana kasnije, predala se i posada beogradske tvrđave. [2]

Nakon pobjede, skolopljen je Požarevački mir. Monarhija je tim mirom dobila Temišvarski Banat te istočni Srijem, osvojeni dio Srbije do Ćuprije i Paraćina, pojas južno od rijeke Save u Bosni, te Olteniju (zapadni dio Vlaške). Veneciji je priključeno područje Dalmacije s Imotskim i Vrgorcem.

Svi dobici Požarevačkim mirom južno od Save i Dunava poništeni su Beogradskim mirom 1739.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Tucker 2010., str. 722
  2. a b c Krleža 1969., str. 361-362
  3. Goldstein 1996., 1717.
  4. History of Belgrade - Turkish and Austrian Rule. Beograd.rs. Pristupljeno 11. kolovoza 2012.
  5. Čaušević 2004., str. 117

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Goldstein, Ivo. 1996. Kronologija: Hrvatska, Europa, Svijet. Novi Liber. Zagreb. ISBN 9536045125
  • Temišvarski, Kreutel & Spies, Osman-aga, Richard Franz & Otto. 2004. Ekrem Čaušević (ur.). Autobiografija Osman-age Temišvarskog [Die Autobiographie des Dolmetschers Osman Aga aus Temeschwar]. Srednja Europa. Zagreb. ISBN 9536979233
  • Krleža, Miroslav. 1969. Enciklopedija Leksikografskog Zavoda (I. svezak - A-Ćus). Jugoslavenski leksikografski zavod. Zagreb.
  • Tucker, Spencer C. 2010. A Global Chronology of Conflict: From the Ancient World to the Modern Middle East: From the Ancient World to the Modern Middle East. ABC-CLIO. Santa Barbara, Kalifornija. ISBN 9781851096725